Kako, šta?!?

[Brunda]

Današnji popodne:
Ide na WC i ne povuče iza vodu.
-Sven, vrati se povući vodu.
-Jesam.
-Nisam čula.
-Operi uši!
Ista stvar se ponovila valjda jedno 30 puta sve dok nisam išla s njim da mu dokažem da nisam gluha nego da ne vuče vodu iza sebe. Čak ni to nije pomoglo jer je i dalje tvrdio da je povukao, ali kao ajde budem opet kad si ti gluha...
Idemo u park i nakon 5 minuta biranja konačno izabere autić kojeg će nositi. Ok. Dođemo do parka i odjednom više neće taj auto nego nešto drugo i traži da se vratimo doma po drugu igračku. Kažem mu da nećemo stići ponovno u park ako se vraćamo i da će se sa nekim mjenjati za igračku ili posuditi. Ok. Ali kao za peh nikoga u parku i počinje drama, urlanje, zavijanje... i to traje uz moja objašnjavanja jedno desetak minuta dok ga konačno ne dobijem da odemo do dućana. Do tad je stajao nasred parka ne želeći ništa raditi, s ničim se igrati nego je uporno urlao da zašto nema nikoga da mu posudi igračku.
No, konačno krenemo prema dućanu i dogovorimo se na njegovu inicijativu da ćemo kupiti i kinder jaje. Sav sretan (konačno) grabi po jaje u dućan. Dolazimo u dućan i krenemo po jaje, e sad on više neće jaje nego neke bombone. Kažem mu kako je htio jaje i je li siguran da hoće bombone. Jer ako kupimo bombone nema jaja. Neće jaje, jaje mu je bezveze, baš hoće ove super bombone. Dobro. Sve kupili, izašli iz dućana, on sav sretan s bombonima. Dolazimo do kuće, ulazimo u stan, on mi vraća bombone i hoće jaje. Kažem kako ga nismo kupili jer ga nije htio i da ćemo jaje drugi put. Neee! Hoću jaje, zašto mi ga nisi kupila??!
Zato što sam te pitala u dućanu i nisi ga htio. Htio si bombone.
Nisam htio bombone. Njih sam htio samo probati, a htio sam jajeee! Idemo u dućan po jaje.
Ne možemo sad u dućan jer smo kupili sve što nam je trebalo, a po samo po jaje se ne vraćam jer si dobio bombone.
Buuuaaaa! Hoću jajeee! Rekao sam i u dućanu da hoću jajeee!
To je trajalo uz objašnjavanja, razgovor... jedno 15-ak minuta, nakon čega sam mu rekla da izađe iz sobe mao se ohladiti i kada se smiri da se vrati na večeru.
Izašao je, sjeo u hodniku na pod i tu je još dobrih 15 minuta sjedio, cmizdrio i gunđao kako je svijet nepravedan.
Ljudi moji, ovo nije danas, jučer, ovako je već najmanje mjesec dana konstantno. Konstantno neko natezanje, uvjeravanje, pregovaranje, dogovaranje i dijete nikad zadovoljno.
Uz to je toliko tvrdoglav i uporan da mu nijedna mazga nije ni do koljena. Ne popušta ni milimetar, koliko god da sam dosljedna i ne dozvoljavam da me mota kako mu se hoće, ne popušta. Na kraju ljut konstatira kako me ne voli, kako je ljut, tužan...
Sve čekam kad će se primiriti, kad će ga proći, jer mora, pošto kad nešto odlučim toga se i držim ako mi je bitno, a ako nije ni ne postavljam čvste granice. Međutim, takvo njegovo ponašanje uopće ne splašnjava, niti mrvicu. I ja više ne znam što da radim. Postaje sve gori, sve razmaženije se ponaša i to me ubija. Ubija me jer ne vidim zbog čega je to tako. Ne pronalazim gdje griješim i prvi put od kada se rodio osjećam se nesigurnom u svoje metode odgoja. I to me još dodatno plaši.
Odmah da dodam, ovakvo ponašanje nema veze s njegovom bolešću i našim eventualnim popuštanjem zbog takvog stanja. Ponašamo se jednako sada kao što smo se ponašali i prije bolesti. U početku smo odmah odlučili da se naš odnos prema njemu zbog bolesti ne smije promijeniti jer ona ne smije biti razlog za koji će se loviti u svojim manipulacijama. I toga se držimo.
Što da radimo, iscrpili smo sve što smo znali (ili mislili da znamo) :/

[sorciere]

:/

mislim da ćeš imati svakodnevna predavanja o odlukama . onaj tko donese odluku - snosi posljedice.

ako je ON odlučio koji autić nosi, da uzme bombone umjesto jajeta, i slično - onda mu prije toga trebaš reći koje su posljedice njegove odluke.

hoćeš taj autić? nema problema. nema povratka doma, nema druge djece za mijenjanje igračaka, nema xxx i yyy... da li si siguran da želiš baš to?

itd...

i ne, NIJE prerano za takve razgovore.

što se tiče odgovaranja "operi si uši" - negdje je to čuo .

[Bomballurina]

Iako se na jednom drugom topicu većina nije složila sa mojim mišljenjem, ja i dalje tvrdim da bez obzira na odgoj, djeca pokazuju od rođenja svoj karakter. Jer čime mogu argumentirati različito ponašanje djece istih roditelja?
Ovdje bih sad mogla trubiti kako moraš biti dosljedna, ne popuštati, pa će s vremenom dijete uvidjeti koje su mu granice. Ali ti sama najbolje znaš kako odgajaš dijete i sigurno to radiš najbolje.
Umjesto svega toga, reći ću ti da pregrmiš ovu fazu, jer upornost i tvrdoglavost su zapravo vrlo dobra osobina i zasigurno dobar ključ uspjeha u životu! Danas kinder jaje, sutra nerješiva zadaća iz matematike, prekosutra posao snova.....

[ivana7997]

hm... a sto kad kaze, ok, shvaca posljedice, i ne, nece se predomisliti i reci da hoce drugo, pa onda npr dodje u park i ipak trazi drugo? pa mu kazes ti si tak odlucio, a on kaze nisaaaaaam.

mama, ignoriraj ga, kaze mi filip

[sorciere]

hm... a sto kad kaze, ok, shvaca posljedice, i ne, nece se predomisliti i reci da hoce drugo, pa onda npr dodje u park i ipak trazi drugo? pa mu kazes ti si tak odlucio, a on kaze nisaaaaaam.

mama, ignoriraj ga, kaze mi filip

nakon nekog vremena klinci shvate da mama PAMTI .


off topik - nakon našeg razgovora - šok. žena sutra ujutro mora iz stana. :shock: ja ću ti se javiti za ono što si pitala. danas sam joj tražila stan koji može platiti...

[dolega]

budi 8)
kaj da ti velim?D. i L. su dve suprotnosti.
koliko god se ja trudila,dominik ne posustaje u svojoj tvrdoglavosti dok se s leom mogu sve dogovoriti.dugo me grizlo gdje smo pogriješili,al onda smo skužili da je on jednostavno takvo dijete i ponašamo se u skladu s tim.svakom loncu je poklopac i sve mora biti po njegovom,al kad kažem NE onda to znači ne i obrazložim zašto je tome tako.on se nastavlja duriti,al ga ja ignoriram te se on brzo ohladi.

[ivana7997]

znaci, filip ima pravo

[Brunda]

kad kažem NE onda to znači ne i obrazložim zašto je tome tako.on se nastavlja duriti,al ga ja ignoriram te se on brzo ohladi.

Ovaj se ne hladi. Neki dan je pola sata ponavljao: Mama, hoćeš mi kupiti mač?
Nakon što sam mu 100 puta rekla ne i objasnila zašto ne, pa sve do toga da sam svaki put kad je počeo sa "mama hoćeš mi" odogvarala protupitanjem "Sven hoćeš mi reći šta ćeš večerati", nije prestao. Toliko je dugo ponavljao to pitanje da je nakon pola sata već zaboravio što je htio i pitao: mama hoćeš mi kupiti čokoladu?

Što se tiče odluka=posljedica, slažem se, ali on izgleda ne.
Jedino mi izgleda ostaje nada da će se kao sada prema jaju odnositi i prema matematici (iako je već nagovjestio da on neće u školu)

[kloklo]

Nemam pametnog savjeta jer bi sva radila ko i ti i kaj da ti velim osim da nastaviš ono što radiš i smogneš najviše živaca što možeš

A ovo...

Toliko je dugo ponavljao to pitanje da je nakon pola sata već zaboravio što je htio i pitao: mama hoćeš mi kupiti čokoladu?

[bdina]

Uf, ja se za svoje dobro nadam da, ako ta faza počne ranije možda i završi ranije

[tanjads]

Nemoj ponavljati i 100 puta objasnjavati. Jednom polako i smireno objasnis i to je to. Nakon toga bez komentara, kratko ne, vec sam ti rekla i ignoriranje+skretanje teme (uporno).

[s_a_n_d_r_a]

Brunda citam ovo i nalazim sebe i svog starijeg sina u tome kad je takodjer bio kao i Sven 3 godine.Al potpuno ista tvrdoglavost,isti nacin zahtjevanja,isti nacin sprovodjenja njegove volje.No kao sto kaze dolega sa vremenom sam shvatila da je on jednostavno takav
Brunda nisam jedino shvatila da li se Sven tako ponasa i kada ide sa tatom negdje ili samo sa tobom

[Brunda]

Ponaša se tako i sa tatom, ali tata je bolji u totalnom ignoriranju nego ja pa ga to ne dira toliko kao mene. A tata je i lakši na potezanju zabrana i kazni.
Ja kazne pokušavam izbjeći dokle god to mogu. Kazna slijedi tek kad vidim da nikako drugačije ne ide.
Tanjads, možda imaš pravo, ali koliko god da pokušavam tako srce mi se drapa kada ga vidim tako nesretnog. I na kraju ga uvijek pokušam smiriti sa još jednim objašnjavanjem :/

[Brunda]

Samo još da dodam, noćas ga u 2 budim za lijek, a on jedva održavajući oči poluotvorene pita: Mam,zašto mi nisi htjela kupiti jaje?
Toliko o njegovoj tvrdoglavosti.

[tira]

eh da, što se tiče faza, vidim da se neki prema njima odnose kao, pa proći će, samo još malo izdrži, i tako to.
Ja, naprotiv, mislim da su faze bogomdane da se neke stvari (bilo koje) malo bolje razjasne, stave na svoje mjesto, "rekapituliraju" ponovno kada djete malo naraste. Ovo kaj ti pričaš je preeeeeetipično za djecu.
Ti "začepiš" jednu rupu, a oni se uvijek pokušavaju provući kroz drugu. Tvoja je taktika sasvim ok, samo moraš još doraditi ove dodatke... Kad vidiš da bi se situacija mogla zakomplicirati, ideš redom otprilike ovako:

Što želiš?
SIgurno?
Znaš da ako to uzmeš/kupimo da onda ne možeš ništa drugo?
I da se poslije nećemo vraćati?
I da nema ljutnje kad dođemo doma?
Ako se zapne na bilo kojem pitanju, moraš inzistirati sve dok se to ne riješi i ne bude sasvim jasno. Pošto mi se vidi da je dijete poprilično bistro, i ti se moraš prema njemu postaviti sasvim jasno i bez ikakvog uvijanja. Ako je uzeo igračku, nema kompromisa, kao budeš se zamijenio. Ako si uzeo-uzeo. I više puta mu ponoviš da je ON odlučio da će uzeti baš tu igračku, a ne ti, susjed ili neko drugi. I kad dođete doma, nemojte se natezat dozlaboga oko toga-on sve zna i sve mu je jasno.
I normalno da to i sanja, njega to sigurno muči, ali ne mislim da je to neki negativni kontekst, samo se mora suočiti sa tim u svakom smislu.

[Arijana]

eh da, što se tiče faza, vidim da se neki prema njima odnose kao, pa proći će, samo još malo izdrži, i tako to.
Ja, naprotiv, mislim da su faze bogomdane da se neke stvari (bilo koje) malo bolje razjasne, stave na svoje mjesto, "rekapituliraju" ponovno kada djete malo naraste.

Potpisujem, a i ostatak posta.

Ja bih sve jasno objasnila, još jednom lijepo pojasnila ako je uporna, a dalje samo ignoriranje sa smješkom. Što bi ona bila upornija to bi se ja više smješkala i pokušala skrenuti temu kao "pa nećemo valjda više o tome kad sam ti sve objasnila - drugi put dobro razmisli". Nakon nekog vremena valjda bi shvatila da ne može previše manipulirat i da se ja ne dam pa bi svaki put sve manje i manje navaljivala.
Uglavnom, dok traje ta "faza" činilo mi se važnim birati bitke koje ću vodit, dakle, neke sitnice bi dopuštala tj. nastojala bi izbjeći da me moljaka za njih tako što bi joj unaprijed udovoljila, tek kad smo "odradili" važne stvari bacili smo se i na ostale. Previše discipliniranja nekad zna uroditi još večim revoltom i još večim zahtjevima.

[Zdenka2]

Brunda, kad čitam što si napisala, kao da pišeš o mom M. Kod njega je to trajalo punim intenzitetom do negdje oko četvrte godine. I sad zna doći do "jaje" situacija, ali se puno brže i lakše rješavaju nego tada. To jest naporno, ali nije ništa loše. Pametno dijete raste, ispituje svoje mogućnosti i tvoje granice. Ja sam tada imala osjećaj da M. postaje svjesniji sebe i svega oko sebe i da bi mnogo htio, a nervira ga osjećaj vlastite nemoći. Kupovina je jedno od onih područja gdje im brzo postaje jasno da je posljednja osoba koja o tome odlučuje uvijek roditelj. Ja sam se prvo jako nervirala na takve ispade, ali kad sam bolje porazmislila o tome, shvatila sam da je to normalno, dijete ide naprijed. I moraš priznati da nije baš tako lako naučiti da odluke i postupci imaju svoje posljedice i da te posljedice treba prihvatiti. Moj savjet ti je budi blaga i odlučna. Neka tvoje ne bude ne, bez uzrujavanja i nerviranja. On će na kraju to prihvatiti. Ako nauči tu važnu lekciju na "jajetu", znat će je kad dođe do važnijih stvari.

[tatek]

Nisu samo ovak mali tvrdoglavi i oni koji traze rupu u pravilima ...

Vedran je i inace mustra za ispitivanje granica i nekad ga tupi do zadnjeg momenta (i zadnjeg milmetra roditeljskih zivaca),a sad, nakon operacije, par dana bolnice i par dana postede (nije smio hodati), kada su neminovno pravila malo olabavila, sad je dobio jos veci zalet ...

Dok nije smio hodati nije naravno smio niti donijeti si klopu za stol (to napravi ponekad), otici po vodu (ponekad) niti odnijeti prljavo sudje sa stola u umivaonik (to mora obavezno).
Nije se morao/mogao niti sam obuci, sto inace obavezno mora,a isto tako i skinuti se za tusiranje.
Sad su sve to postali problemi i obavezno je jaaaako umoran ili ne moze iz nekog cudnog razloga ili ...
Naravno, dbio je u tih desetak dana i pokoju igrackicu "preko reda", koji slatkis vise itd.
No, neka pravila uvijek vrijede i treba ih postivati. Recimo, njegovih 100 kn mjesecno za igracke po njegovu izboru i 20 kn tjedno za slatkise ili sitne igracke isto po izboru. Potrosio on tih 20 kn odmah u prva dva dana ... kaze on, hoce obavezno slatkac, ja kazem "ali to znaci da ces ostatak tjedna biti bez ikakvih slatkisa i igracaka", "dobro" rekao on u nedjelju.

Jucer (srijeda) isli on i ja oprati auto i usisati ga pred tehnicki. Sve super napravili kod benzinske i kaze on "hocu slatkac". Ne moze, rekoh ja, potrosio si svoj novac za slatkise za ovaj tjedan,a i onako je sad vrijeme za veceru, idemo doma i za 15 minuta si za stolom. Jooooj, jaaaako sam gladan, kaze on, necu sjesti u auto dok mi ne kupis slatkac.

Dobro, rekoh ja, onda cemo tu sjediti uz benzinsku, ako terba mozemo i prespavati.
Neeeeeeecuuuuu, glaaadan sam, vice on.
Onda idemo doma, za 15 minuta smo na veceri, rekoh ja.
Hocuuuuu slatkaaaaaccc, lupa on nogama po sicu u autu i ne da mi da ga zavezem.
Dobro, idem se ja prosetati, odvratih ja.
Neeeemoj, trci on za mnom kad sam krenuo.
Dobro, ne idem, ali onda idemo doma na veceru.
Neee, slatkac ...
Tako smo potrosili pola sata na nadmudrivanje, ja sam otisao bez njega na drugi kraj benzinske, on trci za mnom na rubu placa ... i onda smo krenuli. Cim smo krenuli razgovor je krenuo najnormalnijim tokom i intonacija se s ruba placa u 30 sekundi vratila u normalu.

Dosli doma, nece oprati ruke. Ja servirao veceru, on se izlezava na podu. Evo vecere, cekamo, kazem ja. On se izlezava i dalje. Dobro, idem ja u kupaonu pa ti se javi kad stignes ... ajd onda je oprao ruke i sjeo za stol.

Pojeo i nece staviti tanjur u sudoper. Kaze, preumoran je. Dobro, onda nek ostane na stolu, docekat ce te sutra, iako mozda malo smrdljiv kad se usmrde ostaci mlijeka. A i necu ti imati u sto staviti dorucak.
Neeecu to, hocu ujutro cistiiii tanjuuur, vice on.
Onda ga stavi u sudoper, rekoh.
Neee, stavi ti.
OK, idemo u kpaonu pa nek tanjur priceka do sutra ...
(10 minuta navlacenja u tom tonu i na kraju je stavio tanjur unutra uz demonstrativni pljas tanjurom po rubu sudopera)
Legne na pod i kaze umoran sam, ne mogu si oprati zube i skinuti se.
Dobro, rekoh ja, steta sto ce ti zubi biti malo crni i sto ce ti smrditi iz usta, ali ako bas tako zelis ... rekoh ja.
Neeecu, ti mi operi i skini me, vice on.
Nadmudrivanje je trajalo jos 10 minuta, na kraju je sam oprao zube, a ja sam mu pomogao skinuti se i za tusiranja sam mu pricao pricu pa je zaboravio na prkosenje.

Nije ovako svaki dan, ali bude cesto, pogotovo sad u zadnje vrijeme.
Neki put popi**im pa pocnem vikati, ali znam da nema vajde od toga pa onda pokusavam ovakvim "dobro, ako tako zelis, ali posljedice su ti te-i-te", onda se on opire, ali na kraju napravi.
MZ je malo nervoznija pa onda obicne zavrsi s vikanjem, no ipak ide nekako.

Poanta?
Nema je.
Treba samo imati zivaca i drzati se onoga sto je dogovoreno. Nije lako, ali mislim da drugacije moze biti samo jos gore. I ovako sam kronicno umoran i bez vremena za puno stvari koje me cekaju i ne mogu/zelim sui dozvoliti ucjene ili pak da mu psotanem sluskinja.
Mozda zvuci bezdusno, ali mislim da ne ide drukcije.
Nekad mi je tesko slusati to njegovo zapomaganje pa si pomilim "pa sta, mozda ipak jos jedan sladoled ili pospremanje tanjura?" ... akli trudim se da ne odustanem.
A najteze mi je da ne posizim kad pocne tako gnjaviti, a ja mrtav umoran ili mi se zuri nekud ...

[Magdalena]

"A najteze mi je da ne posizim kad pocne tako gnjaviti, a ja mrtav umoran ili mi se zuri nekud ..."

Potpisujem 200 puta.
Ako šiznem i povisim ton - osjećam se poslije jadno, nekompetentno, umorno, nikako...
Ako ostanem mirna(a iznutra kipim) - osjećam se poslije umorno, potrošeno, iscrpljeno, nikako...
Plače mi se u oba slučaja.

Brunda i ostali, znam kako vam je, nemam nažalost pametan savjet, držite se - niste sami

[tatek]

"A najteze mi je da ne posizim kad pocne tako gnjaviti, a ja mrtav umoran ili mi se zuri nekud ..."

Ako šiznem i povisim ton - osjećam se poslije jadno, nekompetentno, umorno, nikako...

Tocno tako, od rijeci do rijeci.

Ako ostanem mirna(a iznutra kipim) - osjećam se poslije umorno, potrošeno, iscrpljeno, nikako...

S ovim se ipak ne slazem u potpunosti. Da, osjecam se umorno i iscrpljeno, ali ipak bolje nego u prethodnom slucaju. Znam da sam ostao dosljedan i da to radim u njegovu interesu,a isto tako znam i da ga nisam povrijedio/ponizio/sl. svojom vikom i sizenjem.
A drago mi je sto takvim svojim ponasanjem i ne poticem zestoke reakcije ...

Plače mi se u oba slučaja.

Bude toga i kod mene, ali samo u prvom slucaju ...

[marta]

tatek, sad priznaj da si ti zapravo mm i da je Vedran samo kodno ime za Andriju

[tatek]

tatek, sad priznaj da si ti zapravo mm i da je Vedran samo kodno ime za Andriju

Ovo sam morao dvaput procitati da bih razumio ...
Naime, Andrija je ime mog starog pa sam na prvo brzopleto citanje mislio da je pala aluzija na neku moju obiteljsku situaciju (o kojoj sam pisao na nekim drugim temama).

Skromno priznajem da nisam ni znao da ti se sin zove Andrija ... (kaj ga ne stavis u potpis?)

[tira]

eh ima tu i poante, ali se ne vidi odmah...a to je da se ipak da "izgurat" ono kaj se hoće i ima na umu. Ova tvoja taktika, tatek, je vrlo dobra, u smislu minimalizacije natezanja i kmezenja, ali da opet ne odustaneš, i bude kako si si ti zamislio. Meni je to fenomenalno kako djeca, kad skuže da ni ovaj put nećeš popustit za neku stvar, jednostavno odustanu i ko da si rukom odnio. Ali, to vrijedi samo u situacijama kad si zbilja stalno dosljedan, a ako pak znaš sporadično popustit, ta se kmezenja znaju protegnut na cijeli dan (što je pak jako loše za djetetov psihički razvoj). Moj se bratić znao prenemagat cijelibožji dan po podu...katastrofa...

[summer]

Moj malis je jos bebica i ne moram se nositi s tim (jos), ali sa zanimanjem citam vase postove. Divim vam se na beskonacnoj strpljivosti i samosavladavanju jer samo citajuci ove postove imam dojam da cu morati malo (puno) razvijati te osobine.

Tatek, npr. pises da ste se pola sata nadmudrivali na benzinskoj - zanima me sto bi napravio da si tad imao nesto dogovoreno, neku obvezu, nesto sto ti ne bi dozvolilo da se tako dugo s njim nadmudrujes... ja imam dojam da bi pukla i uvukla ga u auto bez obzira na sve proteste...

[marta]

tatek, sad priznaj da si ti zapravo mm i da je Vedran samo kodno ime za Andriju

Ovo sam morao dvaput procitati da bih razumio ...
Naime, Andrija je ime mog starog pa sam na prvo brzopleto citanje mislio da je pala aluzija na neku moju obiteljsku situaciju (o kojoj sam pisao na nekim drugim temama).

Skromno priznajem da nisam ni znao da ti se sin zove Andrija ... (kaj ga ne stavis u potpis?)

ah sorry, ja nisam znala da ti se stari zvao Andrija. al obicno kad pises o nekim situacijama s Vedranom, ja odmahvvidim svog Andriju u glavnoj ulozi.
doduse, kod nas igra i bacanje po podu iako mu to nikad nista nije donijelo. al on je i dalje uporan. no, intenzitet i ucestalost se smanjuje, znaci na dobrom smo putu.

[tatek]

Moj malis je jos bebica i ne moram se nositi s tim (jos), ali sa zanimanjem citam vase postove. Divim vam se na beskonacnoj strpljivosti i samosavladavanju jer samo citajuci ove postove imam dojam da cu morati malo (puno) razvijati te osobine.

Tatek, npr. pises da ste se pola sata nadmudrivali na benzinskoj - zanima me sto bi napravio da si tad imao nesto dogovoreno, neku obvezu, nesto sto ti ne bi dozvolilo da se tako dugo s njim nadmudrujes... ja imam dojam da bi pukla i uvukla ga u auto bez obzira na sve proteste...

Ah, vjerojatno bih i ja pukao i zucljivo reagirao, onda bi i on reagirao bijesnije i na kraju bi nam (meni) bilo krivo zbog toga. :/
IMam dojam da i on vec ponekad uvidja kad je stvar ozbiljna (pa se ne moze unedogled rastezati i ustrajati sa zahtjevima), a kad ga moze "piliti" do besvijesti (pogotovo kad namirisi da bih mogao popustiti - desava se i to tu i tamo da promijenimo dogovore).

[Vishnja]

[quote="tatek
IMam dojam da i on vec ponekad uvidja kad je stvar ozbiljna (pa se ne moze unedogled rastezati i ustrajati sa zahtjevima), a kad ga moze "piliti" do besvijesti (pogotovo kad namirisi da bih mogao popustiti - desava se i to tu i tamo da promijenimo dogovore).[/quote]
kod mojih je bas obrnuto. kada je zurba najveca i natezanja su najgora. valjda nanjuse da sam i ja napeta. jutra kad ne moram da zurim su divna, uz takmicenje koja ce biti brza i poslusnija. ali zato, ako kasnimo ili ja bas moram negde stici na vreme, treba mi podosta zivaca da ih nateram da se spreme mirno i brzo...

[tatek]

Kod nas nema pravila za takve situacije - no, kad je frka i zurba tad mi reagiramo odlucnije i ako se slucajno ne obuce za deset minuta tad ga nosim u pidzami pred zgradu pa se oblaci na stubistu ili pored auta.
(mislim da se po nasem stavu i rijecima vidi kad je prava zurba)

Kad nije frka tad se to sve rasteze pa se u vrijeme cekanja napravi jos i ovo i ono i na kraju to ispadne i 20-30 minuta (pa i vise :/ ).

[Bubica]

upisujem i svog sinka u listu...

utjesno je sto polako stvarno prolazi...Neki dan smo bili na nekom obiteljskom skupu i moja mama se iskreno zabrinula da mi je dijete bolesno jer je cijeli dan prosao bez ijednog divljanja, "incidentne" situacije i sl.

a ja sam cvala "jesam li ti rekla!"

[Brunda]

Čitam godišta vaše djece (tatek, Bubica) i u nevjerici kolutam očima: Šta će to trajati još najmanje 3 godine??? :shock:

Što se tiče žurbe, tu moram puno raditi na sebi. Skužila sam da tada puno burnije reagiram (npr. jutros). Htio je u vrtić nositi štap za pecanje (svako jutro nosi neku igračku) i nisam mu dala jer smo išli tramvajem. Obećala sam mu da će ga nositi slijedeći tjedan kad smo s autom a sada neka si odabere neku drugu igračku.
Nema šanse! Štap si je izabrao još iz kreveta i cijelo vrijeme do polaska ga je držao u rukama. I još mi je svako malo dobacivao: danas nosim štap i nema šanse da ga ostavim!
Te izjave sam ignorirala i na izlasku sam samo ponovila da ga ostavi i izabere nešto drugo. I neka se požuri jer će u suprotnom ići bez ičega. Nije htio i nakon 3 puta što sam to ponovila, samo sam mu ga iščupala iz ruku (uz naravno njegovu vrisku). Tada je rekao da ide izabrati drugu igračku, ali nakon što sam mu dozvolila opet se zaletio na štap i pobjedonosno viknuo kako me zeznuo. Opet sam mu ga iščupala (tu sam već i vikala) i dala 10 sekundi za biranje druge. Na 9. sekundi je još tulio za štapom, ali je tad skužio da nema šale i u sekundi dohvatio prvu stvar pred sobom i krenuo. Za divno čudo nakon toga ni jednom nije spomenuo štap.
I sad, zadovoljna sam jer je skužio granicu od 10 sekundi i na kraju se ipak pomirio sa tim, ali sam ljuta na sebe jer nije prošlo bez galame. I baš sam na povratku iz vrtića razmišljala i došla do zaključka da se to najčešće događa (tj. skoro uvijek) baš kada sam u žurbi. Odlučila sam da ću od sada sve početi radit 10 minuta ranije da si ostavim lufta za takve situacije. Nadam se da ću pod manjim pritiskom vremena i mirnije reagirati. Jer ustvari je scenarij mogao biti isti i on jednako postupiti uz jasno postavljenu granicu (ovaj put 10 sekundi) a da nije bilo vike.

[tatek]

Cuj, Brunda, nama je Vedranova teta u vrticu (inace, vrlo draga osoba u koju imamo puno povjerenje) rekla da nas potpuno razumije i zato sto je u svojem radu vidjela vec dosta slicne djece, ali i jedna njena kcer, sad studentica, je karakterom slicna Vedranu. Kaze ona, ovakva nadmudrivanja i dogovaranja vas cekaju cijeli zivot, samo ce se teme mijenjati. Sad su igracke, poslije ce doci oblacenje, izlasci, novac ... uvijek ce to biti kompromisi, uvjeravanja, dogovori i ne vjeruje da ce se on promijneiti pa da ce recimo odjednom poceti uzimati stvari zdravo za gotovo i poslusno ici kroz zivot.
No, kaze ona, to je ipak dobra osobina - mozda to roditeljiam ide na zivce i moramo se s time pomiriti, no zato cemo imati kad odraste covjeka koji zna misliti svojom glavom i boriti se za sebe.
Eto, Brunda, nije neka utjeha, ali ... :/
Mi smo se vec pomirili s time ... uostalom, mozemo li sto drugo?

[Brunda]

Tatek, znam ja da sam rodila tvrd orah , ali nekako se uvjeravam da će kasnija prepucavanja i natezanja biti nekako više s argumentima i sa njegove strane, a ne samo vriskanje i tvrdoglavo ponavljanje "zato".
On ni sada ne vjeruje na prvu šta god mu kažemo nego traži argumente, pa čak ih i onda preispituje. Npr. neki dan kad sam ga nagovarala da pojede breskvu, a on je tvrdio da dinosauri ne jedu breskve nego biljke (on je po novom dinosaur). Kažem mu kako je i breskva biljka i da naravno da su je dinosauri jeli. A on misli, misli i onda izjavi: Nije istina mama, kad su dinosauri živjeli nije bilo dućana da kupe breskve
Takva natezanja volim, kada koristi mozak nebi li došao na svoje i na to sam doživotno spremna, ali ovo urlanje... to me uništava. A na to sam i mislila u gornjem postu.

[lucky day]

No, kaze ona, to je ipak dobra osobina - mozda to roditeljiam ide na zivce i moramo se s time pomiriti, no zato cemo imati kad odraste covjeka koji zna misliti svojom glavom i boriti se za sebe.
Eto, Brunda, nije neka utjeha, ali ... :/

pratim pozorno...
a bas sam i prevela super tekst o pozitivnom nacinu govorenja ne...
spominju se i djeca jake volje i koliko je to mozda veci izazov ali poslije moze sluziti na ponos...
inace,divim se vasoj strpljivosti i mislim da koliko je to moguce super radite sa svojom djecom i na samima sebi (kad citamo o starijoj djeci uvijek si uzmem u obzir da nikad ne mogu procjenjivati samo tako a kamoli suditi ako nemam jos vlastito iskustvo slicne situacije)...
e sad,ako zelite, mogu tekst ovdje staviti...poduzi je... ali i ne znam smijem li uopce neautorizirani prijevod staviti na forum?.. (tekst je od searsa)...

[Vishnja]

Nije istina mama, kad su dinosauri živjeli nije bilo dućana da kupe breskve

:D !

[tatek]

Tatek, znam ja da sam rodila tvrd orah , ali nekako se uvjeravam da će kasnija prepucavanja i natezanja biti nekako više s argumentima i sa njegove strane, a ne samo vriskanje i tvrdoglavo ponavljanje "zato".
On ni sada ne vjeruje na prvu šta god mu kažemo nego traži argumente, pa čak ih i onda preispituje. Npr. neki dan kad sam ga nagovarala da pojede breskvu, a on je tvrdio da dinosauri ne jedu breskve nego biljke (on je po novom dinosaur). Kažem mu kako je i breskva biljka i da naravno da su je dinosauri jeli. A on misli, misli i onda izjavi: Nije istina mama, kad su dinosauri živjeli nije bilo dućana da kupe breskve
Takva natezanja volim, kada koristi mozak nebi li došao na svoje i na to sam doživotno spremna, ali ovo urlanje... to me uništava. A na to sam i mislila u gornjem postu.

Slazem se, neargumentirana rasprava zna biti razorna za covjeka ... no i argumentirana nekad nije laka. Sad razmisljam o primjeru pa mi zasad en pada na pamet neki pravi primjer ... javim se.

[tanja_b]

On ni sada ne vjeruje na prvu šta god mu kažemo nego traži argumente, pa čak ih i onda preispituje. Npr. neki dan kad sam ga nagovarala da pojede breskvu, a on je tvrdio da dinosauri ne jedu breskve nego biljke (on je po novom dinosaur). Kažem mu kako je i breskva biljka i da naravno da su je dinosauri jeli. A on misli, misli i onda izjavi: Nije istina mama, kad su dinosauri živjeli nije bilo dućana da kupe breskve

Ma genijalan je
Znači, nije više ninja kornjača?

[Vishnja]

kad citam ovo o stapu za pecanje i svenu, kao da vidim nadju i scenu natezanja sta ce poneti u vrtic. desi se i meni da podviknem kad shvatim da cu n-ti put zakasniti na posao iako smo ustale na vreme i dala sam im dovoljno prostora da se razbude i smisle sta ce poneti... uh! jedva sam cekala da pocne raspust upravo zbog svega toga.
poslednjih par jutara su valjda bile vec toliko umorne, da ih je bilo tesko i izvuci iz kreveta. i tako, ja ih budim ,a nadja jos u snu kaze"necu da ustanem!" e, tu ja ostanem mrtva-hladna i lepo joj saopstim neka se samo odmori, ivana i ja odosmo, pa kad se vratimo oko pola tri moze se umiti i obuci. zabezeknula se sto nije bilo "predstave' sa moljakanjem i ubedjivanjem. posle par minuta cutanja u krevetu, ustala je sa sirokim osmehom i najraspolozenijim mogucim glasom izrazila zelju da opere zube. znam da je cesto lakse reci nego to uraditi, ali smiren nastup i objasnjavanje posledica (kao ono tatekovo o "malcice" crnim zubima i zadahu iz usta) najbolje pale.

[Vishnja]

lucky day, ako administratori dozvole, ja bih rado procitala taj tekst....

[tira]

mojbože, Sara još nema tri godine ali je totalno ista kao tvoje dijete, tatek Osim onog dijela sa 20 kuna, to još ne kuži...
Ja ipak mislim da su sva djeca više-manje takva, kad ih se postavi u takvu situaciju...

[Zdenka2]

I sad, zadovoljna sam jer je skužio granicu od 10 sekundi i na kraju se ipak pomirio sa tim, ali sam ljuta na sebe jer nije prošlo bez galame. I baš sam na povratku iz vrtića razmišljala i došla do zaključka da se to najčešće događa (tj. skoro uvijek) baš kada sam u žurbi. Odlučila sam da ću od sada sve početi radit 10 minuta ranije da si ostavim lufta za takve situacije. Nadam se da ću pod manjim pritiskom vremena i mirnije reagirati. Jer ustvari je scenarij mogao biti isti i on jednako postupiti uz jasno postavljenu granicu (ovaj put 10 sekundi) a da nije bilo vike.

Brunda, kad čitam tvoje postove, S. mi se uvijek čini kao mlađa varijanta mog M. Ja sam bila milijun puta u situaciji koju opisuješ i na polasku u vrtić i na povratku i... Ovo što kažeš i ja sam skužila i nakon toga mi je postalo mnogo lakše. Naviti sat 20 min ranije i imati vremena za sve. A ako mi se dogodi da podviknem kad se žurim na posao, a on probire ručice i nožice od svojih Megabloks gusara (ove nosim, ove ne), ne kajem se previše. I onda mu putem objašnjavam iznova i iznova što moj posao znači za mene i za njega i zašto ja moram stizati na vrijeme. Neka uči da ti imaš svoje odgovornosti, obaveze, dužnosti koje moraš poštovati. A na koncu i svoje vrijeme i svoje potrebe koje se on mora polako učiti uzimati u obzir i poštovati.

[lucky day]

lucky day, ako administratori dozvole, ja bih rado procitala taj tekst....

evo, saljem ti na pp...
pa ako dozvole stavim i ovdje...

[BusyBee]

Mozes meni poslati?
(mozda je za portal)

[Brunda]

Lucky, može i meni?

[lucky day]

poslano!

[Vrijeska]

Nisam do sada vidjela ovaj topic, ali imali smo i mi danas jednu takvu situaciju: nećuuu juheeeee.... "Ručak je na stolu kada odlučiš možemo jesti." i nakon ove rečenice mirno sam sjela za kompjuter i prestala obraćati pažnju na njezino cendranje i prenemaganje.Nakon 10 minuta sama je sjela za stol i jela juhu. Potom je uslijedilo "hoću namaza" - "nema namaza dobit ćeš meso" - "može meso... ja bih namazaaaa" "nema namaza evo ti meso" i na kraju je pojela i meso

Jes!

Uspjela sam ostati mirna inače nakon 5 minuta nastane deračina ( ) , ali kao to tatek kaže : žena je malo nervoznija!