TetkaZ prvotno napisa
Sestrin sin, uskoro će napuniti 4 godine, govori jako malo tipa mama, tata, baba, djed, brata zove imenom, dajdža i slično. Kad se spomene maca (baš voli mace) odmah kaže mijau i smije se. Isto i cuko av av. Jednom ga sestra poslala da kaže djedu da napravi kafu, došao do djeda i reko djede kafa. I nikad više neće da ponovi. Poslušan je i sve uradi što mu se kaže, tipa idi u kuhinju, baci taj papirić u kantu za smeće, ili donesi iz svoje sobe medu. Ako nešto želi, traži odobrenje. Što je ružno je blja, kad nešto neće kaže ljutito ne, a kad nešto želi kaže ja. Inače u vrtiću koriste njemački jezik, a kod kuće hrvatski. Oba razumije.
Tete u vrtiću tvrde da je zaostao u razvoju, te traže procjenu stručnjaka. Pedijatar, koji je inače prije radio na toj procjeni, ne želi da ga uputi, jer smatra da je uredu. Radio je analize razne i donio takav zaključak. Jedino što je sestra uspjela dobiti je termin kod logopeda 2 puta sedmično. Dijete ide već 8 mjeseci ali nema napretka nekog velikog. Inače sarađuje i sve obavlja, ali govor se ne popravlja.
U domovini smo ga vodile kod pedijatrice koja ima iskustva dugo godina u radu sa djecom sa poteskoćama u razvoju, koja je rekla da je problem dvojezičnost.
Prije mjesec dana, prilikom pregleda zubar je rekao da mu se vilica još nije dobro razvila, ali niko od doktora koji su ga pregledali do sad to nije pomenuo. Sestra je ponovo zakazala pregled kod pedijatra zbog vilice, ali čeka termin.
Brine nas to njegovo slabo napredovanje kod rada sa logopedom. Da li je neko imao slično iskustvo?
Odgovori s citatom