Anek, definitivno sindrom 1. djeteta.

Kad je mojoj curici procurio nosić (normalno jela, pila, spavala) ja sam bila napola luda, kad je dobila prvu temperaturu skoro sam pala u komu Dobila neki sitni mali osip na rukici, meni svašta prošlo kroz glavu - alergija, astma.. ovo, ono - na kraju osip prošo i nikad se nije ponovio. Cijepljenje - 2 dana bi visila nad njom i "čekala" reakciju koje nije bilo. Naravno, pred njom bi nastojala biti vesela i sve "odrađivala" hladne glave, ali iznutra luuuudim.

Sad s drugim djetetom, ništa posebno, ako curi nos - ništa strašno, jedan dan mu se malo podigla temperatura (37,3), malo me brinulo hoće li se povečati, ali nisam paničarila. Cijepljenje me nimalo ne zabrinjava, s tim da biram što, kako i kad.

Uglavnom razlika je više nego drastična, sad sam skroz opuštena sve dok su u pitanju normalne "dječje bolesti".