Citiraj anamix prvotno napisa Vidi poruku
sada tražim način, ideje, prijedloge kako i što objasniti djeci. Jer ja ću to trebati objasniti i ja ću se morati boriti s njihovom tugom, suzama...a sama nisam najsnažnija trenutno. Eto za to mi treba savjet.
Moj stav je da djeca preuzmu način nošenja sa situacijom od roditelja. Moji su bili mali kad smo se razišli, ali ja sam se trudila to njima predstaviti kao ne pretjerano katastrofalnu stvar. Kad bi me pitali zašto nismo s tatom rekla bih da se nismo slagali, onda bi pitali oko čega pa bih rekla primjere, poput brojnih od toga da nije htio poslušati liječnike, da je htio davati slatko svaki put kad plaču, banalni primjeri, ali poanta je da nisam htjela da dožive da je mene to na neki način slomilo i da patim jer nemam ljubav i da sam jako duboko u tuzi. Iako sam bila slomljena ne toliko jer sam ga voljela jer nisam nego jer sam bila sama i strašila se kako ću dalje sama. Moja frendica evo isto je prošla razlaz i tri godine poslije često priča o svom bivšem i nekako prema mom poimanju radi veću dramu i pravi djecu suučesnicima, poput ramena za plakanje, ali ako se mene pita i žrtvama. Roditelj mora ostati roditelj, netko tko vodi, a ne netko kome su djeca štake za oslanjanje, ali svaka situacija je specifična. Po mom poimanju ti imaš sve čisto jasno da napraviš idući korak, on ide van, napravite plan skrbi, i sasvim si dovoljno mlada da uživaš u životu i pokažeš djeci kako se živi život punim plućima, uz ili bez životnog partnera jer na prvom mjestu treba voljet sebe.