anamix prvotno napisa
99% sam sigurna da nema nikog. Ne kasni nikad s posla, uvijek se javlja na telefon, ne izlazi gotovo uopće, nikakve rutine mu se nisu promijenile u tom smislu. Ali se baš promijenio kao čovjek - puno je nervozniji, zatvoreniji i prema meni, ali i prema djeci, sestri, mami...zato mislim da je problem ipak glava. Kao da je ušao u neku svoju krizu (srednjih godina). Da ljuti me to njegovo ponašanje i da, u konačnici znam i ja da trebam otići. Ili mu pokušati pomoći, ako je do toga. Ali niti za jedno od toga dvoje ne znam - kako?
To vam mene muči.
Kako objasniti sebi
Kako se dogovoriti s njim
Kako objasniti djeci
Mislim kada čitam iskustva drugih žena, mogu reći da je meni super. Jer imam svoj novac, dovoljno zarađujem i ostajem sigurno s djecom u svom stanu. Kredit je na meni, on je sudužnik. Znači nikako nisam egzistencijalno ugrožena. To je veliki plus, a opet ne znam kako izaći iz ovog mraka i kako da djeci to što bezbolnije objasnim. Strah me njihove tuge. Eto, to mi je najveći problem. Sve ostalo ću nekako