Citiraj LadyA prvotno napisa Vidi poruku
Ne znam kako započeti ovu priču. Trudna sam 7 mjeseci, neudata sam. Dijete nije planirano, no nije bilo govora o prekidu trudnoće. Nakon 5 godina veze, 3 godine zajedničkog života sve se mijenja. Nemam podršku partnera, razmišljam o prekidu veze, zaruka kako god to nazvali. Teško podnosim trudnoću, fizički sam u teškim bolovima (trenutno teško ustajem sama). Partner radi, no financijski do sad nije sudjelovao u opremanju za dijete. Sve sam financirala sama svojom mizerijom od komplikacija. Partner ne sudjeluje niti kao podrška u teškim trenucima. Često plačem, usamljena sam, boli me i nesretna sam. Molim vas za savjet, pogotovo žena koje su to prošle. Kako otići glavom bez obzira? Kako ste same uspjele stati na noge? Želim najbolje za svoje dijete, ne želim da odrasta u takvom okruženju. Molim vas, podijelite svoje priče. Nemam se kome povjeriti, umirem iznutra, mislim o najgorem. Hvala unaprijed! Nadam se da netko još čita ovaj forum.
Kada nas sastavi sa svih strana nije situacija za donošenje velikih odluka kao što je ta tvoja za otići. Odgodi to za kasnije. Do tada probaj zamišljati svu ljepotu svog života kada budeš donijela odluku za otići. Samo zamišljaj, sjeti se svih svojih želja kako po tebi izgleda život koji bi najradije htjela živjeti.
Dok to zamišljaš i prije nego što doneseš odluku za otići, donosi male odluke, sitne, iz dana u dan.
To su ti stepenice kojima se penješ do života po svojoj želji - u kojem imaš muža koji te voli i koji prihvaća i brine o tvom djetetu zajedno s nasmijanom tobom.
Više nisi trudna, dijete je sada već formirano biće kojemu si dala ovaj život i na to si jako ponosna. Sada imaš svoje tijelo ponovno natrag u prvom stanju, zdravo je i bez tegoba.