Razgovori o emocijama i to su možda... neshvaćeni. Ja to shvaćamo onako introvertski - razgovor o tome što je bitno.. Slažem se s vrijeskom - i ja imam koloplet raznih za svašta, ali ne razmišljam jesu li pravi ili nisu, mislim ne znam ni za sebe jesam li prava ili nisam. Neku socijalnu mrežu imam koja zadovoljava razne potrebe, onda valjda ija njima zadovoljavam jer traje. .
Ne slažem se sa sirius da nema popravka ako nismo stekli i održali prijateljstva iz mladosti. Jedino ako definiramo mladost do 50-te

. Ja imam i iz škole (ako je to mladost), ali i iz zrelosti, svi su mi jednako dobri, nemam uopće taj osjećaj ako nije iz mladosti, sve je propalo - moja mladost je u drugom gradu, pa možda i zato. Isto tako, ako mi netko ne paše ili se raziđe, neću a konto neke tradicije i jer je iz mladosti bit rob tog odnosa. Partner mi nije prijatelj u tom smislu, ne zadovoljava te potrebe.
Lost, budi malo pragmatičnija u doživljajima, ako možeš, bit će ti lakše. Neće psiholog druge ljude natjeravat da budu "bolji" (većina ljudi, po meni, je OK - nit su sveci, nit su hladni vrazi), nego može tebi pomoć da u smislu da ne bude potraga za Sv. Graalom "pravog prijatelja" što god to bilo kome značilo. Psiholog ti može pomoći jedino mijenjati tebe, a nešto te muči čim iz virtualnog mraka postavljaš pitanja.
Sretno u odgovorima!