Citiraj lost prvotno napisa Vidi poruku
Sirius, slazem se. Teski razgovori non stop su naporni. Sto vise smijeha i zabave, to bolje.

rehab, ok, kul, to si ti. Ja sam skroz suprotna i to fakat ne mogu. Meni to zvuci vise ko networking ili da vjezbamo socijalizaciju na ljudima i da smo svi umjetni i pristojni. ko posao. Nije mi vajb. Fejk. Ne znam kak to ljudi mogu ni zas to rade, da bi pripadali? Ja sam zadnji put to radila u 5.razredu, stvari koje mrzim iz dna duse. mislim, rehab, ako ti tak mozes funkcionirat i bit sretna, dugorocno, super. Valjda si ful fleksibilna.

Meni poznanstva dosegnu neki plato po kolicini tog sta nam je zajednicko i dalje od tog nema, stagnira, kolko god da dugo traje. Ok mi je to, aj bar nes, bolje neg nis. ali druga strana odustane. Ili pocne fantazirati da je nezadovoljna, jer nisam kao rehab.
Pa boze moj, fale i meni neke stvari, pa ih ne zahtjevam od ljudi kojima to uopce nije djir.

Haha, ko da pricam o razvodu braka. ali zapravo i je do mentaliteta. Na negativno se fiksiraju. Zamjeraju sitnice ko da se radi o velikom zlu.
pricam o dugogodisnjim prijateljstvima koja su mi nastala i raspala se u 30’. Ajde da se takve stvari desavaju jer smo klinci u ranim 20’ koji se jos traze, ali formirani ljudi…
upoznavanje je proces koji traje, a ljudi to ne bi, nit su sposobni za to, nego kriterije bi samo povisili, jer oni to zasluzuju. a samnom pravac u kantu za smece.
ko je sad tu kome los frend?
Mislim da se radi o tome da osobe nisu jedna za drugu i to je to.
Ah, zelju za pripadanjem sam zapravo ostavila tamo negdje u srednjoj skoli. Nema tu nista fejk ni umjetno. Jednostavno sam s godinama i sazrijevanjem dosla do zakljucka da zelim birati ljubaznost, toplinu i dobrotu prije svega i da u odnosima zelim biti konstruktivna. Zelim donositi i ciniti dobro kad god mogu i gdje god mogu radi sebe, jer se ja tako osjecam ispravno i pozitivno. Napisala si da si vjernica pa cu reci misao koja je bila glavna nit u jednoj propovijedi na misi koju sam nedavno slusala. Svecenik je pricao o tome kako se ljudi na ispovijedi uglavnom zale na ono sto su im drugi ucinili i kako su ih povrijedili, a onda nam je dao zadacu da kroz naredni tjedan razmisljamo o tome kako je drugima s nama i kako se drugi osjecaju pored nas. Evo, to mi je super pocetak za svakoga tko osjeca da je zapeo u nekom medjuljudskom problemu. Ne mora znaciti da cemo doci do uvijek do zakljucka da je u nama problem, ali dobro dodje za rad na sebi.