...upravo tako-moj petnaestomjesečni malac prokrvario mi bradavice (dobro da ih nije odgrizao ) ...taman počeo dojiti, a već u sljedećem trenutku sam brojala zvjezdice koje su mi kružile oko glave dobrih par minuta...smirih se i dadoh mu drugu (koji sam ja naivac), opet katastrofa...trudila sam se da ne reagiram, ali on je svejedno odvalio od smijeha (mogu misliti koju bolnu facu sam složila)
...ma i prije je znao gricnuti, ali ovo brate mili boli još i danas...sve mi se čini da me skužio...naime već mjesec dana se bavim mišlju da okončam dojenje (ne zbog ovog griženja iako mi je i to dalo mali poticaj )
...kako okončati dojenje ako je on dobivao cicu bez reda i u svakoj prigodi...kad mu se spava, kad mu se nespava, kad se lupi, kad dolazim, kada odlazim...itd,itd ...mislim to je sad takva navika da nema govora o naglom prestajanju.
...trebala bih par praktičnih savjeta, ali uzmite u obzir da ja uglavnom idem linijom manjeg otpora, npr. idem ga uspavati bez cice, a on hoće upravo tako...mučimo se nas dvoje tako cca. sat vremena (uz nosanje,maženje...) i taman kad mislim da bi mogao zaspati krene novi val sa njegove strane i tu odmah na početku odustanem, dam cicu i mirna Bosna.
...u vrtiću uredno provede 8h bez cice, ali doma popodne i po noći je vrlo,vrlo,vrlo često na njoj... a sad još i grize-sram ga bilo