Ne znam kako započeti ovu priču. Trudna sam 7 mjeseci, neudata sam. Dijete nije planirano, no nije bilo govora o prekidu trudnoće. Nakon 5 godina veze, 3 godine zajedničkog života sve se mijenja. Nemam podršku partnera, razmišljam o prekidu veze, zaruka kako god to nazvali. Teško podnosim trudnoću, fizički sam u teškim bolovima (trenutno teško ustajem sama). Partner radi, no financijski do sad nije sudjelovao u opremanju za dijete. Sve sam financirala sama svojom mizerijom od komplikacija. Partner ne sudjeluje niti kao podrška u teškim trenucima. Često plačem, usamljena sam, boli me i nesretna sam. Molim vas za savjet, pogotovo žena koje su to prošle. Kako otići glavom bez obzira? Kako ste same uspjele stati na noge? Želim najbolje za svoje dijete, ne želim da odrasta u takvom okruženju. Molim vas, podijelite svoje priče. Nemam se kome povjeriti, umirem iznutra, mislim o najgorem. Hvala unaprijed! Nadam se da netko još čita ovaj forum.