m Juanita, hvala na linku. Progutala sam svaku recenicu, naravano uz brdo suza.
Kad smo bili na kontrolnom pregledu u Ri prije nekoliko tj, mm je par puta izgovorio- " koja sramota da mi iz Zg-a moramo putovat za Rijeku. Koja sramota!"
Cijelo vrijeme pokusavam biti pozitivna koliko god je to moguce, i nadam se da cu vas sve razveseliti svojim iskustvom iz Ri. Nekako mislim da sam dala sve od sebe, pa mi je lakse cak i ako ne bude sve po planu ( ali o tome pokusavam ne razmisljati ).
Prijateljica je jucer rodila na SD. Prije par mj mi kaze: " stvarno si hrabra sto si se odlucila za vodu i Rijeku". A ja si mislim da je ustvari ona ta koja je hrabra ostajuci roditi u Zg, a ja sam ta koja se u biti bojim pa krecem tamo gdje sam bar malo sigurna da ce biti dobri i ljubazni prema meni, jer to mi je jako vazno da je netko fin i dobrica prema meni tokom poroda....hocu reci-njihova je duznost biti profesionalan i nije njihov posao da nas "paze i maze"....ali meni tokom tog osjetljivog poroda treba ljudska toplina ( bez obzira sto ce mm biti tamo ) i njeznost. Mislim da sam ja primalja, da bih se prema svakoj trudnici koju poradjam ponasala kao da mi je sestra ili najbolja prijateljica.
Jedna djevojka tj mama na forumu je napisala, nesto u stilu- nisam od onih kojima konflikt tijekom poroda ne utjece na povezanost sa djetetom. tako je i samnom.
![]()




.
