 |
|||
Na jesen u jaslice
Na jesen će moja malo zlato krenuti u jaslice i mene sad muči sto briga; kako će se prilagoditi na jaslički raspored, kakve su tete, hoće li puno plakati itd. Znam da će biti teško i meni i njoj, ali što možemo. Kakva su vaša iskustva? U biti me najviše zanima što oni s njima rade cijeli dan, koliko djece pazi jedna teta?
I moja curka krece na jesen u jaslice. Mene ne muce te brige jer mislim da je djeci potrebno drustvo svojih vrsnjaka tako da sam sigurna da joj u vrticu nece biti lose. A sad o tetama, ima ih svakakvih. Moje dvije kolegice iz skolskih dana su sada tete u vrticu. Jedna je divna a ovoj drugoj ne bi ostavila da mi pricuva pesa ispred ducana. Medjutim, mislim da ces vec nakon nekoliko dana shvatiti kakva je teta koja cuva tvoje dijete. U nacelu su sve krasne, a ako primjetis da ti dijete cuva nekompetentna osoba opet imas jezik da raspravis to sa tetom osobno ili visom instancom u vrticu.
A kaj se tice plakanja, kaze mi kolegica da se klinci u pravilu placu samo kada ih roditelji dovedu i kad dodju po njih. Cista manipulacija osjecajima. Kaze da plac prestaje cim su sigurni da su roditelji otisli jer u vrticu ima toliko zanimljivih stvari da jedva cekaju da se pridruze igri. I to u pravilu rade djeca roditelja koji su nesigurni, zabrinuti,. puni strahova da li ce biti sve u redu. Djeca osjete te neverbalne znakove i onda ih koriste.
Ja sam jucer bila na roditeljskom u jaslicama kamo ce mi krenuti moja picola bambina i rekli su mi da preko ljeta slobodno dodjem s njom u vrtic, da joj objasnjavam kako ce se tu igrati, kako ce imati male lijepe stolove za rucak, puno prijatelja tako kad na jesen krene da se osjeca sigurno u poznatom okolisu. Ne bi bilo lose da i ti probas isto. Nazovi vrtic i pitaj da li mozes doci s bebom.
Ne znam ja se nekako sjecam svojih jaslicko-vrtickih dana i jedva sam cekala da idem u vrtic jer mi je tamo bilo prekrasno (pjevali, plesali, radili lutek, pekli ukrase od gline, bojali led, radili lancice od casica od jogurta i vune .....) tako da sam nekako uvjerena da ce i ela sve prihvatiti super.
Kaj se tice broja djece, grad Zagreb posto financira propisuje i broj djece u gurpama. Na zalost ove godine je to pedagoski maksimum od 19 djece u jaslicama. Mene jedino to brine, ali kazu da je uvijek u prosjeku u jaslicama oko 10 djece a to tete hendlaju bez problema. Ja im zelim vjerovati da je tako. Uostalom nekako sam sigurnija u jaslice nego u tete cuvalice. U parku se nagledam i naslusam svakakvih.
Ja sam odgajatelj koji ima iskustva i u jaslicama i u vrtiću.
Prvo-jaaaakoooo sam tužna
Ono što te zanima :
- ovo su potpuno grube osnove
PROGRAM-kroz cijelo predškolsko razdoblje prati POTREBE djeteta i specifičnosti RAZVOJNE DOBI te INDIVIDUU.
U jaslicama konkretno-paziti da su mu prvo zadovoljene fiziološke potrebe (da je bebač suh, sit i nežedan) te da što kraće čeka da mu se zadovolje te potrebe. Zatim upoznavanje sa osnovnim pojmovim (svijet oko njega, novi predmeti, manipulacija, iskustvo, riječi...), uspostavljanje socio-emocionalnih odnosa izvan obitelji. Tu je koncentracija najniža pa mu se nešto nudi samo onih par minuta koliko to može pojmiti. Privikavanje na to da nije jedini tj. učiti ih da nije u redu nekoga tuči ako želiš njegovu igračku....itd. itd... toga ima jako puno + moraš shvatiti da je svatko individua za sebe i da u skupini ima djece i do više od godine razlike što je u jasličkoj dobi strašno velika razlika u njihovim potrebama i mogućnostima - znači prilagoditi se svakom posebno.
ADAPTACIJA-razdoblje prilagodbe.
Od 10 djece 9 plače. Netko 1 dan, netko 2 tjedna, a netko 3 mjeseca i to je U POTPUNOSTI NORMALNO!!! 7 od tih 9 plače odmah, a ovo drugo dvoje najčešće nakon otprilike 2 mjeseca za ručkom proplaču "Mama!"
U jaslicama svi plaču, netko prije netko kasnije. To je djetetovo prvo veće odvajanje od roditelja i naravno da je tužno te je dobro da tu tugu isplače. I oni se stvarno smire u sobi, u igri s drugom djecom (prvi tjedan im igra nije možda na pameti, ali to se nažalost mora proći). Kasnije se često dogodi da dijete plače iz rituala tijekom opraštanja od roditelja, a u sobi istog trena prestane (što se roditelj s njim duže oprašta to dijete duže plače).
NORMATIVI_nažalost tu su i za sada su neizbježni.
Samo da te umirim - mi smo naučeni raditi s tim brojem djece i u takvim uvjetima svi skupa postižemo čuda jer djeca nam daju snagu- o manjim normativima sanjamo. Bilo bi lijepo da je manji broj, ali tak je kak je i bez obzira na to stvarno se radi s njima svima. Nezgode koje se događaju djeci - tipa padovi i ozljede se skoro uvijek dogodi kada je odgajatelj baš pored njega- ne događaju se zbog broja djece.
Predškolski odgoj stvarno ima smisla i svi koji su prosvjetari ti mogu reći da su vrtići u praktičnoj pedagogij daleko ispred školstva (naravno-u svakom žitu ima kukolja) i zato hrabro u djetinjstvo!!!!!
Želim cijeloj obitelji puuuunooooo velikih, lijepih trenutaka u vrtiću!
MALENO vidim da imaš iskustva s jaslicama mene muči jedan problem ,na jesen mi maleni ide u jaslice inače imamo problema sa spavanjem on nezna zaspati sam inače ja ga malo pronosam uz muziku i zaspe zanima me kako tete to u jaslicama rjršavaju pokušala sam na sve načine da zaspe sam ali neide imam strah od toga da će se svi oko njega a naravno i on sam namučiti dok zaspe
on će u devetom mjesecu imati gidinu dana..
Muči me ista stvar. Kako se tete nose s tim? A kako je uopće djeci od godine dana u jaslicama? Može se dogoditi da A. još ni ne prohoda, a da o bilo kakvoj samostalnosti ne govorimo. Kako ga ostaviti?lily prvotno napisa
Ok, logično mi je da djeca 'nanjuše' nesigurnost/strah/whatever kod roditelja ... u to ime planiram staloženo i veselo, s pozitivnom vibrom dakle, svoju Elu voditi najesen u jaslice. Ali da manipuliraju osjećajima ??? Otkud vam to, jeste li sigurne? Ostavile biste uplakano dijete?
Laia je išla od vojih 14 mjeseci u jaslice i imamo samo pozitivna iskustva. Uglavnom, ali sve smo uspjeli riješiti u hodu!
Laia nije plakala na početku, počela je sada u zadnjim danima kada je svjesnija što propušta ako nije doma sa mamom (godišnji...), ali nije jela mjesec dana. Danas jede sve i mislim da mogu zbog toga zahvaliti tetama. Jednoj više nego drugoj, ali kao i kod ljudi, neki nam se više sviđaju, neki manje...
Izvanredna je u interakciji sa drugom djecom, uspostavljena su prva mala prijateljstva!
U Lainoj grubi bilo je i "nehodača", to nije bio nikakav problem, ali svi su bili preslatki-kao mali čunjevi, bilo je i sisavaca i nespavača... Tete vrlo brzo (jednako kao i djeca) nauče što i kao sa kojim djetetom, tako da pr. Laia u vrtiću zaspi sama bez problema (što smo se sami uvjerili, jer znamo doći nenajavljeno, ali ne ulazimo u grupu...), a doma to još nije demonstrirala gotovo nikada!
Nemoj se brinuti, budi otvorena, pitaj sve što te zanima i samo hrabro!
Evo jedno iskustvo.
Matej je krenuo u jaslice s godinu dana. I nije hodao (prohodao je sa više od 14 mjeseci), dakle nije hodao više od dva mjeseca svog boravka u jaslicama. I to uopće nije nikakav problem. Veća se djeca tada brinu za male, paze ih i glume im tete. Ima jedna curica koja mog Mateja jako pazi. Nosi mu vode, pridrži ga, dodaje mu igračke i sl. Tako djete brže i lakše savlada neke vještine jer uči od onih "većih i spretnijih".
Što se plakanja tiče, sve što je gore napisano -istinito je. Oni plaču kad se osvajaju i činjenica da prestanu plakat brzo kad roditelji odu. Znali smo doći u različito doba dana u jaslice po njega i nikada nije bilo ni naznakoa da je prethodno plakoao. Znači vrlo brzo nakon što mi odemo on prestane plakati i to je to.
A sad o onom ostaviti djete da plače ili ne. Sami razmislite je li bolje malo stisnuti zube i preći preko njihovog plača od nekoliko minuta i prihvatiti to da je njima kasnije super u vrtiću ili se opraštati od njih beskrajno dugo i tako poticati djetetov plač. Čak mislim da su mnogi roditelji ti kojim je teško odvojiti se od djeteta i to dugo opraštanje je više radi njih nego radi djeteta. Ovo ne znači da nama ostalima nije teško, ali od dva načina rastanka biramo onaj za koji sam uvjerena da je (za nas) bolji. Jer djete će svakako reagirati na odvajanje, samo je pitanje kako.
Možda to zvuči malo grubo, ali nije mi neobično. Pročitaj "Vaše kompetentno dijete" Jespera Juula. Djeca osjete raspoloženje i strah roditelja, i jednostavno s njim surađuju (ma kakva manipulacija ? :shock: ). Jer ga vole do neba. Roditelji su ti koji bi trebali razriješiti svoje unutarnje sukobe u vezi jaslica/vrtića, pa će i rastanak biti nježniji, a ponovni sastanak radosniji.Ok, logično mi je da djeca 'nanjuše' nesigurnost/strah/whatever kod roditelja ... u to ime planiram staloženo i veselo, s pozitivnom vibrom dakle, svoju Elu voditi najesen u jaslice. Ali da manipuliraju osjećajima ??? Otkud vam to, jeste li sigurne? Ostavile biste uplakano dijete?
Zadnje vrijeme intenzivno mislim na to, jer sam shvatila da i ja imam određen strah (hoće li tete znati tako nježno s mojim blagom kao ja?
odgovor MALENO
Najljepše se zahvaljujem na toplim riječima nekoga tko ima konkretnog iskustva budući da i moje zlato kreće kroz 3 tjedna (Isuse...pa zar već?!) a gotovo sam uvjerena da će to odvajanje više boljeti mene nego njega. U stvari se veselim što će konačno biti sa djecom svoje dobi (22 mjeseca - jaslička dob) i što će sa tetama puno toga naučiti što nama još nije niti palo na pamet (a sve pod parolom "ma mali je on još"). Još jednom VELIKO HVALA
i mi krecemo u jaslice na jesen (2g.)
ja sam tako odlucila jer mislim da dijete moze puno profitirati, jer mislim da je vrijeme za socijalizaciju....
al kad cujem da sva djeca u nekoj fazi prilagodbe placu i da znaci da to i nas ceka... ja si to ne mogu ni zamisliti. ne mogu zamislit da ja moram otic, a da ona place. ili da znam da u neko doba tamo place, a da mene nema. jel stvarno to plakanje za mamom obavezno?
E pa mene isto zanima ta situacija s uspavljivanjem? Jan krece u studenom u jaslice a preko dana se uspavljujemo na sve moguće načine samo ne mirno u kindaču. E sad nekako mi se čini nemoguće da tete imaju vremena posvetiti se svakom djetetu koje plače jer ne može zaspati pa me zanima kako se to riješava?!
Iako imam vremena da ga nekako priviknem na normalno uspavljivanje stvarno ne znam koju taktiku da upotijebim...
mozda mi odrasli manipuliramo, djeca osjecaju tugu rastanka i strah od ostanka u nepoznatom...ja volim rod. reci - znate onaj osjecaj prvog dana na novom poslu - sve vam je lijepo - novi stol i stolice, novi kompic, a istovremeno je prestrasno -ne znate tko i kad kuha kavu, da li je ok da izadjete do wc i zapalite i da li su vam neke face stvarno rekle istinu, pa pojma nemate o cemu se najvise prica i sl...ili koja se hrana jede... e to je djeci pa jos i odvajanje od osobe kojunajvise vole (kao kad ste zaljubljeni a vas voljeni negdje ide) e pa spojite ta dva osjecaja...i dobit cete osjecaj ostajanja u jaslicama/vrticu - zato im u tom periodu treba pomoci, a ne odmoci i tvrditi da manipuliraju i sl. stvariCista manipulacija osjecajima.
nemaju vremena, ali imaju volje i njeznosti koliko god mogu, najcesce se napravi kaskada ulaza pa ne dodju svi novi u isto vrijeme - nego polako tjedan za tjedan kapaju, dok su se vec jedni adapt. drugi dolaze.E sad nekako mi se čini nemoguće da tete imaju vremena posvetiti se svakom djetetu koje plače jer ne može zaspati pa me zanima kako se to riješava?!
na plac gledaj kao na dio koji pokazuje vasu povezanost, dijete koje ne place i ostaje okolo bez emocija prema roditelju (a tocno je da svi prodju fazu adapt.) cesto nije ni vezano za rod. svi prodju barem malo plakanja - najcesce kod navika - jedenje, uspavljivanje i sl. sjete se mame (zato sto je prirodno da zele biti s njom). najteze su adapt. oko 18 mj. do 30 mj. kad je najintenzivniji strah od odvajanja. Neka djeca ne placu u vrticu/jaslicama - cuvaju svoje emocije za kuci, pa ruzno sanjaju, placu kuci i sl...al kad cujem da sva djeca u nekoj fazi prilagodbe placu i da znaci da to i nas ceka... ja si to ne mogu ni zamisliti. ne mogu zamislit da ja moram otic, a da ona place. ili da znam da u neko doba tamo place, a da mene nema. jel stvarno to plakanje za mamom obavezno?
I mi krećemo od 5.9. Ivan ću biti skoro 18 mjeseci.
On je od početka u društzvu druge djece, no najviše se igra sam.
Uvjerena sam da će se lijepo priviknuti, bit će suza, to je neizbježno, nekako ćemo to nadoknaditi doma maženjem i druženjem.
Mislim da je grubo reći da treba ostaviti uplakano dijete, ali malo koje dijete kad tad ne zaplače na rastanku, a ako ste već odlučili dati dijete u jaslice to je nešto na što morate biti spremni, pogotovo ako nemate drugogo izbora...
Ono što mene plaši su boleštine, a što se prehrane tiće, zdravu hranu ćemo nadoknađivati doma..
Inače, mi svaki dan odlazimo na igranje u vrtićki park da mu barem to bude poznato, na zidu vrtića je naslikana i jedna maca i Ivan ju već sa vrata traži
za tete znam da su dobre...
CICIBAN Gorica
Ima li koja mama iz vrtića CICIBAN Velika Gorica? Kakva su iskustva jaslica? Koga bi se moglo pitati za konkretnu informaciju?
HVALA....
Flower, ovo kako si opisala da se osjeća dijete koje ostaje u jaslicama je baš onako kako to zamišljam. Strah me Eline (i moje) reakcije. Već dugo se 'privikavam' na to da u studenom mora u jaslice, pomaci su sitni sitni, strah me je. Nadam se da ću to riješiti sama sa sobom i da neću Eli prenijeti loše vibre ...
Jedno me zanima - Ela će u 'državne jaslice' (na listi čekanja smo) i rekli su nam da prilagodba počinje najranije na prvi rođendan i da traje tjedan dana. Kasnije čitam po forumu da u drugim (isto državnim) vrtićima prilagodba traje i po tri tjedna. Mogu li nekako 'izganjati' da se i mi prilagođavamo dulje (ako će trebati), imam li na to pravo ili svaki vrtić za sebe propisuje pravila igre?
I još - smije li se djeci u jaslice spakirati i hrana? Strah me jasličke hrane - s dohranom idemo stvarno lagano, još dosta toga nije kušala pa da ne dođe tamo prvi dan na, ne znam, hrenovke ili slično?
na oba ces pitanja najbolje odgovore dobiti u svom vrticu - nacelno - ne postoji odredjeni plan kako se sto radi u vrijeme adapt. djece (ovisi od teta i vrtica) a hrana se u nacelu nesmije donositi iz vana jer je vrtic odgovoran za dijete i sanitarnu ispravnost namirnica...no postoje izuzeci, no sto se tice toga da nije jos dosta toga probala - ja smatram da je vazno da ti probas sve moguce alergene i lose namirnice prvo kod kuce i da vidis da li na nesto dijete reagira.
Thnx
Planiram na razgovor o raznoraznim detaljima ... nadam se da me tete neće zamrzit u startu
Imaš pravo ovo za alergene, probat ćemo mi doma sve polako, ne mogu to vječno zavlačit
vrijeme istječe...vidim svi ste u šoku kad nitko ništa ne piše a pitanja je sigurno bezbroj
mi imamo sljedeći problem:
išli vaditi zdravstveni list, vadili krv, dali urin i sutra idemo po list
nismo cijepljeni MoPaRu-om, Pririxa nigdje za kupiti, pedijatrica pritišće i bojim se da nam neće htjeti dati zdr. list ako ga ne cijepimo...
jesu li vaši cijepljeni?
koliko dugo će vaši klinci ostati prvi dan, da li je praksa vrtića da ostajete i vi, ili kako su nama rekli da ćemo ga ostaviti i vratiti se za sat vremena?
inače, nama je 1. dan u utorak od 8 sati
Priorix još nije odobrio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, procedura je trebala završiti početkom rujna, ali po najnovijim informacijama izgleda da se to neće dogoditi prije listopada. Nama je pedijatrica bez problema dala potvrdu, iako nismo cijepljeni Priorixom.
Što se tiče prilagodbe, kod nas prvi dan dolazimo na pola sata, i mama (tj. osoba koja dovodi dijete) bude tamo cijelo to vrijeme. Boravak se svakim danom produljuje, a obično trećeg dana dijete provede neko vrijeme bez mame, s drugom djecom i tetama. Tete eventualno zovu mamu da se vrati ranije od dogovorenog ako je baš kriza, ako dijete jako plače i ne mogu ga nikako smiriti- tako su nama rekli. Yasmin, po ovome što pišeš, vjerojatno se postupak prilagodbe malo razlikuje od vrtića do vrtića. Ali ja bih na tvom mjestu zamolila tete da ostanem s djetetom bar prvi dan, vjerujem da neće imati ništa protiv.
I moja tratinčica treba krenuti u jaslice uskoro (još malo pa 22 mjeseca).... a ja :shock: - imam knedlu u grlu od same pomisli. hoće li plakati, hoće li/kako će jesti, da li će je presvući na vrijeme, umiti.... :? kako će zaspati (to je veeeeeliki problem, jos uvijek!) a tek bolesti :shock: !!!! ali, valjda ćemo morati proći isto što prolaze sva druga djeca i mame (manje - više).
umiruje me činjenica da su tete ipak stručne i znaju šta rade.... već
ali ću valjda uspjeti smoći snage za dobre vibre! 8)
Maleno, piši još, pleeeeeeeease!!!!!!!
I Fabijan sada kreće u jaslice, ima 2,5 godine. Do sada je bio s bakom, kod nas doma, no ona ga više ne može čuvati.
Mene lovi panika. 24 ih je u grupi.
Franka nije plakala (krenula sa godinu dana), tete su uvijek čučnule i raširile ruke, ona im je otrčala ususret, mi smo tada otišli ... igrala se cijelo vrijeme, kad smo došli popodne uvijek smo morali čekati da ona završi još sa ovom ili onom igrom ili da se malo još ljulja ili klacka (njoj je doma bilo dosadno sa nama, i uvijek je preferirala igru sa djecom nasuprot igre sa nama); u vrtiću zaspala od prve bez problema, doma nikada bez jednoga od nas (i sad se mazimo prije spavanja).
Hranjenje: prije vrtića kuhala sam joj doručak, poslije vrtića jela je sa nama ručak. Tako planiram i sa mlađim djetetom, i ne brine me vrtićka hrana iako vidim po jelovniku da je čisto ok, možda malo previše slatkog za moj ukus.
:D priželjkujem takvu adaptaciju
konačno i neko pozitivno iskustvo!
ali pazi Jamin, ona je imala godinu dana, starija djeca teže prolaze prilagodbu (netko je napisao od 15-18 mjeseci da su najosjetljiviji)...
uf, splasnula sam, baš si partibrejkerica
nama je olakšavalo stvar i to što je ona povremeno ostajala kod bake i djeda na par sati na selu, i često smo išli na razna mjesta, nismo stalno bili doma; pa je bila upoznata sa odvajanjem, raznim ljudima, životinjama, zemljom, blatom, ...
Jedno kratko vrijeme ju je čuvala prabaka po 5,6 sati u našem stanu, i to joj je bilo tako grozno dosadno da se oduševila vrtićem.
I ivana je čuvala baka dok sam ja radila, no od kraja 6. mjeseca je uglavnom samo samnom, sada opet idem raditi na puno radno vrijeme, a bake ga mogu samo pričuvati kad zatreba a ne i stalno čuvati.
Inače, nemamo problema sa ostajanjem kod poznatih, no ovo je ipak nešto drugo.
Svaki dan ga već mjesecima vodim na jasličko igralište, da mu barem to bude poznato...
Još se najviše od svega bojim boleština...
Što je vama rečeno, do kada se ujutro djeca mogu dovoditi...ja nekoliko dana radim i popodne, malo mi je glupo da je on tamo, a ja doma pa barem da je do nekih 10 doma, ili to nema smisla?!
zna li netko, koliko su strogi po tom pitanju?
nama je teta rekla dav dovedemo lijepo djecu kad se naspavaju C se ustaje u 7.30 pojesti će doručak i onda krećemo u jaslice ...
e pa to je super ako ti to dozvoljava radno vrijeme...
što se tiče radnog vremena to nebi bilo izvedivo ali muž ima dobro radno vrijeme tako da će on to obavljati kad ja pođem raditi...
pa ako se doma nadoručkuje, zašto ne. Jedino što oni imaju doručak najkasnije do 8,15 i onda ručak oko 11,30 pa treba voditi brigu o kućnim obrocima da se prilagode tome. Znači ako doma doručkuje u 9,30, onda neće biti gladan u 11,30, preskočiti će taj obrok i biti gladan do užine oko 15h.
nas su pitali kad bi nam odgovaralo dovoditi dijete, obzirom da sad dosta rodteilje traži prilagodbu na radno vrijeme od 09h. Mi dovodimo oko 8,15h.
Mi smo trebali krenuti od 1.09. ali se radi krov na delu vrtica gde su jaslice pa je polazak odlozen za 11.09. za nove polaznike. Momci imaju 21 mesec i NIKADA nisu ostajali sa nekim drugim osim sa mamom. U poslednje vreme kao da su nanjusili da se sprema neka "zvrcka" pa svako malo dolaze da se maze kod mene a juce je u domu zdravlja bio problem ko ce uci sa bolesnim na pregled a ko ce ostati sa zdravim napolje (koji niposto nije hteo da bratu pravi drustvo unutra). Obojica su se zalepili za mene ali je zdraviji bio uporniji pa je tata odveo bolesnog a mama ostala da se jurca po hodniku.
Inace, upali smo u grupicu kod jako divnih teta (bar po iskustvu drugih mama), koje imaju iskustva sa blizancima i njihova grupica je jedina u celom vrticu koja dozvoljava dude i tesilice. Oni obojica bez dude i flasice sa vodom ne polaze na spavanje a kuca i pingvin su im nerazdvojni cuvari kad se nacu negde gde je nepoznato i u kreveticu.
Iskreno, zeludac mi se okrece kad pomislim sta me sve ceka. Trudim se da njima lepo pricam o jaslicama, objasnjavam im da tamo ima puno dece i puno igracaka, da ce pevati i igrati i uglavnom je odgovor na pitanje "Hocemo li ici?" "DAAAAAAAAAAAAAAA". Koliko ce to "da" stvarno biti aktuelno videcemo.
Ja sam imala nekakav plan u glavi kako sprovesti adaptaciju i po njemu bih prvih nedelju dana dolazila sa njima, prvo na kratko a onda na duze pa ih tek onda ostavljati malo i same tamo ali me je prijateljica, cije su malecke upravo prerasle ovu nasu grupicu, razoruzala recima da nase tete preporucuju da ih prakticno od starta ostavljam same. Naravno, prvi dan je mama obavezno tu, dok se upoznaju sa prostorom i tetama ali oni ne smeju da pomisle da je i mama clan grupice.
Moracu da obezbedim neki sedativ, nema mi druge
evo samo kopipejstam sa drugog topika
nama je danas bio prvi dan u jaslicama...
ja sam bila samo pola sata, MM je ostao s njim cijeli sat, bilo je još dvoje djece i dvije tete
nisu jaslice iz bajke, ali nisu ni preloše, igračke su super, gotovo sve od prirodnih materijala i edukativne, tete jedna srednjih godina, jedna starija, čine se o.k., soba je premala, prije nego idu spavati tete spremačice moraju maknuti sve igračke u stranu, spavaju na nekakvim ležajevima (nisam vidjela) i ima dva kinderbeta za mlađe.
Ivan se odmah zaigrao, malo je čudno promatrao sve oko sebe, prao je ruke par puta, jer to obožava raditi i doma, a ovdje mu je umivaonik i sapun uvijek u vidokrugu
pojeo je komadić kruha sa ml. namazom i to je to
najgora stvar u svemu je da su u to vrijeme bila i dva dečka kojima je pon. bio prvi dan pa su im roditelji izašli na pola sata, a oni su jako plakali, nadam se da isto ne čeka i nas-sutra, drž`te fige!!
Ja s jaslicama imam samo najbolje iskustvo - dva starija klinca krenula su u jaslice s godinu dana, ni s jednim nije bilo problema. No zato je meni bilo koma prvi dan sa starijim klincem - zaista ne znam tko je više plakao....
S drugim klincem bilo je (barem meni) lakše... pa je valjda i njemu bilo lakše.
Evo, i treći kreće "na posao" za tri tjedna... I mislim da neće biti frke.
Što se bolesti tiče, moja je nećakinja, koja je prve tri godine provela doma, bila stalno bolesna, a moji dečki koji su tada bili u jaslicama/vrtiću gotovo uopće ne. To sve ovisi od djeteta do djeteta.
I još nešto - svaka pohvala tetama koje rade u jaslicama... barem kod mene. Zaista su super, sve od reda.. Znam da mi je dijete tih 8-9 sati dok sam ja na poslu u najboljim mogućim rukama, i skroz sam mirna što se toga tiče.
Tete, hvala vam (ma i vrtićkim tetama također, naravno..)
Fala, fala...
Evo prolazi i četvrti dan
Evo me Yasmin na topicu na kojem si rekla.
Danas nam je četvrti dan u jaslicama. Izgleda da je sve u redu, nema plača, samo ću ja ispalit.
Ujutro kad idemo u vrtić, ide bez ikakvih problema. Ja ga vodim prije posla, a MM ide po njega oko 11 i po(još nije prespavao u vrtiću).
Sve je dobro dok ja ne dođem s posla i ne ostanemo sami.
Možda bi to došlo i samo od sebe, a možda je i reakcija na vrtić.
Ima dvije godine i počinje histerizirati čim nešto nije kako je zamislio.
Prekjučer mu nisam htjela kupit lizalicu, jer se uopće ne slažem s tim da ih jede, a na njih ga je naučila od svekrva.
Prvo me išamarao, a kad sam ga spustila na pod, legao je nasred pločnika, a ja nisam znala šta ću.
Ja sam govorila, on nije slušao, i digao se kad je on to odlučio.
To me počelo strašno zamarat.
Ima li tko kakav savjet?
Draga Bubučenko, bez brige, to je faza, proći će. Moj srednji klinac znao me je tjerati u očaj svojim napadajima i bacanjima po podu, i to za apsolutno svaku sitnicu, kad god nije bilo po njegovom - ako idemo kući iz parka, ako sam sjela na krivu stranu klupe, ako bih rekla nešto što mu ne paše, ako on ne bi stisnuo gumb na liftu.... Katastrofa. Znao me izluditi, pogotovo zato jer je najstariji klinac stvarno bio super, bez takvih šiza.
No ovo proljeće, pa baš otprilike kako je napunio 3 godine, moj se Leon promijenio, uozbiljio, mogu mu se mnoge stvari dokazati, više ne šizi (bar ne toliko)... A i mama je prošla samodresuru i naučila je taktizirati i odrvatiti Leonu pažnju s "problema" na nešto drugo.. Jer - konfrontacija se uvijek pokazala kao najgore rješenje koje bi agoniju samo pojačalo i produljilo.
Dakle, ne popuštati ako smatraš da ne smiješ iz bilo kojeg razloga, no nemoj se svađati, nego preusmjeri pažnju. Nekad (odnosno najčešće) je to i najteže, jer mame često nemaju ni vremena ni živaca za taktiziranje.. no vrijedi pokušati. I - strpljenja, proći će...
Želim ti puno uspjeha s tim!!
Hvla na podršci!
Stvar je i u tome što sam ja vjerojatno malo labilnija nego inače, imam problema sa ubrzanim radom štitnjače, 3.10. će biti godina otkad radim, a bila sam 2 dana na godišnjem jer je kolegica koja radi samnom na bolovanju s istom dijagnozom.
I borim se sama sa sobom da imam strpljenja sa Lovrom koliko je potrebno jer znam da ni njemu sad nije lako.
Žao mi je samo što ga uz prilagodbu na jaslice ja ga još "istjerivati" na "pravi" put što se tiče prehrane (čuvala ga je muževa sestra stara 14 godina i to se nije dalo kontrolirat).
Evo i nas na kratko.
Moje dvije princeze kreću 02.10. po prvi puta u jaslice, bit će točno godinu i 2 dana stare....malo nedoumice, hrpa strahova, malo očaja, pa malo samouvjeravanja, pa malo grižnje savijesti...svega ima u mojoj glavi. :/ :?
marči, i Lovro bi trebao u 10 mjesecu u jaslice ...i kao veseli im se jaaakooo!
A i ja proživljavam sve isto što i ti i sve druge mame...
Samo hrabro! I ne živi ovaj zadnji mjesec, kad si ful-time sa njima, u stresu...pusaj svoje dvije frčkice!
I u mojoj glavi ima svega, pogotovo danas kad je veli teta plakala i bila toliko tužna da se nije htjela igrati.
Inače, prvi dan smo bile skupa (i Mia). Moram navesti i olakotnu okolnost da s nama u grupu ide i naš prvi susjed sa kojim smo si super i sa kojim se voli igrati
Jučer (drugi dan) smo ih ostavili malo same jedno pola sata ali teta nije izlazila, a mi mame nismo ulazile pa je prošlo i sat vremena i još se nisu dali doma, a kad smo napokon izašli iz vrtića malo su se poigrali u vrtičkom dvorištu
Danas brz rastanak, samo smo ih poslali u sobu i rekli da dođemo kad se malo poigraju i plakala je i bila tužna i cijelo vrijeme je samo čekala kad ću ja doć. Došla sam za sat vremena kak je rekla teta, nije plakala na vratima nego valjda nakon minutu-dvije, kad je skužila da mene nema.
Naša teta veli da rastanak pred vratima mora biti brz, ali da doma puno pričamo o tome i prije nego ih dovedemo u vrtić sve objasnimo, da ih prije dolaska pripremimo... U biti sam ja nju shvatila kao da se još na putu prema vrtiću počinjemo rastajati u nekom lijepom, radosnom tonu, a onda sam tren ostanka da bude brz jer je to kao manje bolno nego obostrano plakanje na vratima koje usput uznemiri ostalu djecu
Teta je rekla da računamo da prvih dva tjedna ne ostaju na spavanju, dolazak je po želji s tim da ako želimo da doručkuje dođemo prije 9. Hoće li i ostati da dolazimo kak hoćemo ili će nam nakon nekog vremena reći da dođemo malo ranije ne znam. Počinje se s pola sata ostajanja pa postepeno produžuje. Stella je danas plakala pa je teta rekla da zasad nećemo produljivati vrijeme ostanka...
Već sam na drugom topicu napisala da sam mislila zamoliti tetu da ju ja uvedem i pokažem igračke minutu- dvije pa da onda odem. A sad kad razmišljam to je onda ono bolnije produljivanje rastanka. Ne znam. Ja bi htjela i smatram da bi tako bilo bolje, da ju ja uvedem na minutu- dvije pa ostavim, a opet teta ima više iskustva i ako ona smatra da je dovoljno pripremljenom djetetu lakše kad ga se samo brzo ostavi na vratima, možda bi ju trebala poslušati
ovako:
- Franka, krenula 01.04 u jaslice, sa napunjenih 12 mjeseci. Sva djeca su već bila adaptirana jer su krenula oko 01.09 prethodne godine, tete su se mogle posvetiti u punom smislu njoj da odrade prilagodbu, i to su stvarno i činile (super su nam bile te tete), nije bilo vruće, nije bilo hladno, ona je bila prilično "slobodni strijelac" karakter. Tete su je od prvog dana dočekivale raširenih ruku i riječima "Franka , pa gdje si ti nama", a ona im je trčala ususret
- Jan, krenuo 01.09. u jaslice, sa napunjenih 13 mjeseci. Skoro svi su krenuli toga dana, ukupno 13 djece, od toga ih 7 plače cijelo dopodne. Jedna teta je super, druga
Ja noćas cijelu noć nisam spavala od muke i razmišljanja, ali sad sam odahnula, mislim da će biti ok sa ovim popodnevnim privikavanjem. :D
Mi dolazimo zadnji kad već skoro svi odu tako da se teta može posvetiti samo njima dvoje, susjedu i mojoj Stelli... jučer i danas je kratko bio i jedan dečko... ali je brzo otišao i većinu vremena su bili sami s tetom, znači Stella je imala jedno poznato dijete koje voli i jednu tetu na njih dvoje, sve igračke i soba samo za njih...
Inače ih je u grupi 17 i svi dolaze u 8 tako da se oko 9, 9.30 već razbježe. Mi dolazimo jučer u 10, danas u 9.30. Rekla nam je teta svima da dolazimo po grupama baš zato da se ona upozna sa njih što manje, pa tek nakon par dana da svi budu skupa
I današnji dan je prošao mirno, ostao je na pola sata sam sa tetama i još jednim dečkom i nije plakao, tete vele da je bio predobar!
sutra idemo od 10, ostat će sat vremena bez nas a onda moramo doći provjeriti jel plače, ako ne, ostaje ručati, a ako bude tužan ulazimo ga nahraniti i doma!
Nadam se da će biti 1. varijanta...
Danas nisam mogla ići ni na kratko, MM je rekao da se nije samo izgubio nego da mu je rekao da on sad ide...tako planiram i ja ako bude funkcioniralo, a ako ne ne znam...ni meni ovo bježanje nije baš pravorješenje, a opet niti predugi rastanci...
Mi smo preživjeli prva tri dana. Danas je četvrti. A. je oduševljen i uopće ne plače za mnom (ali on još ne pripada skupini 15-18 mj. kad je navodno najteža prilagodba). Jučer je i jeo objed u jaslicama.
Jutros je odmah pošao teti i prijateljima, ali sam ja napravila gaf - njegov ruksak je ostao u autu pa sam se morala vraćati. Tad je zaplakao, ali mu je tete skrenula pažnju na nešto drugo. sad sam na iglicama (čitaj: stalno gledam u telefon), ali valjda je sve u redu. Inače nema nego 4-6 djece u isto vrijeme (zasad), a tete su super - tople, brižne... Meni se čini da će sve biti super, ali...teško mi se otet dojmu da dijete više nije baš samo moje (naše)...
Ja imam feeling da je svaki dan sve gore i gore. Danas se bacala po podu u hodniku dok nisam ja ušla s njom, onda se lijepo zaigrala u kuhinju, među kockice, lopta... pa prati ruke- mislim da joj je to bilo najdraže ali svaku minutu- dvije mama ovo, mama ono. Onda mi je zazvonio mob, ona se taman lijepo zaigrala i ja rekla tti da idem pred vrata telefonirat. Isti čas je i ona prekinula igru, uzela svoju bebu, došla do vrata i plakala mama, mama... hoću mami da mi se srca kidalo... ono baš jako, jako tužna kako je rijetko kad
Veli teta da je njoj vjerojatno strašno što zna da ja idem sa Miom, da je ljubomorna i vjerojatno se osjeća odbačeno. Da bi joj bilo lakše da zna da ja idem raditi i da i Mia ostaje...
Ne znam, da ju tata vodi to je jako rano i morala bi biti u dežurstvu, a to je rekla teta neka u početku svakako izbjegavamo, a i inače ako ćemo moći... jer neka djeca baš zbog toga ne žele u vrtić što su s drugom djecom, drugim tetama i u drugoj sobi
Sve što teta kaže čini mi se na mjestu...
Al ne znam što da radim, probat ćemo doć kad je gužva da se zaigra s drugom djecom i brzo ću ju samo ostaviti na vratima... pa kratko pa sve duže... Ako u dva tjedna ne uspijemo vjerojatno ću odustati od odlaska dok ne počnem raditi
nama je danas bio 5-ti dan upoznavanja ... došli smo oko 14h, bila je ona dobra teta, i samo 5 djece, izašla sam van na 10-ak minuta, on se igrao, kad je skužio da me nema počeo je plakati ali ga je teta uzela na krilo i utješila ... daleko od onoga histeričnog, očajnog plača prvi dan. Bravo za tetu
Tinna, koliko je staro tvoje dijete?
Ivana sam danas u 10 ja vodila, čim smo ušli priljepio se za mene i ni makac, ostala sam unutra nekih 10ak minuta, kad se ipak odljepio i zaigrao ja sam izašla-nisam se opraštala jer znam da bi sigurno zaplakao.
Bila sam vani 45 minuta, nije zaplakao, teta je rekla da je samo promatrao gdje sam ja, ali ga je onda ona zaigrala
nije ručao (nije bio gladan) pa me je teta pozvala da ga ja nahranim-e onda je nešto izbrljavio...
tete su komentirale da je skroz drugačiji kad ga tata dovede, pa sutra ide tata...
ostala djeca su dosta plakala iako teta kaže da je za sada grupa o.k.
ma vjerujem ja njoj, sigurno ima puno različitih iskustava, no iako nije plakao, a kamoli vrištao svejedno me steglo u grlu kada vidim kako s epriljepio uz mene
tete su rekle da od sljedećeg tjedna ostaju i na spavanju, i da će djecu preuzimati na vratima...nemam pojma kak će to funkcionirati, jer sigurno će se rasplakati ako nebudem i ja ulazila u sobu...s druge strane ne možemo ni mi roditelji stalno visiti unutra, još kad počnemo svi dolaziti u isto vrijeme...
13 mjeseci je star
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom