Priča ide ovako. Lucian je rođen na carski i prvi put kad su mi ga donijeli, probala sam ga staviti na cicu i tako sve dane tijekom boravka u bolnici. Koji put je cikio, ali više bi spavao. Mlijeko je nadolazilo mada ja nisam bila zadovoljna količinom, budući da su obje "cimerice" izdajale i po dva dcl, dok ja jedva 40 ml. Došli smo kući. Na otpusnom pismu je pisalo da je težina kod otpusta bila 2980 g (Porođajna - 3100g ). Bjerujem da se tada uspostavljala ponuda i potražnja, no uslijed velikog stresa (nije važno kakvog), mlijeka je bilo sve manje. On je vukao, plakao, gladovao. Prepoznala je to jedna sestra koja se dugi niz bavi edukacijom žena o dojenju. Donijela je svoju vagu iz bolnice, a ono šok. Sedam dana nakon dolaska iz bolnice, dijete još uvijek GUBI na težini. 2950 g. Žutica se protegla (nije bio tretiran), pupak nikako da otpadne, na njemu same kosti, izgledao je zaista kržljavo. Nikako nisam mogla to dopustiti i uvela sam adaptirano. Prvo bih ga stavila na obje cice, posisao je koliko je u njima bilo i ostatak bih dodala adaptirano. A mrzim ga. Adaptirano, naravno.
E sad, ispričala sam svoju priču pedijatr7u, dao mi je sintetski oksitocin i rekao da ga tri dana samo dojim (bez adaptiranog), špricam to čudo u nos, kako bi potakli otpuštanje mlijeka. Po meni je to bila greška, jer što da potaknem, ako nečega nema. Pitanje: Postoji li sintetski prolaktin? Uglavnom, eksperimentirala sam ravno 19 sati i to je sličilo ničemu. Dijete gladno, plače, vuče, ja špricam k'o luđak, ali iz njih ništa više ne izlazi (osim onog što je on posisao). I dalje je gladan. Kako sam se jednom opekla na tu njegovu glad i gubitak na kilaži, jednostavno sam od tog eksperimenta odustala.
Sad je na adaptiranom. Klopne i po 140 ml po obroku, negdje oko 650 po danu, a zadnjih par dana siše samo jednom dnevno. Žao mi je zbog svega. Znam da nisam jedna od onih koje ne mogu dojiti, jer da je tako, ne bih dojila ni u rodilištu. Dakle, mlijeka je bilo. Kako to obično biva, linijom manjeg otpora, podoji su se prorijedili na taj nesretni jedan put dnevno. Voljela bih ga isključivo dojiti. No, nekako se bojim da to nije moguće, pogotovo zato što je od 25.04. na adaptiranom. Počeli smo s 40 ml po obroku, a sad je već 140 ml.
Zato i pitam, da li postoji nekakav sintetski prolaktin koji bi potaknuo proizvodnju mlijeka i je li uopće moguće nakon ovakve situacije dijete dojiti, a onda i isključivo dojiti.
Pedijatar mi je super, jako je pozdravio tu moju odluku o isključivom dojenju, zato je predložio isključivo dojenje samo tri dana (rekao je da ga nakon tri dana dovedem na vaganje, pa ćemo vidjeti kako se snalazimo, a ako i izgubi kojih stotinjak grama, odustajemo od eksperimenta i ponovno uvodimo nadohranu). To je sve bilo prije mjesec dana. Sad je gotovo isključivo na adaptiranom. Izdojim jedva 30 ml. I to svakih 8 sati .

No, ima li nade?