Moja kći ima veći broj prijatelja/poznanika iz tog spektra. U tom njezinom društvu je potpuno normalno obraćati se osobi imenom koje je u skladu s rodnim identitetom, no radi se o mlađim tinejdžerima, 13-15 godina. Ne bih dala ruku u vatru da su svi autentične trans osobe koje će sutra pohrliti promijenit spol. Čini mi se da se tu često radi o adolescentskom preispitivanju identiteta, identifikaciji s grupom pa i nekom obliku podrške osobama koje se stvarno suočavaju s ovim problemom i pate zbog prezira i nerazumijevanja okoline. Pratim joj svu komunikaciju na društvenim mrežama i vidim da se mnogi samoozljeđuju jer se ne uspijevaju nositi sa svojim demonima (roditelji ili ne znaju ili ne žele znati pa djeca nemaju nikakvu stručnu pomoć i podršku koju očito trebaju).

Više puta sam čitala intervjue s osobama koje su prošle kroz postupak promjene spola i svi su isticali da im je to spasilo život tj. to je bio jedini način da žive u skladu s onim tko su, umjesto da se konformistički uklope u očekivanja i vrijednosti okoline.