To je drugo kad imas stare frendove s kojima si ful dobra, pa vam je ok ne vidit se 2g. Iako meni, ak je to tako rijetko, to je vise bolje poznanstvo. Zavisi, imam i ja par starih, ali ne bliskih frendova, koje vidim svake druge godine, i to tako hlapi. Posebno ako sve ja moram prva, ko da trcim za njima.
Dopisivanje i telefoniranje je meni bezveze.
Ako ne zivite na drugim kontinentima, nego u istom gradu, kako se ne mozete vidjeti vise od jednom u 2g?

Ako tek upoznam nekog novog i taj hoce da se iduci put vidimo za 2g, pa to nema nikakve sanse za prijateljstvo. Koliko put cemo se vidjet u zivotu, 20?
Ljude koje rijetko vidjam, svakih nekoliko mjeseci, znaci da si ni nismo bas, ili nije reciprocno. Ne znaci da su losi, samo nismo dosta slicni. Nije ni meni do cestog druzenja ni kompliciranja, ali ako mi je stvarno super s nekim i blizu smo, htjet cu ga vidjet vise.
ako neko smatra da je prijateljstvo tricarija za koju nema vremena, i imamo drukcije prioritete i vrijednosti, onda nista. bitno je pasanje po karakteru, emotivno, intelektualno, duhovno, politicki, po ukusima, situaciji, okolnostima, zeljama...

Velim, ne pripadam u srednjovjecni nacin zivota po tom sta si nabrojala, nismo na istoj frekvenciji. Svi imamo obaveze i probleme, i uz to vecina ima bogato ispunjen zivot obitelji i drustvom, no sta je s ljudima u tim godinama koji nemaju? Druziti se s 20godisnjacima ili penzicima? njihov tempo isto nije moj, i rijetko tko u tim godinama ima mentalnu dob nekog u 40’.

Previse ocekujem, hm...