 |
|||
jakob je isto krenuo u utorak i za sada ne plače.
izgleda da je i to moguće.
isto tako je moguće da će početi plakati kasnije.
danas sam bila presretna kada sam ga našla kako se igra s tetama i klincima. nešto su telefonirali i bio je vedar i nasmijan. kad me je vidio dotrčao je veselo k meni .
tete veli da je sat i pol bio super.
Eto vidjet ćemo slijedeći tjedan kako će biti, no na spavanje mislim da neće još barem tjedan dana.
Kad vi pričate s tetama?
Kad ga ujutro dovedem, ona ga uzme i odnese da se ne rasplače, tako da joj jedva stignem reć dobro jutro.
MM ide po njega, i isto kaže da je uvijek u gužvi.
Na kraju sam je jutros zvala na telefon da vidim mogu li ga ostavit spavat, pa smo malo popričale.
A ja imam toliko pitanja......
I mene ovo zanima!bubičenko prvotno napisa
Evo mi smo danas uspjeli razgovarati se tetom dok su klinci spavali..
Budući da je ivan ostao zadnji imali smo vremena napretek.
Više ne idemo u sobu, pa nema vremena za priču...
Inače, Ivan je dansa 1. dan bio na spavanju, malo je plakao prije, a i kad smo ga ostavljali...no kažu tete da s eodmah smiri i da s eposlije lijepo igra, prema njihovu iskustvu to će trajati još neko vrijeme ali u biti da njegova adaptacija neće biti teška...
spavao je čak 2 sata i ostao je zadnji
svako malo ga pitam idemo li i sutra u vrtić on se nasmije i kaže da...
ja isto teško podnosim njegovu tugu i plač ali u njegovom slučaju to traje vrlo kratko i s obzirom da sam rješila sama sa sobom da mi nema druge nego da Ivan mora u jaslice (nemamo drugog rješenja) tako sam se i postavila, mislim da dok to ne rješimo sami sa sobom nećemo postići ništa jer ti naši malci imaju senzore i osjećaju naše muke i unutarnja previranja...
naravno, mendula, ti najbolje poznaješ sama svoje dijete i ukoliko je toliko tužna i jadna i prije vrtića i u vrtiću i poslije ne možeš to mirno gledati, a i vjerojatno je sa starijom djecom i taj period adaptacije teži...
ne znam kaj još pametno d akažem, pisala sam post u tri navrata, sorry ako je sve zbrda-zdola
Evo samo da javim ( jer sam jako sretna) jakob se dobro adaptira, ne plače, čak se rado priključuje u grupu i nije mu bed kaj ja odlazim.
Još ne ostaje na spavanju, ali to mi niti nije prevažno još sada.
Samo da ne počnu viroze i ostale gluposti, toga me sad strah.
Ja s tetama pričam kada dođem po njega.
Kako se vaši pilići prilagođavaju, plaču li da li im objašnjavate da će ostati sa tetom i slično ( naravno pitam ponajprije za one male do 2 godine koji još i ne pričaju Bog zna kaj)
Kod nas MM odvodi Ivana, on plače kad ga se ostavlja, oproštaj je kratak, pričamo mu stalno no još se nismo uspjeli oprostiti bez suza
kada sam ja ušla u sobu jednom prilikom nije se htio odvojiti od mene i to nije imalo baš smisla jer su mi onda i druga djeca prilazila da ih uzmen na ruke
Tete vele da se Ivan vrlo brzo smiri i da se zaigra te da ne brinemo.
zapravo kažu da je najgore kada im netko upadne u sobu jer se onda oni jako uznemire pa nedopuštaju da se pred otvorenim vratima natežemo sa djecom.
Jedva čekam prvo jutro bez suza, posebno zato jer sljedeći tjedan ja vodim Ivana u vrtić...
Mi smo prespavali već treći dan, zaspe bez problema i najdulje spava, ja sam vrlo optimistična, teško mi je i samo zbog jedne suze, ali ovih dva tjedna sam se nagledala djece koja doslovno jecaju i zahvaljujem Bogu da to nije kod nas slučaj jer ne znam kako bih to podnjela
Evo prijavljujemo da ivan već treći dan uletava u vrtić bez i jedne suzice.
Iako je od početka dobro prihvaćao novu situaciju, ja sam samo željno očekivala taj dan kada ni na rastanku neće zaplakati.
Početkom tjedna je još pustio suzu iako je svako jutro pružao ruke prema teti na moje zaprepaštenje, i onda odjedno niti suze...
Inače. kod dolaska u vrtić iammo cijeli ritual...prvo na fasadi gledamo naslikanu macu, onda utrčava unutra, traži svoj ormarić i vadi šlapice, oblačim mu šlapice, skida jaknu i stavlja je u ormarić pa iz ruksaka vadi kljun sa vodom i onda ide na vrata od sobe i kuca teti da dođe po njega.
Tete ga hvale, lijepo spava, jedino što ponekad slabo pojede. Kad dođem po njega, veseo je i razigran.
I najvažnije (kuc-kuc) nismo bili na bolovanju.
Kako je kod vas ostalih...topik nam nešto utihnuo :?
Kod nas je super. Tacnije, mnogo bolje nego sto sma ocekivala da ce biti. Malo M. place kad vidi gde skrecemo i nastavi da jeca dok se svlacimo i obuvamo. B. je junacina i malo se zaplace samo kad ih ostavljam, inace sve vreme prica kako ide kod teta da se igra i da spava. Smire se cim teta zatvori vrata.
Poceli su da spavaju vec druge sedmice i odspavaju bar sat ipo. M. ruca svakog dana dok B. i dalje probira ali i to ce se srediti. Jedino ne doruckuju jer ih kasno vodim, oko 7:45 a dorucak je do 8h i vecina dece stize u tom periodu pa tete ne mogu da im se skroz posvete oko stola jer smiruju novopristigle. Kuci popiju mleko i gricnu neki keksic uz put a u sobicu ulaze sa po jabukom u rukama i tesilicom.
Tete kazu da su se prve dve sedmice uglavnom drzali po strani, jedan do drugog ali da se sad igraju na sredini sobe (uglavnom redjaju kocke sto rade i kuci). Saradjuju, slusaju tete, traze da ih presvuce kad su ukakani ili se pokvase dok piju vodu i, sto je najvaznije, nisam ih vec dugo zatekla uplakane niti se zaplacu kad me vide. Dotrce, zagrlimo se i gotovo.
Ma meni je najbitnije da spavaju tamo. To mi je siguran znak da su opusteni i sigurni da im se nista nece dogoditi jer ih cuvaju tete a ne mama. dok nisu spavali u jaslama i kuci je bio problem jer bi se svako malo budili i trazili me, kako nocu tako i danju. Iznad svega bili su neispavani i cendravi, tukli su se, svadjali, tantrumisali ali sad je, napokon, sve po starom sem sto nismo zajedno 24h kao pre.
pozdrav drage mame.mlada sam majka i nova sam na ovom forumu.
tražim jedan savjet od odgajateljice , vidjela sam da ovdje ima te osobe.
naime sad su upisi u jaslice, dijete mi ima 13.mj.znači n
bok.isprike za prošli post omaklo se.
da dijete sad ima 13.mj. znači ne jesen će imati oko 2o-mj.sad ga čuva jedna teta.dosad je od bolesti imao samo neke prehlade i gripice, i ima atopijski dermatitis.
s obzirom na to da li da ga dam u jaslice ili da ostane kod tete čuvalice.
svi oko mene savjetuju da ga ne šaljem u jaslice, ali ja bih ga ipak dala.bolje da je sa svojim vršnjacima is tručnim osobljem nego ovako.
molim vas ako imate bilo kakav savjet jako bih vam bila zahvalna.
upisi su uskoro a ja još u veeeeelikoj dilemi
hvala vam
ako je financijski moguce, mislim da je bolje teta cuvalica do 3. rodjendana, pa onda tek vrtic.
i zbog dermatitisa, a i vrsnjaci mi nisu bas neki faktor, pogotovo u jaslicama
pozdrav!
da, financijski nema problema, ali nekako kad ga vidim kako je oduševljen drugom djecom, odmah postane drugačiji, veseliji, samo bi se igrao s njima, ne da se odvojiti od njih.a kad pogledam skoro 24 sata je samo sa odraslima-baka 1, baka 2, teta čuvalica...
znam da to nije neki razlog.
a kad se sjetim svih boleština odmah sve pada u vodu.
da li je stvarno to tako kako se priča da su maleni stalno bubini i sve one ružne priče? :?
neki budu stalno bolesni, a neki ne, to je skroz individualno.
pa zar nema drustvo u kvartu, u parku? djecu vasih prijatelja??
zara se svaki dan vidi s barem jednim svojim prijateljem, bilo u parku, bilo da idemo nekom u goste ili nekog pozovemo k sebi...
da ti iskreno kažem i nemamo nikog od djece.novi smo u kvartu i mi sami smo najmlađi, čak nemamo neke susjede približno naših godina.
zanima me dal postoje neke igraonice ili pričaonice-nešto za tako malu djecu.
niste valjda u centru zagreba, tu su svi stari
napisi prvo odakle si, da ti mozemo preporuciti igraonice.
a ni ja nisam u pocetku imala drustvo, pa smo stekli puno prijatelja upravo preko ovog foruma
iz koprivnice sam, a tu neznam za ništa takvog, većinom je to za stariju djecu -slušaonice, radionice i takve stvari
evo mene opet.samo da javim uspjeli smo se upisati u igraonicu i tamo smo najmlađi.
kad sam ga ostavila plakao je kad je vidio da odlazim i plakao je kad sam došla po njega.kaže teta da je u međuvremenu bio dobar budući da mu je prvi put.malo mu se bilo teško snaći ipak ima samo 13.mj. a ostala djeca su oko 2. godine.
sad imam pitanje za iskusne: kad ga dovodim da li da odem potajice kad se zaigra da me ne vidi, ili da mu pričam kako mama ide pa-pa, a on se ide igrati, da ću se vratiti.......mislim on u tom slučaju vrišti i ništa ot toga ne dopire do njega, pa me zanima koji je način bolji za njega????
hvala
niposto ne odlazi potajice, to je najgore sto mozes uciniti.
takodjer, koliko si bila s njim u igraonici kad si ga prvi put dovela i na koliko si ga ostavila?
preporuka je da bar prvi put ostanete sad-dva, ali zajedno, znaci da ga uopce ne ostavljas.
onda i dalje dolazite na sat-dva, ali jedan dan ti odes i vratis se za 15 minuta, drugi dan za 20 minuta itd - sve ovisi o tome kako se tvoje dijete prilagodjava.
kad odlazis, OBAVEZNO ga pozdravis, kazes da ides, i da ces se vratiti za toliko i toliko.
koliko god bio mali i koliko god vristao, ipak sve sto kazes dopire do njega.
a vristao je jer je bio totalno u soku i izgubljen, dovela si ga na skroz nepoznato mjesto i ostavila, a on nema pojma hoces li se, i kada vratiti. i ja bih vristala
bok hvala na odgovoru. kod nas je ispalo drugačije, kad smo došli bili smo s njim,teta nam nije ništa savjetovala pametnoniti nas uputila.kad se on zaigrao rekla je da odemo da će biti dobro.imi smo otišli.jučer je bio drugi put i odmah kad smo došli ona ga uzela i otišla unutra a on vrištao.rekla je da će se smiriti i biti dobro da mi samo idemo.bilo mi ga je žao-uzeli smo i papuče da budemo s njim unutra, ali budući da se dobro ponio prvi put nekako nas je teta navela da odemo.
hoće li sad imati učinka ako učinimo onako kako si savjetovala?
imat ce ucinka.
mozda ce prilagodjavanje malo duze trajati, obzirom da mu je sada povjerenje malo poljuljano, ali imat ce ucinka.
i nama se desilo slicno 2. ili 3. dan vrtica, nisam se ni snasla, a teta mi je otela vristece uplakano dijete iz ruku i potjerala me van.
tete uglavnom smatraju da je bolje to obaviti cim prije i sto krace, da dijete ionako place i sto sad. i istina, dijete nakon nekog vremena uistinu prestane plakati. ali ne zato jer se osjeca dobro i sigurno, nego zato jer se predalo i odustalo
zato sam ja nakon tog incidenta pricala s tetama, i objasnila im kako ja i moje dijete zelimo da to tece. obzirom da nakon prvih tjedan dana nije vise bilo moguce da ja danima visim u sobi njene grupe, nas dvije smo se mazile i oprastale u garderobi, nekad i po sat vremena i duze.
uobicajeno je da prilagodjavanje traje do 2 tjedna. kod nas je trajalo 2 i pol tjedna, ali ja vjerujem da bi to islo puno brze da nije bilo tog "otimanja" na pocetku, koje je njoj bilo najveci sok koji je u zivotu dozivjela - da ju netko otima iz maminih ruku, a mama ju pusta i odlazi
nakon ta 2 i pol tjedna, ona je po dolasku u vrtic brzinski obukla slape, poljubila me i jurnula sva sretna u svoju grupu (a dan prije toga je jos plakala i mazila se sat vremena sa mnom u garderobi). a ja sam sretna jer sam joj dala vremena da se svojim tempom prilagodi na vrtic, i da stekne povjerenje i u mene, i u tete, te da se tamo osjeca sigurno.
sretno i slusaj svoje instinkte
ja vas malo citam i psihicki se pripremam za jesen. svidja mi se lutonjice ova vasa prilagodba pa me zanima kad je zara krenula u vrtic? s koliko godina?
krenula je s 3 godine.
ali ovo funkcionira i sa 6 mjeseci, i sa godinu dana - jer klinci stvarno razumiju.
ako nista drugo, osjecaju kako se mi osjecamo. i ako si ti ocajna i nervozna i ljuta jer ti je teta otela dijete iz ruku, ili ako si zabrinuta i nesigurna u tom ostavljanju, i dijete ce se osjecati lose i plakati i vristati. jer vidi da nesto nije u redu.
mi smo npr. imali problem ostanka u grupi uglavnom samo kad je ta teta "otimacica" bila ujutro. ali nakon sto sam ja s njom popricala, nakon sto smo se dogovorile i "nasle", i nakon sto sam se ja osjecala sigurno i bila pozitivna, zara odjednom vise nije imala problem s tom tetom - jednostavno je osjetila da je mami ta teta sad ok i da joj mama vjeruje. pa joj je i sama pocela vjerovati
ova beba koja nam dolazi ce vjerojatno odmah s godinu dana u jaslice, i ja planiram apsolutno isti pristup.
kod nas u početku, negdje čak 4 mjeseca, nije bilo problema s ostajanjem nakon onog prvog vala adaptacije.
Došli bi, on bi ušao sam, zaigrao s sa svojom curom (jedini njih dvoje su malo stariji u grupi, a prvih mjesec dana su bili sami tako da su svima ostali par - grle se, ljube, spavaju skupa na krevetićima, dok ostali manji spavaju po kindačima), i ne bi me više niti pogledao...dakle bez ikakvih problema. Nakon ta 4 mjeseca nešto ga je zgrabilo i odjednom je poečo plakati kad ga ostavljam...naravno, probala sam i razgovorom i ostajanjem malo duže (kao smirit će se ako vidi da sam i ja s njim), teta me cijelo vrijeme uvjerava da on prestane plakati istog trenutka kako ja odem (iako sam znala ostati slušati pred vratima - hoću ući - neću - i znam da ne prestane baš odmah)....no, koliko god ja njemu išta pokušala objasniti, to je takav plač i vika da me on niti ne čuje što mu govorim, a kamoli da razumije da ću se vratiti tada i tada (uostalom već 4 mjeseca zna točno kad se vraćam i da se uvijek vratim), da idem raditi jer moram i da bih da mogu radije ostala s njim....
Ono što mene, osim svih tih bolesti koje su stvarno kod nas počele (i još nisu završile) danom kad je moje dijete kroćilo nogom u jaslice, je to da je postao jako željan pažnje s obzirom da je ne dobiva u jaslicama. I to ne pažnje da ga nitko ne gleda ili doživljava, nego je iz pravog neovisnog dečkića postao prava mamina maza koja koristi svaku maminu sekundu za maženje, sjedenje u krilu, grljenje, ljubljenje (mama naravno njega jer dobiti pusu od P. je prava čast)...ja mu naravno niti ikada prije nisam to uskraćivala, a sad pogotovo kad znam da ipak više od pola dana nismo skupa, tako da čitavo popodne kad dođemo iz jaslica provedemo u nošenju, držanju za ruku, grljenju, ljubljenju i svemu ostalom čega je moje dijete postalo preželjno od kad ide u jaslice...tete tamo (naravno opet kako koja) više pažnje pridaju manjima, samim time se s njima moraju više baviti, a moje dijete nije takvo da bi od bilo koga drugog osim od nas žicalo pažnju. Uostalom valjda tete misle - najveći je (samim time i najteži pa ga ne mogu nositi), dečko je, igra se sam pa mu niti ne treba toliko pažnje. Ne mogu reći da se tete s njima ne bave uopće, ali svaki put kad dođem po njega on se sam igra u kutu, a teta se bavi (npr. nosi) nekog manjeg, pa se moje dijete kad me vidi zalijepi za mene i ne skida se dok ne ode na spavanje (a i onda teško)...eto, toliko o mojem mišljenju o jaslicama
ja, bez obzira što ga bake ne mogu čuvati stalno, koristim svaki trenutak kad sam ja slobodnaili kad ga može pričuvati koja baka da ne ide u jaslice, ne zato što radi bolesti ne bi mogao ići, nego više da se malo doma oporavlja od tog stalnog kontakta s nekim beštijama (nos nam nije prestao curiti od kad smo krenuli prije 6 mjeseci), a i taj emocionalni dio je puno lakše zadovoljiti kad se netko brine samo o jednom djetetu.
Ni izbliza ne smatram jaslice nužnim zlom kako ih znaju nazivati jer P. je usvojio puno i dobrih navika, ali smatram da ih treba znati dozirati. Nekako mi je žao djece koja su u jaslicama inventar - u koje god doba da dođe oni su tamo, zdravi, bolesni, svakakvi....ali vjerujem da su u pitanju roditelji koji možda nemaju bake ko mi
Ma jaslice uopće nisu tako loše ali teško je uvjeriti bilo koga u to dok sam do toga ne dođe.Mene nitko nije mogao uvjeriti da je to dobro za moje dijete jer za mene je to bilo nešto najbolnije što sam ikada osjetila. Sama pomisao na njegovo lice kada ga ostavljam u meni je izazivala plač a M.M. koji je već mjesecima daleko od nas i koji pamti kao zadnju,upravo tu sliku,još uvijek plače na telefonu kada se sjeti toga. U međuvremenu stvar se jako, jako promijenila i sada mi je teško da mu predočim sliku kakva je sada. Nakon 4 mjeseca dijete ide u jaslice,već 2 mjeseca je zdravo ako izuzmem curenje nosa a počeli smo katastrofalno a osmijeh i zagrljaj koji pokloni teti na ulasku u svoju grupu može se mjeriti upravo sa zagrljajem najmilijim osobama.Nikad ali nikad nisam mislila da ćemo doći do toga da on sretno ide u vrtić,jede dobro i spava jer ni doma to nije radio a one su uspjele sve.Iako imamo malih problema koje se mogu pripisati isključivo njegovoj naravi,izuzetno je napredovao u kulturi jedenja,koncentraciji i spavanju.Znam da će se sada naljutiti mnogi ali ne mogu da ne spomenem da je to sada jedno drugo dijete od onih s kojima se u parku družimo a čuvaju ih bake ili tete a razlika je vrlo vidljiva i to u pozitivnom smislu.
Hrabrost je početi i ustrajati jer biti će jako grubih dana ali poslije toga sumnjam da će se itko pokajati što se odlučio na jaslice.
Moram još spomenuti da cura koja se igra sa nama,starija mjesec i pol od nas,još uvijek doji i čuva je mama a češće je bolesna od nas koji smo u jaslicama.Dakle nema pravila.
mi imamo totalno pozitivna iskustva sa jaslicama
krenuo je sa 18 mjeseci, nisu ni njega zaobišle jasličke bolesti, ali nije bilo nekakvih većih komplikacija, i doma nije bio ništa zdraviji
ali, najveća stvar, po mom mišljenju su tete, stvarno su brižne, nije bilo otimačica kak kaže Lut
imamo istu rutinu svaki put kad dolazimo od 1. dana, ulazimo, ja mu pričam tko ga sve čeka, nabrajamo djecu i tete, pregledamo njihove slikice na oglasnoj ploči, tražimo ormarić, skinemo se, obućemo, pospremimo stvari, vrijeme za pusu i zagrlja i kuc-kuc teti na vrata
mislim da je bitno da se odvoji dosta vremena za te procedure, danima gledam roditelje kak uletavaju sa djecom na rukamma, ne stignu ih ni skinuti, donesu ih u šlapicama i drito na vrata teti u ruke, i ja bih plakakla, ma ne plakala, vrištala bih da me svi čuju
bilo je i kod nas suza, vrlo malo, sad se koji put samo nećka dok ulazi, a kad dolazimo po njega, teta ga mora hvatati po sobi da bi nam ga isporučila
uglavnom, vidim d aje sretan i zadovoljan, tamo je od 9 do 3, pola 4 i sad, budući da sam T zahvaljujem Bogu na jaslicama jer nisam mu u stanju pružiti sve kao prije, barem ne sad dok me peru sve početne trudničke radosti
slazem semislim da je bitno da se odvoji dosta vremena za te procedure, danima gledam roditelje kak uletavaju sa djecom na rukamma, ne stignu ih ni skinuti, donesu ih u šlapicama i drito na vrata teti u ruke, i ja bih plakakla, ma ne plakala, vrištala bih da me svi čuju
bok, hvalasna savjetu.da sam odmah to znala bilo bi drugačije-tj.znala sam ali se u tom trenutku nisam snašla, nekako sam mislila "pa valjda teta zna".
Sutra opet idemo u igraonicu i probat ćemo tako.
osjećam se grozno što sam krivo postupila.ne mogu ni zamisliti kako se jadničak negdje jadno osjećao, ali popravit ćemo mi to.
hvala, javit ću kako je bilo
bok.evo jučer smo bili u igraonici.
bila sam s njim unutra, on se igrao.neko vrijeme smo tako bili onda je teta rekla da bih mogla otići.kad sam odlazila pozdravila sam ga, mahao je pa-pa.i kad sam zatvorila vrata-plač.
kad smo došli po njega rekla je da je bio dobar, ali kad plače kaže da neće ići k njoj da ga utješi, već si on uzme neku igračku pa se tako utješi
inače prije nego idemo ja mu pričam da ide teti, on se nasmije kad idemo doma maše joj pa-pa i veselo joj se smije.
neznam da li će to biti problem budući da ne želi k njoj,nije da je se boji ili nešto tako već mu je valjda lakše utješiti se na taj način
neka te to ne brine.ali kad plače kaže da neće ići k njoj da ga utješi, već si on uzme neku igračku pa se tako utješi
zara se, kad je jako tuzna, a nema mene u blizini, radije izolira i sama sebe smiri, nego da ju mazi netko drugi.
isto kao i odrasli, neki volimo biti sami, a neki volimo paznju i zagrljaje.
bok.za sad je u igraonici dobro.
no primjetila sam nešto što me zabrinjava-svaki put kad je tamo ima stolicu.što je čudno jer nikad popdne nema.to se javlja vjerojatno zbog straha.
Da li je to ozbiljan problem ili samo prolazna reakcija dok se ne prilagodi?
Pozdrav svima!
Mi se na jesen spremamo u jaslice, Maro će imati 32 mjeseca. Naravno, imam sto pitanja koja me muče i grozno mi je jer se bojim da će to teško prihvatiti. Od 10 mjeseci ga čuvaju tete čuvalice - do sada smo ih promijenili četiri i sve su bile stvarno izvrsne.
Najprije me zanima da li Maro treba ići u jaslice ili u vrtić? Mogu li to birati i što je bolje za njega? Još ima pelene, ali se nadam da ćemo ih skinuti po ljeti. Je li bolje da bude najstariji u jaslicama ili najmlađi u vrtiću?
Druga stvar koja me muči je to što ima blagu narav, prava je mamina maza i bojim se da se neće znati izboriti za sebe. Prijateljica kojoj oba klinca idu u jaslice/vrtić uvjerava me da pretjerujem i da će mu biti super i da se kad-tad mora naučiti zauzeti za sebe.
Možda gledam na stvari negativno, jer je meni bilo u vrtiću bilo GROZNO (išla sam samo jednu godinu pred školu, od šeste do sedme) i bila sam najviša u vrtiću, ali puno sam puta dobila batine i sjećam se te godine kao nečeg užasnog. U školi mi je kasnije bilo super, jer se nitko nije tukao i mislim da uopće nisam trebala ići u vrtić.
E da, još sam htjela pitati ima li na forumu nekog kome djeca idu u vrtić Vidrice u Rijeci?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom