I ja bih rekla da je takvo prijateljstvo teško ostvarivo. Zvuči mi čak i romantično, razgovori o emocijama, slični interesi, prioriteti.. naravno da je teško ostvariti prijateljstvo s potpuno različitom osobom, ali zašto ne kompromis ponekad? Ne znači to da mijenjaš sebe, ali moraš se prilagoditi nekad. Nekad ti, nekad druga strana. Nekad se negdje ode, nekad netko bira gdje, mislim da je tako kod većine ljudi. I mislim da se tu ne radi o prevelikoj žrtvi ni o tome da trebamo usrećiti poznanike, nego o razvoju prijateljstva.

I ne čitaju ljudi misli. Kažeš da si jednu osobu pitala za pomoć i koliko ja čitam, samo je ona rekla da ne bi. Okej, nju križaš. Drugi se nisu ponudili. Po meni nije nužno križanje. Ni ja se ne nudim ljudima da im idem u ljekarnu. Uz četvero djece i uz današnje vrijeme u kojem imaš opciju da ti se valjda bilo što dostavi na prag, uopće ne mislim na to da trebam nuditi donošenje hrane i dostavu lijekova. Ako me netko izravno pita, nije problem. Ovisi i o situaciji naravno, da me prijateljica nazove da je pala i slomila nogu, dolazim. Ali ako me nazoveš da si pokupila neki virus i da ti curi nos, a gle, brzo ozdravi

Prevelika očekivanja znaju ubiti prijateljstvo. Ja sam prekinula jedno prijateljstvo nedavno upravo zbog prevelikih očekivanja od druge strane. Uz sve obaveze, više stvarno nisam mogla trpiti kukanja o tome kako joj nisam prava prijateljica jer se nismo dugo vidjele na kavi/nisam taj dan pitala kako joj je bilo na poslu/nisam joj odgovorila na poruku 3 sata... Počelo me opterećivati i nisam više htjela taj odnos. Ne kažem da je to kod tebe slučaj, ali hoću reći da nekad ljudi ne žele prijateljstvo s nekim tko ima velika očekivanja jer nemaju kapaciteta za to. Ne zato što su loši ljudi, nego zato što nemaju vremena.