Ma.možda ispadne super, treba uvijek dati šansu!
 |
|||
|
|
|||
Ma.možda ispadne super, treba uvijek dati šansu!
Angie75 prvotno napisa
Pa hvala vam na tom tracku vedrine u ove kasne sate! <3 <3
Posljednje uređivanje od Dianula : 04.11.2024. at 23:58
Nisam shvatila u priči
A jel on namjerava tjedne mjesečne posjete k tebi?
Meni se čini da tu on radi što hoće , a ona prilagođava svoj život njegovim odlukama.
Teško je imati dobar uvid na temelju nekoliko forumskih postova, ali i ja mislim da je tako.
Ne bih željela pametovati i dosoljavati. Upada u oči nekoliko činjenica. Supruga u HR ima nekretnine, stabilan, dobro plaćen posao u koji je uložila jako puno da bi do njega došla. U njenoj struci naći posao u DE gotovo je nemoguće (može raditi usputne poslove za koje joj treba SSS)
Suprug sa svojim "znatno nižim obrazovanjem" ne može u HR sa svojom strukom naći jako dobro plaćen posao, iako bi sigurno mogao sličan posao za manje novaca.
Postavio je uvjet - ili DE, ili ništa. Nema pregovora.
Jesam li dobro razumjela? Ispravite me ako griješim..
Pise u prvom postu. Forumasica se slozila da idu u De jer je misila da ce tamo raditii napredovati preko postdoktorata. Ali u meduvremenu su se dogodila trudnoca , djeca i sve sto
ona nose.
Pa nadamo se da nije samo on odlucio da imaju prvo dijete, a onda jos jedno ( i to blizanacku trudnocu) . Jer meni je dvije trudnoce i troje djece u dvije godine cini se vrlo zahtjevno za oboje u braku, a posebno za zenu koja sve to odraduje i fizicki.
Sve si jako dobro razumjela.
Pa kad si stavljen pred zid da nemaš izbora, onda se "složiš".
Pa ne znam bas. Nije u pitanju zena koja nije upucena u situaciju izvan Balkana,niti zena koja se do ovog trenutka u zivotu nije znala zauzeti za sebe. Brak u 35 godini , nakon fakulteta i rada ...ne pricamo o djevojici od 18 godina koja nema znanja i resursa.
To kažu sve žene koje zapravo nisu imale izbora ako žele ostat s partnerom. Da su se složile.
His way or no way
tako je Lili.
Ja bi prije rekla da su zene sklone vjerovati ideji da mogu sve uvijek i odmah.
Sto je totalno nemoguce jer biologija je realnost. Pa rijetko koji muskarac nosi i doji djecu.
Kako smo dosli do toga da je jedna sveucilisna profesorica zrva svog supruga koji je predlozio da odu zivjeti u inozemstvo zbog bolje egzistencije i ona se slozila , ne bih znala.
Pretpostavljam da su ljudi prije braka pretresli opcije koje se u braku donose zajednicki. Mjesto stanovanja , broj djece , odgoj djece su jedne od njih. Tesko mi je povjerovati da netko u kasnim tridesetima ulazi u brak bez da razgovara o takvim prakticnim stvarima.
Ono sto mi nije tesko povjerovati jest cinjenjca da ljudi ne znaju sto znaci imati dijete. I da djeca ( dok su mala, nekad vec u trudnoci , a nekad i puno kasnije) iziskuju jako puno roditeljskih resursa : vrijeme, energiju ,novac...
A ja i dalje sumnjam da se u DE ne moze nac post doc pozicija. EU faza opsjednutostcu stem-om je u opadanju. Sad je na cijeni interdisciplinarnost - sto vise strucnjaka iz razlicitih podrucja, to bolje. Predlazem da to bolje ispitas. Kad ti bude zgodno.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 05.11.2024. at 16:29
Dianula, sad si u situaciji kada nemaš baš puno izbora i koliko god partnerovi postupci zvuči sebično, bolje je da ste u DE s njim nego da si ovdje sama s djecom. Uzmi si malo vremena da vidiš kako će sve to funkcionirati, a onda ako vidiš da bi mogla i htjela ostati s njim u DE, potraži koje ti se opcije nude. Nemoj očekivati isto radno mjesto, razmisli o zaokretu u karijeri, pokušaj ono što ti je struka iskoristiti možda za pokretanje nekog biznisa. Za početak možeš slušati neke biznis podcaste, možda dobiješ neke ideje. Ionako si rekla da atmosfera na radnom mjestu nije baš sjajna. Možda ti ovo može doći kao poticaj da promijeniš stvari na bolje. Znam da je šteta prekinuti karijeru, ali možda možeš ono što si postigla iskoristiti za pokretanje nečeg novog. Samo moraš početi razmišljati drugačije, a ne kao da je jedini cilj nastaviti gdje si stala.
Ne znam točno kojim se područjem baviš pa možda ovo što pišem zvuči glupo, ali pokušaj razmisliti na drugi način.
Uzmi u obzir i mogućnost da nećeš htjeti ostati u De. Imaš potpuno pravo tako odlučiti, a onda ćeš i morati ozbiljno porazgovarati s partnerom jer sa troje male djece definitivno nećeš ti biti ta koja bi trebala putovati simo-tamo.
Sad kad je došlo do selidbe - moji savjeti:
- Dogovori se s mužem da kad on dođe kući počinje tvoje vrijeme rada na sebi. Ako si to ne osiguraš, uvenut ćeš. Daj si 3 mjeseca da dođeš k sebi što si uopće tamo, a onda kreni.
- Uči njemački intenzivno. Ne znam koliko znaš, ali čitaj knjige, kreni s dječjim ili s tanjim za odrasle, ne moraš sve riječi popisivati, to nikamo ne vodi (probala sam), upiši se u Volkshochschule i kod kuće uči njemački koliko god imaš snage i još malo više od toga. Ako se dvoumiš koji stupanj upisati, upiši malo zahtjevniji od onog što misliš da možeš i lovi doma, uči da stigneš ostale u grupi. Nemoj se navući na društvo babysitterica. Uključi se na nešto što te zanima. Imaš jako puno mogućnosti za odrasle, neusporedivo s Hrvatskom. Pokupi letke po menzama i gdje već ideš i gledaj što ima. To ti je bitno za integraciju. Na samom početku najlakše se uključiti u sport, jer tu ne moraš puno govoriti. Pronađi neku televizijsku emisiju koju ćeš pratiti i slušati njemački. Iniciraj druženja s ljudima koji su ti simpatični, potrudi se ubaciti među domicilno stanovništvo. Nijemci znaju biti suzdržani, ali će rado prihvatiti poziv na druženje. Izbjegavaj teme što se u Hrvatskoj jede i pije, kako se kod nas kaže koja riječ i sl., i općenito kako je u Hrvatskoj. To je Nijemcima jako dosadno, a stranaca ima puno i svi tupe s tim plitkim razgovorima. Oni će te poslušati i smješkati ti se, al te neće uključiti u društvo. Pričaj radije o svakodnevnim temama iz područja koja te zanimaju.
Posao nećeš lako naći, ako budeš samo slala molbe. Pokušaj kombinirati s proaktivnim traženjem. A puno ćeš ga lakše pronaći, ako budeš znala jezik, i to ne na razini da pitaš pošto kruh, nego da možeš komentirati smjene u Bundestagu.
Jelena ima super savjete. Jezik je užasno važan za bilo kakav bolji posao. Njemačke serije su isto odličan izvor učenja, govore jako lijepim i razumljivim jezikom u njima. Već sad možeš početi pratiti Gorskog liječnika npr
Volim Gorskog liječnika
Al sumnjam da ce se stic toliko socijalizirat s obzirom na blizanacku trudnocu i sve sta ona nosi plus umor koje se vuče od doma zbog malog djeteta.
Meni se cini najizvedivijim povezivanje s drugim mamama iz kvarta, po parkicima, kafenisanje i tako prakticiranje jezika.
Naravno i odlasci na tecajeve njemackog,ali ako joj mozak i tijelo to sad omogucavaju u ovom stanju trudnoce.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 08.11.2024. at 15:52
U Njemackoj su po parkicima same Turkinje, tako da.moze zaboraviti socijalizaciju s Nijemcima, nazalost. Treba gledat druge opcije...
Ja sam u T. poglupila kao i na porodiljnom, jednostavno sam postala sporokužeća i iako sam tip koji pršti od energije, dok sam imala bebu i bila trudna (starije dijete je imalo 9mj)ja sam osjecala taj nesnosan umor, koji nije prestajao.
Da mi je netko tad rekao idi na kurs, na sport, bavi se necim sta volis rekla bi mu samo mi daj mira da legnem i odmorim.
Ja sam tada trebala ODMOR a ne dodatne aktivnosti.
Inace to smatram izuzetno zdravim, baviti se sobom i svojom hobijima, jezik, sport, sta god ali u takvim okolnostima vrlo tesko izvedivim.
Kad se rode blizanci, jos tezim.
Svakako odvojit svaki dan za sebe bar sat vremena,al to moze biti i obicna setnja samo da je odmak od rutine i ku ku ba ba...tad nek muz preuzme.
Pa kako moja seka je upoznala tamo dosta nekih svojih. Mozda ovisi o gradu.
Doduse nisu sve Nijemice, al su zene koje zive jako dugo u Njemackoj, od svukud ih ima i naravno pricaju njemacki.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 08.11.2024. at 15:59
Samo kazem da je meni ostalo nerealno.
Po pitanju energije, a i volje.
Ove sekine nisu Turkinje.
Mozda najbolje krenut s tecajem njemackog u popdnevnim satima dok si jos trudna, ako ti mozak funkcionira po pitanju usvajanja novih znanja.
Moj je tad "stao" i nakon povratka na posao nakon god dana se povratio.
super su Jelenini savjeti (slažem se da je jezik jako bitan), ali možda (možda!) kad će blizanci imati godinu dana. Intenzivni tečaj jezika, sport, vlastiti interesi ... pa to može zaboraviti s troje djece mlađe od 3 godine, ako nema osiguranu pomoć kod kuće (možda će imati?).Jelena ima super savjete. Jezik je užasno važan za bilo kakav bolji posao. Njemačke serije su isto odličan izvor učenja, govore jako lijepim i razumljivim jezikom u njima. Već sad možeš početi pratiti Gorskog liječnika npr
Dianula, želim ti sve najbolje, probaj prihvatiti da u ovom periodu života tvoj profesionalni život / karijera ostaju on-hold ili se kreću puževim korakom, to je jednostavno tako kad imaš bebe, you can't have it all (mada nas na svakom ćošku uvjeravaju u to). Ali bebe odrastu iznenađujuće brzo i tvoj život/karijera/hobiji/interesi se opet vraćaju tebi, to je sigurno. Been there, done that
Drž'se
Pa zato mora inzistirati da muž preuzme potpunu brigu o djeci kad dodje s posla. On je vec dulje gore i ne trosi toliko energije na sam početak. Nek se vec sad raspita za pedijatre, zubare, ginekologe, dr obiteljske medicine, to je jako bitno da odaberes kako treba. Ja sam jako lutala sa zubarima npr. Ginekologicu sam odabrala jer je znala engleski i netko mi ju je preporucio, ali je žena totalni nečovjek bila i skoro me ubila na kraju s krivom dijagnozom i terapijom, a kad se otkrilo zbilja u klinici sto mi je, jos se ljutila na mene i bila bezobrazna. Obiteljsku sam super potrefila. Bitno je dobro se raspitati na vise strana. Sa zubarima sam isto imala zabavu - svi te poslikaju na rtg odmah i krenu s popravljanjem zubi. Tako je meni prva, onda me naljutila zbog neceg, popravila sam 14! karijesa sto je ona "otkrila", ali sam onda promijenila i otisla kod drugog jer su me ovi nervirali. Cim sam dosla kod drugog taj me poslikao i ustanovio 11! karijesa, niti 2 mjeseca nakon ove prve. Promijenila sam odmah i toga jer sam oduvijek isla zubaru dvaput godisnje i uopce nemam zapustene zube, 100% ni ona prva nije imala 14 za popravljati. Dosla kod treceg, taj je bio pred mirovinom, vec je spavao. I onda sam konacno dobila preporuku kod pravog i to je bio fenomenalan zubar. Umisljen i antipatican, al odlican. Uglavnom, zabava.
Druzenje s drugim mamama ne bih ful izbjegavala, mogu se dobiti savjeti, al to je ulaznica u "krivo" drustvo. U Njemackoj postoji izraz Rabenmutter, malo je žena koje guraju karijeru, to su Rabenmütter za njih. Mislim da pažljivo treba birati društvo i potruditi se ući u njega, ali to ne ide bez jezika. S go with the flow ce se tesko realizirati u sljedecih 5 godina. Bez turbo podrske supruga, ne moze, tu se slažem, ali s obzirom na njezine ustupke, bio bi stvarno drzak da to odbije.
Po meni je ok krenuti sporo do trenutka kad djeca budu u stanju prespavati cijelu noc. Po meni je za prezivljavanje ekstremno bitno naviknut bebe na ritam, a ne na zahtjev, sto je naravno suprotno main streamu. Ja sam se prilicno cvrsto drzala ove knjige:
https://miss7mama.24sata.hr/beba/raz...jekom-dana-964
Da nisam, tesko bih izdrzala majcinstvo u kasnoj dobi, plus odradjivala kasno popodne stvari za posao. Kod mene testirano, sve je radilo upravo tako kako je opisano. Nisam imala privilegij setati s mamama i pijuckati kave, vec sam gurala kolica i telefonirala za posao. Ako postoji ritam, lako preuzme netko drugi (tata, netko od šire obitelji) u slucaju potrebe.
Ritam možeš postaviti ako su deca zdrava, kod velikog je to bilo potpuno moguće postaviti i biti dosljedan, ali kod klinaca koji su bili i još jesu atopičari, prosto nemoguće iako je bilo posta godina između njih, napose sa pričom o spavanju cijele noći manji je počeo tek s 5 godina kad sam uspjela ispustiti dermatitis.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 10.11.2024. at 17:18
Jedno su planovi , nesto sasvim deseto -zivot.
Pogotovo sa malom razlikom u godinama, i blizanackom trudnocom. U svakom slucaju sretno i neka sve bude najbolje sto moze za sve.
To je istina.
Koliko znam, radno mjesto predavača u Njemačkoj ni ne postoji, a i kod nas se gase takva mjesta. Radnih mjesta znanstvenika ima, ali uz troje djece je tesko biti znanstvenik jer umor pojede kreativnost. Oko mene nije bilo ni jedne mlade žene s djecom. Muških je bilo, sa zenama domacicama. Meni cak ni ne bi bilo drago imati mjesto znanstvenika u Njemackoj, jer moras mijenjati sveučilišta pa svakiput ispocetka u novom gradu.
Svejedno se treba potruditi da se kvalitetno integriras. Puno vise je onih koji nisu u tome uspjeli, nego onih koji jesu. Vecina ostane zarobljena u getu stranaca. Sad i mi gledamo slicno s nasim Nepalcima. Kada i kako ce se oni integrirati. Nitko od nas ih ne zove k sebi na kavu da ih bolje upozna i da cuje sto se jede u Katmanduu u veljaci.
Bas to citam i ne vjerujem.
S troje djece racunat da ce sve ici bas kako bi trebalo po knjigama, no way..mislim super je rutina al nit su djeca roboti, a bome nisu ni svi isti. Ja imam jako lagan san i tek sam pocela spavat kad je mladje dijete napunilo 2 god, sve me budi. Dakle 4 god nekvalitetnog spavanja,a tek s blizancima ni zamislit ne mogu.
Jelena, mozda ti je promaklo napisala je da muz jako puno radi pa putuje do doma i onda dodje mrtav umoran. To mi nekako naginje (mozda grijesim) da nece letit nudit se za pomoć sa troje male djece nego ce trebat "odmor". Daj Bože da griješim.
Dianula, neka je sa srećom!
Jelena, mislim da je puno veća kulturoloska razlika izmedju Nepalaca i Hrvata nego izmedju Nijemaca i npr. Slovenaca/Hrvata. Uostalom uglavnom su to muskarci koji su došli solo. Nisu obitelji s djecom, pa da se mozda djeca upoznaju u skoli i sl. To su iznimke.
No poanta je tu, bez integracije ništa.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.11.2024. at 23:32
Uf, ja si uopce ne mogu zamisliti da se preselim pod takvim uvjetima.
Percepcija prosjecnog Nijemca je stranac=stranac. Uopce ne vide razliku između Albanca i Hrvata, da se ne zavaravamo. Ok, Nepalac izgleda drugacije, ali ce mu s istim "žarom" otvorit vrata svog doma kao Hrvatu. Vidjet ce razliku između obrazovane osobe koja govori Njemacki i neobrazovane koja ne govori. Drugo su stranci međusobno. Zato je puno lakše ostati u getu stranaca. Ulazak u tu skupinu je jednostavan, a razgovori često budu dosadni za intelektualca. Upravo to izbacivanje frustracija kroz razgovore - "a kod nas je drugačije, mi ovako i onako" je totalno zatupljujuce. Da bi se Nepalac integrirao, morao bi pratiti vijesti, imati stav o Milanovicu ili politici zapošljavanja mladih, o nedostatku premijernih predstava u nacionalnom kazalistu i uvođenju novih tramvajskih linija. Malo karikiram naravno, u svom stilu, ali hocu reci da je bitno pratiti svakodnevne teme i uciti jezik. Ali ako suprug ne cini isto, opet je banana, jer su ipak par i mogli bi zaglaviti među strancima.
Sve je točno, aliiiii bratemili s malim djetetom i uskoro blizancima teško je i u idealnim uvjetima i doma, a pogotovo ovako... Jednostavno - čini mi se da nije trenutak za napredak u karijeri. Istina, takvi prekidi često uspore, a ponekad i zaustave karijeru u usponu, ali štaš... sirius je u pravu kad kaže da ti se dogodi život. To je tako.
Iz vlastitog iskustva (a imala sam samo dvije trudnoće jednu za drugom, bila u gradu u kojem živimo, tj. nikakvo inozemstvo nije u pitanju) život stvarno ponekad uvjetuje neke odluke. Nakon povratka s porodiljnog dobila sam zahtjevno radno mjesto u upravi jednog društva. Izdržala neko vrijeme, aliii kad su mom starijem detektirali razvojne poteškoće (teška nagluhost, kašnjenje u razvoju neurološkog sustava, a dodatno i slabovidno oko) koje su tražile angažman roditelja, otišla sam u svoju staru firmu do koje imam 5 minuta pješice, bacila se na koljena pred direktora (figurativno, pitala sam ga može li me zaposliti na obično nezahtjevno referentsko mjesto) i to je bilo to. Nikada do danas nisam požalila tu odluku. Imala sam puuuuno sreće da sam to uopće mogla organizirati i da su me htjeli i mogli mi dati taj posao. Ne znam kako bih to danas, vremena su se promijenila.
Moji sinovi su odrasli (drugi je također imao određenih teškoća), a mm i ja smo odlučili da je puno važnije uložiti vrijeme u njihovo zdravlje nego u svoju karijeru. Odsustvo iz struke u trajanju od nekoliko godina ostavilo mi je rupe koje nikada nisam uspjela zakrpati, ali se otvorilo drugo područje i opet dobro. Pouka priče - kad ti život zalupi vrata, obično se negdje otvori najmanje jedan prozor i kreneš dalje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.11.2024. at 09:28
Ne slažem se da ne vide razlike među strancima i razlike u razinama želje i truda za integracijom.
Ne bih išla dublje u ovu temu jer je tu za mene previše snobovštine i diskriminacije a to mi ne sjeda nikako.
Normalan čovjek će se uvijek nastojat integrirat, naučit jezik i sl.
Ne volim kad se visokoobrazovane prikazuje kao nadrasu, to mi je snobovski.
S ovim boldanim se uopće ne slažem. Zašto bi netko morao imat stav za svaku političku temu? Nemam ni za zemlju u kojoj živim (ne zanimaju me sve teme, kako vrijeme prolazi pokušavam što manje pratit medije i upijat njihov negativizam). Ja se dapače volim družit s apolitičnim ljudima, bolje rečeno ne želim izgubit društvo meni dragih ljudi samo zato što ne dijelimo svjetonazore.
Nedostatak premijernih predstava u nacionalnom kazalištu..jel ti to ozbiljno? Pa masu Nijemaca nije upoznato s tim ako ne idu često u kazalište. Ne znam nemoj me krivo shvatit Jelena, meni ovo ne vuče na integraciju nego snobovštinu.
Može se čovjek puno jednostavnije integrirat: učenjem jezika, pokazivanjem poštivanja pravila ponašanja te države, plaćanjem poreza, pokazivanjem interesa za njihovu povijest, kulturu... i naravno ne nametanjem svojih priča o običajima svoga kraja, ali ni ne sramit se svoga podrijetla. To mi je dno dna, čista malograđaština.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.11.2024. at 12:25
Potpis na Peterlin.
Slično je bilo i kod mene ... nikada se nije više ponovio onaj zamah u karijeri kao prije trudnoća.
Kada su bili mali, odbijala sam sve što je tražilo putovanja, neki veći angažman ... djeca i njihovo zdravlje imali su veći prioritet.
Slično je bilo i sa suprugom, i on je hrpu poslova odbijao ... sve zbog brige o djeci.
Sada, sa 50+ godina (iako su djeca odrasla) neki napredak u karijeri, zanimljive poslove a pogotovo povišice plaće mogu zaboraviti. To je rezervirano za mlađe.
S druge strane, otvorili smo neke nove interese i aktivnosti u kojima svi skupa uživamo (a nemaju veze s našom strukom).
Eto, nije nam žao
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom