Jesam, jučer su nas proveli rodilištem i petim katom. Sad mi je kao lakše.
Muž se oduševio malim bebama, cijeli dan priča o njima i nikako mu nije jasno zašto su dvije male bebice bile odvojene od mama. Jadan, AP-tata da ni ne zna, (-:.

Rekli su mi da drip i epi ne rade nužno i odmah, nego da zamolimo da ide tijekom kako mi želimo i da će oni dati sve od sebe. U kadi sigurno ne rade epi jer međica omekša, međutim meni kada nije opcija. Nekako se ne mogu pomiriti s tim da u bolovima ležim u vodi. Ne znam... Na stolčiću stavljaju komprese, ali je sestra rekla da je tamo silno važno kontrolirano tiskanje pa se nadam da ću bit dobra i poslušna po tom pitanju.
I rekli su mi da:
-Ne nosim sok, dobit ću vodu,
-Da, obroci su mali i loši, oni to znaju i trude se dobiti veće, poglavito za mame koje doje,
-Tata može vidjeti bebu i doći u posjetu samo onih sat vremena dnevno, to me rastužilo, al dobro, preživjet ćemo dva, tri dana (nadam se da će biti sve ok),
-Pokušavaju isposlovati i jutarnje posjete zbog toga,
-Lijepo mole sicilijanske obitelji od 30 članova da odjednom ne dolaze u sobu u posjete, dijete će ionako ličit na onog kog hoće i kad dođe doma :p,
-Podupiru dojenje i mole da ih se stalno sve pita,
-Sestre s petog kata znaju i čule su da se žale na njih, tako da je glavna sestra rekla da nisu one krive, da je mamama ponekad teško poslije poroda, bebe plaču, rana od epi boli, iscrpljene od poroda pa tako i reagiraju. Ne znam. Vidjet ćemo. Ali dobro je što su čule i što se trude popraviti, nadam se.

Uglavnom sam stalno nešto zapitkivala i dam se kladit da sam 70% trudnica iz grupe užasno išla na živce, ali njihov problem. Ne pada mi na pamet doći tamo i onda se lupat u glavu što nešto ne znam.