Malim bebicama je svejedno da li su slicne ili razlicite od svoje okoline ... no klincima od 3-4-5 itd godina to postaje sve vaznije pitanje. Znamo da okolina (prijatelji, vrtic, skola, rodbina itd) cesto zna biti okrutna prema onima koji su na bilo koji nacin drukciji i vecina djece na ovaj ili onaj nacin tezi stapanju sa okolinom .. sto u nekim slucajevima moze biti i OK, ali za njih kao osobe definitivno nije dobro.

Mi se trudimo odgojiti nase klince tako da imaju povjerenja i samopouzdanja u sebe i da se dobro osjecaju i kada su drukciji od drugih, a i da razumiju kad su drugi razliciti od njih - kad se igraju drugacijim igrackama, kad su drugacije obuceni, rade druge stvari u slobodno vrijeme i sl. Povremeno se vidjamo sa ljudima iz drugih zemalja, u kuci govorimo jedan strani jezik (esperanto), medju prijateljima imamo i djecu iz jednoroditeljskih obitelji, u stubistu nam zivi jedan hendikepirani decko ...

Zanima me kakva su vasa iskustva (odnosno iskustva vasih klinaca) sa tim "biti drukciji" - u vrticu, medju prijateljima, rodbinom ...

Da li se vi osjecate drukciji od vase okoline (ako zbog niceg drugog, onda i zbog Rode )?

Nasa su uglavnom dobra, iako moram priznati da se Vedran neki put ne osjeca bas najbolje kad je "drugaciji" ... no opet osjecam u nekim situacijama i izvjesni njegov ponos da je eto on bas taj i takav. Nadam se da cemo uspjeti sacuvati i jos ojacati taj osjecaj!