Bok cure,
i ja sam rodila u Rijeci 05.05.2002. Iskustvo - pa uglavnom pozitivno. Doduse, ja sam bila tako nabrijana pozitivnom energijom da mi se sve cinilo super. U stvari sam trebala taj isti dan doci na inducirani porodjaj, ali valjda od uzbudjenja (ili zbog toga sto sam se cijelu subotu lickala da budem najnjegovanija rodilja ikad vidjena u rijeckom rodilistu, a usput sam pocistila i kompletan stan - generalka!!) pukao mi je vodenjak noc prije!!! Bila sam presretna, stigla u rodiliste, nasmijavala sestru koja nije imala nikog osim mene (a ja sam vec bila slickana za porod), nisam imala nista protiv klistira (zasto - pricat cu vam mozda nekom drugom prigodom), prakticki se sama spojila na ctg, jer je bebac bio nesto miran pa sam se malkice zabrinula. Moram naglasiti - od trudova ni T!! Otud moje dobro raspolozenje... Kad su krenuli trudovi (malo su me i dripali), mislila sam moliti dragu babicu Ginu (koja je stvarno bila super) da mi napravi carski i spasi me muka, toliko me rasturalo. Inace sam normalna i razumna osoba, nesklona blesavim zahtjevima!! Sva sreca, kratko je trajalo, slusala sam babicu, disala, puhala, nisam vristala, vikala, psovala, trosila energiju, bila sam totalno skoncentrirana na trudove i hrabrila samu sebe da sam sa svakim trudom bliza svom sinu... Tocno u 3.00 (vodenjak je pukao u ponoc, trudovi su poceli od 1.30) postala sam mama!!! Samo malo da uzmem maramicu i obrisem suzice. Uvijek cmoljim kad pricam o porodjaju. Dr je stigao negdje pred kraj poroda, prakticki ga ne bi ni primijetila da nije poslije "dolje" nesto previse petljao, sivao me i odsivao i na kraju ustanovio da je napukao grlic maternice. Sva sam se ohladila na onom stolu, pokrivali su me dekama, nikako da se ugrijem. Uglavnom, to je brzo proslo (danas sam k'o nova!!), odveli su me gore u rodiliste, donijeli mi maloga i vise ga nisam ostavljala. Cijelo je vrijeme bio sa mnom, malo u kolijevkici kraj kreveta, malo u mom krevetu, fino je pajkio, ucio cikiti, uopce nije plakao, a i zasto bi kad je cijelo vrijeme bio kraj svoje mame?! Zvono kraj kreveta je radilo, sestre su bile ljubazne, nakon 3 dana smo otisli kuci, ali se rodilista doista sjecam kao ugodnog mjesta na kojem sam sretno prozivjela prva 3 dana zivota svog djeteta. Pokazali su mi kako da ga previjem, cuvali su me da ne padnem u nesvijest dok se tusiram, dali su mi tabletu protiv bolova radi savova, pustili su tatu da bude malo s nama i van vremena za posjete, jednostavno - osjecala sam se sigurnom i ok. Posebno pohvaljujem prof. Petrovica koji mi je i vodio trudnocu, bio je stvarno profesionalan, odusevilo me sto me je posjetio u rodilistu jutro nakon porodjaja i nasmijavao kako sam mu "zbrisala s indukcije". Eto toliko od mene. :D