Nismo probali štrukle, jeli smo ih skoro svaki dan u Koči pri Savici. Ali smo si zato kupili majice sa slikom doma (postajemo hodajuće reklame).
Na Vogaru nismo bili, jer nam je bio izvan ruke (Andrej je i ovaj uspon od 1 h jedva izdržao u ruksaku, povratak je otrpio jer sam mu bez prestanka prepričavala SVE slikovnice kojih sam se mogla sjetiti, a da ne govorim o pjevanju )
Jezero na Planini pri Jezeru bilo je puno žabokrečine, na slikama izgleda puno bolje. Ali meni je cijeli taj kraj sjeverno od Bohinja čaroban, mogla bih tamo satima sjediti i uživati. Ni Andreju nije loše sjelo, jer se mogao loptati, samo smo morali paziti da lopta ne odleti u jezero.
A Kranjska Gora i Vršič su već bezecirani za sljedeću sezonu! Koliko tek tamo ima za vidjeti...
(i još nagovaram MM-a za jedan kraći vikend-posjet Logarskoj dolini, ali polako...)