Uh. Od kuda krenuti.
Puno toga ima, ne bi nesto preskocila, kod nas je dosta komplicirana situacija.
Od malena poremecaj paznje, logopedski problemi, do dan danas nedijagnosticirani ADHD .
Uglavom prvo smo obilazili Suvag, pa klinicka psihologinja koja je bila ok ali nedovoljno, pa nakon novih trauma, dj psihijatrija uz koju smo krenuli i na privatnu psihoterapiju.
Sto se tice transrodnosti, oduvijek je bilo naznaka da ga ne zanimaju cure, u sedmom razredu smo to nekako i iskomunicirali i sve ok.
Godinu kasnije je imao ideju da je trans, al eto nije i danas se tome smije. Sreca je bila sto smo bili u terapiji pa je on to i sa psihologinjom "prosao".
Neke stvari iz tog vremena mi ni dan danas nisu jasne, ali mislim da je puno puta pokusao koristit svoje probleme za neku vrstu manipulacije. Bezuspjesno.
Uglavnom na vrijeme je dobio svu pomoc koja mu je trebala, puno vremena, truda a i novca je utroseno.
Danas je on zdrav i prav, nestasan sedamnaestogodisnjak koji ceka svog prvog decka, ima hrpu prijatelja. Sa skolom se nosi relativno ok, nastavnici prepoznaju njegove poteskoce sa koncentracijom i bez papira mu izlaze u susret gdje god mogu.