 |
|||
Trans tinejdzer
Tinejdzer, 16, se izjasnio da je trans i da zeli biti žena. Prijatelji (odredjeni kojima se okruzio) ga već oslovljavaju u zenskom rodu). Brine nas sto je pod velikim online utjecajem, ima neke trans prijatelje iz Europe i USA. Još ne inzistira na hormonima, ali kao uzimat će kad bude stariji. Navodno se od 14 osjeća tako, u djetinjstvu nikakvih znakova. Sa 14 je i ostao bez prijatelja, bio je u nekoj teskoj fazi.
Ima li itko kakva iskustva s ovim?
Eksperimentiranje s identitetom normalan je dio adolescencije. Kod velikog broja mladih rodna disforija je prolazna faza (graniči s nekom vrstom subkulture), ali kod nekih i ne mora biti, neki tek u toj dobi prvi put postanu sposobni artikulirati unutarnji doživljaj sebe koji ranije nisu osvijestili ili su ga zbog ovog ili onog razloga (često zbog rigidne i nepodržavajuće okoline) potiskivali. Treba vremena da se iskristalizira pravo stanje. Hormone sigurno neće dobiti prije odrasle dobi.
Neka svakako priceka s hormonima, a stručna pomoć i razgovor bi itekako bili dobrodošli.
Osim tih on line prijatelja stranaca, ima li nekih pravih prijatelja oko sebe, koji nisu iz trans zajednice?
Moguce da se trazi, pogotovo ako je imao tu neku tesku krizu identiteta ili sto je to vec bilo.
Ja sam uvijek za strucnu pomoc u ovom slucaju psihijatra/psihoterapeuta/
psihologa. Razgovor bi mu trebao svakako pomoci.
Mislim da je Hrabri telefon imao neku liniju za konzultacije (posebno za djecu, posebno za roditelje). Pokušat ću naći link, ako uspijem... Nisam dugo ništa tražila o toj temi.
Može bit šta hoće, ako hoće i jednorog, ali ne bi trebao piti hormone.
Hvala Vam.Pandora Aura Monroe prvotno napisa
Imate neka iskustva s rodnom disforijom kod mladih pa mislite da bi mogla biti faza?
On hormone i ne trazi još, kao čekat će 18 i više. Dosta je velik utjecaj neta, neke discord grupe, a i prijatelji u real life kojima se okruzio to podrzavaju, zovu ga zenskim imenom.
S druge strane 16 i pol mu je, malo je star da to bude faza. Nas dojam je da on ne pati od disforije već nekih drugih stvari, a ovdje je nasao neki identitet i pripadnost. Jako je tvrdoglav i sad on upire s tim, okruzen je s tim tj okruzio se...
Ide u psihologice 5 mjeseci, ona kaze kao njoj se čini kao da je on to odlučio...a po meni to ne mozes odlučiti...Mislim da ga ona afirmira u svemu šta kaze, sve prihvaća, ne znam koliko je to dobro.
Jedan sat je bio u psihijatrice koja ima dosta iskustva s trans osobama, nije se bas otvorio, njen prvi dojam je da nije trans već jako sugestibilan...čekamo drugi termin, nikako dočekat...
Ima par prijatelja i u rl, no mislim da su gay. Oni ga podrzavaju. On za sebe kaze da je bi, no mislim da je i to nategnuto.
U psihologice ide, zadovoljan je, mislim da je njoj stalo do njega i pokusava mu pomoći, ima utjecaj. S druge strane mislim da je njeno mišljenje o trans identitetu dosta afirmativno, sta po meni moze biti problem ako on nije stvarno trans. Generalno smo zadovoljni s njom, no ovaj trans dio nam je misterij,i ona sama kaze da nema toliko iskustva s tim.
Hvala vam
Senderos,
Uf...pretpostavljam kako vam je, pogotovo ako je vas dojam da nije autentican nego sugestibilan i pod utjecajem drugih.
Posve je drugi feeling kad je netko oduvijek bio drugaciji i "znao" to odavno od onoga kad kao roditelj osjecas da je dijete pod utjecajem raznoraznih on line ovih onih grupa.
Jel bi pomogao vas razgovor s psihologicom da joj kazete da ga navede u samopreispitivanje a ne da bude samo afirmativna?
Saljem zagrljaj!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.05.2026. at 15:16
Hvala Vam na podrsci. A ja sam rekao psihologici da ga pokusa navesti da se preispita, ne znam je li i koliko pokusala, kao tezak je.
Puno je čudnih stvari s tim online utjecajem, no trenutno je on to bas uvrtio u glavu, nasi pokusaji da ga odvratimo su samo pogorsali situaciju. Prije nije bilo nikakvih znakova, iako on sad nesto izmislja. No iskreno prije 2 godine smo primjetili da se nesto zainteresirao za tu temu, imao je jednog trans prijatelja, tu je nekako počelo ovako kad se vraćamo unazad. No onda dugo ništa, i sad je počeo izlaziti s tim. Pod velikim je utjecajem jedne trans osobe iz USA, nekoliko godina starije, a ne znamo kako to prekinuti.
Moje osobno mišljenje je da nije stvarno transrodan, no nekako je uvrtio to u glavu. Cekamo psihijatra i psihoterapiju za više odgovora.
Nevjerovatno koliko je to mladjim generacijama, barem jednom dijelu, prihvatljivo i cool. Razumijem da postoje i uvijek su postojale transrodne osobe koje pate zbog toga, i da se ta patnja uglavnom rjesava tranzicijom, no to je uvijek bilo rijetko, i nije bas neki identitet za pozeljeti, dok recimo nas kao da se ponosi s tim. Ali eto bar zasad ne inzistira na hormonima.
Želi biti dio neke grupe, mogli su to biti vegani, punkeri, ali ponijelo ga ovo.
Da, ovo je vjerojatno.
Možda bi pomoglo da ima neku alternativu, ovisno o tome što su djetetovi interesi... Ne znam.
A nadam se da je to.
U vezi interesa, tesko ga je usmjeriti. Nesto je počeo, no u zadnje vrijeme opet uglavnom komp. A po psihologici i psihijatrici ne smijemo nasilu prekidati komp. Loš mu je i odnos s nama, imam dojam da je i to zbog neta, svi su tu neke zrtve, drama...s druge strane na kompu cijeli dan, dobre volje s tom ekipom i onda je kao žrtva cim mu nesto prigovoris i kazes da prekine s netom više..
Ne znam, idemo bez pritiska pa neka vrime pokaze. Valjda ne moze postati trans ako to stvarno nije. Ili moze? Izgleda da rodna disforija više nije potrebna da budes trans, jednostavno se izjasniš kao drugi rod ili spol.
Malo pratim tu tematiku zbog njega, i vidim da je u USA to tesko ludilo, kulturni rat pravi. A nas je glavom u USA. Nazalost veliku gresku smo napravili šta nismo bolje kontrolirali net. No nije bas lako.
Nktko nema iskustva iz svoje okoline?
Imali smo neku curu u oš koja je izgledala kao dečko, baš u faci u rukama, glas se činio dublji i držanje joj je bilo muškarasto. Navodno je poslije mijenjala spol, što mogu nekako razumjeti ako je išla okolo i zbunjivala ljude, vjrv bi joj odgovaralo da i bude onda to što svi misle na prvu da je. Međutim s današnjim generacijama imam dojam da je obratno i da hoće obratno od onog kako inače izgledaju društvu. Uostalom po Hollywoodu i svijetu slavnih iskaču ko iz paštete. Msm da tu ne možeš puno jer ak kreneš stiskat samo će naći još više razloga da vrišti pred vršnjacima da ga društvo oprimira što je nekako i njihov "proizvod" koji guraju mladim ljudima na koji se kače, kao uostalom mnoge subkulture, mogli su to biti skinsi. Trebalo bi puno razgovarati s djetetom, ali eto to su tinejđeri...
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 20.05.2026. at 04:45
Nema potrebe na silu prekidati koristenje racunala. Postoji pametnije rjesenje. Ne radi se o zabrani koristenja racunala, nego o izbjegavanju gubljenja vremena (cemu je sklona mladja generacija). Koristenje racunala bzvz je zlo, ali koristenje racunala sa svrhom moze i te kako biti dobro i korisno, te preusmjeriti ciljeve (sa rodne disforije na struku).
Ja bih kod ovog djeteta probala preusmjeriti upotrebu neta i racunala u smislu odabira struke i zanimanja: ako zeli biti na racunalu, neka odabere nesto od toga kao struku. To govorim iz cipela roditelja - dva sina, od malih nogu na racunalu (kontrolirano koliko se dalo, barem u ranoj dobi dok je to bilo moguce). To im je danas struka. Jedan se bavi racunalnim mrezama, a drugi informacijskom sigurnoscu. Obojica su za sada uspjesni, zaposleni, nastavljaju skolovanje i uzivaju u tome. Istina, mi smo od njihovog djetinjstva vodili racuna da oni imaju dobru podlogu (matematika, informatika, fizika) a imali su i smisla za to.
S druge strane, postoje i druga zanimanja vezana za racunala, za koja se ne trazi da covjek zavrsi elektrotehniku. Dizajn, graficka rjesenja, poslovanje, telemarketing, bilo sto... Podrucje je izrazito siroko, samo treba odabrati ono sto bas toj osobi izgleda privlacno.
Ont. U informatickoj struci ima bas puno likova koji su osebujni i tu se svatko moze naci bez obzira na odabir roda. Oni cijene individualnost svake vrste i tu covjek lako moze izgraditi vlastiti originalni image i bez radikalnih zahvata.
Hvala Vam na odgovorima.
Situacija je bas čudna i teska. Po psihologu i psihijatrici on nije u depresiji trenutno hvala Bogu. Na hormonima trenutno ne inzistira, kao kad bude stariji će, operaciju kao neće.
Na kompu on dosta toga radi, nesto crta, programira, sve sta radi ta ekipa iz USA. Uhvatio se i animea i mangi, vidim da je to trend kod trans tinejdzera. Poslali smi ga u jednu udrugu na neki tečaj programiranja, isao je nekoliko puta, no opet to koristio da se prrdstavlja kao zena. RL prijatelji kojima se okruzio to podrzavaju, zovu ga zenskim imenom...
To net okruzenje je veliki problem, jer se prate i potiču medjusobno. Ima jedna nesto starija trans osoba koja mi se čini jako sporna, dodje mu kao neki mentor. Sve je to zabrinjavajuće jako, a neki pritisci kontra toga su ga samo distsncirali, gleda nas kao neprijatelje.
Meni se čini da on ne pati od rodne disforije, ali je taj identitet uvrtio u glavu, nasao se u toj okolini, i bit će jako tesko to promijeniti. Moliti Boga da s vremenom sazrije.
Ta starija osoba bi mogla raditi tzv grooming, treba se upoznat s time i dijete isto s tim i nekim pitanjima mu razviti kritičku misao oko toga.
Meni to ovako napisano izgleda kao "vrbovanje" mladih jos neizgradjenih osoba.
I opcenito to silno virtualno druzenje bez obzira na povod i temu, meni je oduvijek bilo totalni nonsense, pa to nema veze sa stvarnim zivotom.
To nije ni druzenje, to je jedna velika 0.
Ko ovo kad igraju igrice s nepoznatim ljudima on line...ili sam ja konzerva ili je svijet otisao na kvasinu.
Nema tu pravog soc.kontakta i razvoja soc.vjestina, komunikacije, govora tijela...to je samo bijeg od stvarnosti i potreba za pripadanjem (uz raznorazna ostala pomodarstva danas).
Ja mislim da ne smijem tu napisat kako bih se ja postavila kao roditelj al ajmo hint: imala bih neki fake nickname i prikljicila se toj grupi, posebno toj gdje je taj stariji iskusni trans "mentor".
Kad vec nije bilo nadzora prije, onda barem sad malo u izvid situacije. I ne, ne mislim da je to zadiranje u intimu djeteta nego zastita i nadzor, kad je vec propustena kontrola nad netom u pocetku.
S tim da nisam informaticki potkovana za te moderne novotarije, pa bih trebala i neciju pomoc
Vjerujem da vam je jako tesko jer imate osjecaj da se sve dogadja van vase, a pod tudjom kontrolom (i utjecajem).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.05.2026. at 23:23
Ovo treba prekinuti ODMAH. Bolje da se ne prisjećam koliko puta sam i sama od svoje djece doživjela da me smatraju "neprijateljem". Ja im nisam prijatelj. Ja im ne trebam biti prijatelj. Ja sam roditelj i imam odgovornosti prema njima, pogotovo dok nisu punoljetni (iako je i ta granica fluidna - zakon je jedno, a pamet i zrelost nešto drugo). Iako to nisu razumjeli tada, sada je već puno bolja situacija. Djeca/mladi ne razumiju da njihove sadašnje odluke mogu imati i imaju dugoročne posljedice. Bolje pregristi go*no i posvađati se s njima, pa i više puta, nego se kasnije kajati što to nismo napravili na vrijeme. Iako ne treba se puno vraćati na ono što smo propustili, tu nema više pomoći.
S druge strane, treba i tu imati mjere. Mlađi sin nije želio upisati gimnaziju. Složili smo se oko odabira najkvalitetnije tehničke škole (na tragu onoga računalo=struka) i tako je i bilo. Kad nije htio sa mnom razgovarati doma, koristila sam priliku dok smo bili u autu - nema mogućnosti lagani odmak. I tako - djeci treba puštati da donose odluke za koje pokažu zrelost. Kad to nije slučaj, odgovornost je naša - nije njihova.
Ovo je teška situacija, ali ne i nerješiva. Dijete ipak treba "okvir" roditeljskog nadzora, čak i kad se tome opire i kad misli da je doraslo da odlučuje za sebe. Kod nas je palio razgovor "kao s odraslim" i "što bi ti napravio/la na mom mjestu", ali moram priznati da smo ranije s tim počeli. Ovo s upisom u srednju školu je doslovce predzadnja takva situacija. Zadnja je bila kad je čovjek htio upisati vojno učilište, ali nema zdravstvene predispozicije. Na kraju je otišao na prijemni koji uključuje i testiranje fizičke sposobnosti i nije prošao. Mislim da mi ni danas nije do kraja oprostio što sam mu neuvijeno rekla svoje mišljenje (da to ZA NJEGA nije najbolji izbor) iako mi je bilo jasno da mu to nije drago. Bio je razočaran, a mi smo odahnuli. Riješilo se kad je odabrao drugi (primjereniji) studij i našao se u tome. Oko sitnih odluka se nisam petljala, a tako je i danas.
Želim vam puno sreće, strpljenja i diplomatskih vještina.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom