Prijateljica je jucer rodila na SD. Prije par mj mi kaze: " stvarno si hrabra sto si se odlucila za vodu i Rijeku". A ja si mislim da je ustvari ona ta koja je hrabra ostajuci roditi u Zg, a ja sam ta koja se u biti bojim pa krecem tamo gdje sam bar malo sigurna da ce biti dobri i ljubazni prema meni
Isto takvo sam i ja imala iskustvo, s tim da bih samo ovo zadnje promijenila u "bolji i ljubazniji"

to mi je jako vazno da je netko fin i dobrica prema meni tokom poroda....hocu reci-njihova je duznost biti profesionalan i nije njihov posao da nas "paze i maze"....
O, da itekako bi to trebao biti njihov posao! Osobito primaljama.
Jer su svi oni tamo zbog nas (mada to neki, na žalost, zaborave ), a ne obrnuto i zadatak im je pomoći ženama u njihovom najosjetljivijem, ali ujedno najženstvenijem izdanju.
Jer porod ne vodi ni doktor ni primalja, već hormoni, a oni su jako osjetljivi na sve što se oko žene tad događa.
Nitko se ne čudi kada ženke ostalih sisavaca nisu u stanju poroditi se pod prismotrom čovjeka, nego im porod momentalno stane, a od nas se očekuje sve to, pa još uz svjetla reflektora, hladno bolničko okružje, pa još ako je prisutan i hladan ili čak bezobrazan odnos osoblja...
Zato još jednom ponavljam, topao i prijateljski odnos prema ženi koja rađa je možda i najvažniji faktor da porod nesmetano teče, a tako ga se lako podcjenjuje i odbacuje kao nešto nebitno.

Mislim da sam ja primalja, da bih se prema svakoj trudnici koju poradjam ponasala kao da mi je sestra ili najbolja prijateljica.
Ja bih rado takvu primalju pored sebe na idućem porodu, ako ga bude .
Da mi bude tiha podrška, topla stijena koju ni ne čujem, ali osjećam njenu blizinu koja mi ulijeva sigurnost da je tu ako bilo šta krivo krene.
Ah, baš sam u poetskom raspoloženju .