Pokazuje rezultate 1 do 9 od 9

Tema: Novi otac moli pomoc

  1. #1

    Datum pristupanja
    Aug 2024
    Postovi
    1

    Početno Novi otac moli pomoc

    Postovani,
    Vise ne znam kome da se obratim pa vas molim za pomoc.
    Znam da ste skoro sve ovdje mame, a ja se javljam iz pozicije novopecenog tate pa vas prvotno molim da ne pokusate biti previse osudjivacki nego sagledate stvar iz mog kuta.
    Naime, dosta kasno sam se ozenio, moja supruga i ja imamo trenutno 37 godina i postali smo nakon puno muke roditelji prekrasne djevojcice. Bio sam na porodu i to iskustvo ne bih mijenjao ni za sto, vjerojatno sam vise smetao partnerici i svima u boxu isao na zivce ali htio sam biti tu i vidjeti kako moja malena dolazi na svijet jer sam znao da to iskustvo nema premca.
    E sad… sve prije toga je bilo, uz normalne trzavice tu i tamo, divno i krasno. Na svijet je dosla zdrava i prekrasna mala beba koja je od prvog dana zaokupila nasa srca. Cijela moja i njena obitelj su nam podrska i moja mama, koja je u zivotu samo zeljela dobiti curicu a dobila je tri sina, sada uziva i vjerojatno je najsretnija baka ikad.
    Zbog raznoraznih okolnosti koje su nas poklopile kao neki mega-val prolazimo kroz dosta tezak period. Beba je krasna, ne place puno i stvarno je bogom dana, ali moja supruga je pocela sve teze podnositi novu ulogu u zivotu te je pocela agresivno tjerati sve oko sebe. Nije da jedino zeli biti s djetetom, vec uvijek iznova slusam kako nema vremena za nista, zeli ici na kavu i sl. Ja sam tu stvarno najveca potpora sto mogu biti, dizem se po noci, sudjelujem u mijenjanju pelena, pokusavam biti najpazljiviji otac uz svakodnevni posao, pomazem perem cistim itd ali nekako uvijek imam osjecaj odnosno supruga mi otvoreno govori da ne sudjelujem u rastu bebe koliko i ona. Mislim da je uhvatila jaka depresija ali kad joj to spomenem okrene se protiv mene i onda dozivljavam salvu uvreda i psihiscko maltretiranje uz obavezne napomene kako je zelim strpati u ludnicu. Sve ovo kulminiralo je kad sam jedno jutro otisao na more otplivati parsto metara po preporuci traumatologa jer sam slomio petnu kost par dana prije poroda i nisam bio mobilan. Sada se dobro oporavljam i plivanje mi bitno pomaze. Da skratim pricu, otisao sam na plivanje 20ak minuta i docekalo me 9 propustenih poziva. Plivanje sam najavio vecer prije na veceri kod njenih roditelja i dogovorili smo se da cu ici nakon sto rano ujutro pomognem oko djeteta. Ja sam to jutro uistinu uzeo dijete oko 6 ujutro, dao ga supruzi na dojenje i zatim uzeo da podrigne, stajao s njim ispred nape pola sata dok mi curica nije zaspala na ramenu i zatim je vratio u krevetic i otisao plivati. Nakon uzvracanja poziva dobio sam salvu uvreda da je ona neispavana, da kako sam mogao ici, da mala place, grozne stvari mi je izgovorila. Po dolasku kuci situacija je eskalirala do te mjere da je supruga uz uvrede da sam idiot, retardiran i sl. rekla da ce ubiti dijete i nakon sto sam je pitao jos dva puta i oba mi potvrdno odgovorila da ce ubiti instiktivno je u ocaju uhvatio za vrat. Nisam je ni stisnuo jako, samo sam joj htio dati do znanja da necu tolerirati agresiju prema djetetu, meni moze govoriti svasta i razumijem da joj hormoni luduju i da je neispavana, ali i ja sam, i tesko je svima oko nje a ne samo njoj. Pustio sam joj vrat doslovce nakon sekundu i NISAM PONOSAN ZBOG TOGA STOVISE SRAMIM SE TOGA, ali pokusajte me shvatiti. Na to je ona meni uzvratila tako sto me uhvatila za vrat i stisla da nisam mogao disati (imam crvene tragove). Ostao sam miran i nisam nista rekao; tada je skinula sandalu s noge i udarila me s njom preko desne strane lica svom snagom. Opet sam ostao miran i pokusao otici iz kuce. Na to je izasla za mnom i povukla me za majicu i rasparala je doslovce na pola, ovo cak imam snimljeno na kucnoj kameri pred ulazom. Naravno uz salve uvreda. Opet sam ostao miran i otisao iz te situacije. Kontaktirao sam njene roditelje koji su dosli i objektivno sagledali stvar. Zakljucili smo da ocito ima problem s ponasanjem i pritiskom zbog bebe i da mora potraziti pomoc. Ona to ne zeli i opet ispoljava verbalnu agresiju i uvrede prema svima nama. Ja sam joj suprug, i dalje je volim i smatram da treba imati mjesta za razgovor ali ona ne zeli ni cuti vec me sustavno vrijeda u svakoj prilici. Ja uvijek ignoriram i sutim ali ne znam dokle vise? Bojim se za dijete a sa mnom sto bude, nije me briga uopce… je li vama ovakvo sto poznato? Sto ciniti? Moze li se odnos ispraviti s vremenom? Nisam nikome prijavio ni bio na policiju i slicno, samo bi htio normalnu suprugu natrag i da uzivamo u rastu djeteta koje smo teskom mukom dobili… bas se osjecam jadno, pogotovo kad se sjetim zbog koje gluposti je sve to pocelo. Molim vas pomozite mi. Hvala.

  2. #2
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,774

    Početno

    Meni osobno, period nakon porod je bio tezak. Ne zbog toga sto sam imala tezak porod ili sto sam se tesko oporavljala, vec zbog nove uloge.
    Odjednom nisam vise bila sobodna kao ptica. Nisam mogla gdje god, kad god.
    Moje peijateljice nisu u tom peripdu bile u slicnoj ulozi, pa sam se osjecala kao Pale sam na svijetu.
    MM je isao na posao. Druzio se s ljudima.
    I on je pomagao, ali u mojoj glavi on je bio slobodan. Ja ne.
    Meni je pomoglo vjezbanje 2x tjedno za bebe i mame. Zapravo je to vjezbanje za mame ali bebe su pored majke. Drustvo u istim problemima kao sto sam bila i ja.
    Ja sam isla u ZBG kod Ive Kolić ne znam jel to jos postoji.
    Ovaj forum mi je dosta pomogao.

    No nikad nisam bila nasilna. Iskreno ne znam sto bih tu preporucila jer nisam se susrela sa slicnim problemom.

    Mozda, ako njeni roditelji mogu razgovarati s njom bez tvoje prisutnosti i bez djeteta u blizini. Mozda neka prijateljica. Ne znam. Da je usmjere kod psihologa.

    No svakako ni reakcija davljenja koja se dogodila s tvpje strane nije pomogla. Mozda i tebi treba neka pomoc. Ne znam.
    Kod nas pomoc psihologa ili psihijatra je sramotna. Ne znam zasto. Ali tako je. Ali kako nije sramotno popraviti zub ne bi trebalo ni ista drugo biti sramota popraviti.
    Sretno.

  3. #3
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,206

    Početno

    Krasno je napisala spajka.

  4. #4
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,575

    Početno

    Meni ovo izgleda kao postporodajna depresija majke i lose snalazenje oca u novonastaloj situaciji . Oboje trebate ozbiljnu strucnu pomoc sto prije.

  5. #5
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,933

    Početno

    Cure su dale dobre predložile, sad kava može biti i uz dijete, koje leži u kolicima, prvo neka šetnju , dok dijete zaspi , pa kava, mada ja nisam kavoljubac
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 11.08.2024. at 19:31

  6. #6
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,933

    Početno

    Ima negdje , ali opet veći gradovi grupe potpora dojenju, ali pretpostavljam da sad to ne ide usred ljeta
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 11.08.2024. at 19:38

  7. #7
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,993

    Početno

    Ona kad je vikala da će ubit dijete zapravo je vrištala iz očaja koliko joj je cijela situacija nesnosna, nešto što spajalica kaže da je teško prihvatiti novu situaciju, nov život, novu sebe. Ona je iz nemoći rekla nešto apsolutno grozno, ti si iz nemoći reagirao apsolutno grozno. Oboje ste se osjećali kao životinje stjerane u kut. Sjećam se isto s prvim djetetom jedne situacije, nakon što je dijete cijeli dan vrištalo na sisi, ja bez sna, bivši došao odnekud i kako je došao, odmah da napomenem nije imao ni izbliza ovakvo razumijevanje kao ti za svoju ženu, nešto mi je spustio da cijeli dan samo sjedim, a ja sam iz potpunog očaja krenula vezati cipele na nogama i rekla mu da neka si sad dolje ode u ljekarnu po formulu jer ja idem van i neće me biti cijeli jedan dan pa ćemo vidjeti kako će hraniti dijete, tad još nije ni prešlo na dohranu. Držao je klinku u rukama, ja sam vikala da neću ni izdojiti u flašicu neka se snađe kako god zna. Uzeo ju je i otišao van šetati, tih dana mi je svaka minuta odmora značila kao kap vode u pustinji.

    Mi nismo proradili na našim burnim reakcijama, umoru, opterećenju, stresu, nismo imali potporu, nismo se znali snaći ni iskomunicirati, išlo je postupno na gore i stvorio se zid.

    Pokušaj imati razumijevanja za nju i kada je najteže. Nekad se sve ovo čini kao test živaca ali poslije postane lakše.

  8. #8
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,258

    Početno

    Vjerojatno ti se neće svidjeti ovo što ću napisati, ali ovo je moj pogled na situaciju koju si ti opisao.
    Krivi ste oboje. Ponašate se nedozrelo i nemate kontrolu nad sobom. Fizički nasrtaj bilo koje vrste je jednostavno nedopustiv!
    Nema tu razumijevanja a ni ljubavi, ni s jedne strane.
    Ne čini mi se da ćete uspjeti prebroditi nastale probleme. Niti da ih želite prebroditi.
    Tučnjava!!!Strašno.
    Morate ozbiljno poraditi na svojoj vezi, staviti svoje ja na drugo mjesto i obavljati svoje dužnosti kao partneri i kao roditelji.
    I prestati cmizdriti. Oboje. Odrastite. Život nije jednostavan.
    Ili nemojte, pa se i dalje tucite. Svatko sam odlučuje kako će se ponašati.

  9. #9
    Omerta avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2019
    Postovi
    51

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Meni ovo izgleda kao postporodajna depresija majke i lose snalazenje oca u novonastaloj situaciji . Oboje trebate ozbiljnu strucnu pomoc sto prije.
    + postporođajna psihoza.

    Poslano sa mog BNE-LX1 koristeći Tapatalk

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •