Nenamjerni, ali česti susreti s neistomišljenicima

[Luna Rocco]

Ovo je, vrlo vjerojatno, najgluplji naslov topica ikad i odmah umoljavam da me se automatski uvrsti u izbor za najkretenskiji naslov 2007.

A sad da objasnim što je pjesnik htio reći.
Vjerujem da svi idete u šetnje s djecom i da u tim šetnjama srećete i druge roditelje s djecom. Ti roditelji uglavnom spadaju u nekakav prosjek društva, što će reći, nisu baš prototip kakav se može naći na ovom forumu, npr. Ja s tuđim odgojem i obiteljskim odnosima u principu nemam nikakvih problema - miješam se samo ako netko mlati dijete.

No, već sad vidim kako je, kad imaš dijete, određena doza interakcije s ljudima s kojima u drugim okolnostima nikad ne bi dolazili u kontakt - nužna. Dakle, dođete u park, vaše dijete se igra s drugom djecom, koji put vam se obrate roditelji tog djeteta, ili vam se obrati dijete, ili vi njemu...Znate već kako to ide. Parkovna kohabitacija.

E, sad, kako djetetu koje kuži neke stvari (ne brine me sad dok je mali, ali još par mjeseci i počet će upijati što rade ljudi izvan njegove obitelji) pojasniti te iste stvari.
Npr., danas sam promatrala situaciju u našem parku i došla do sljedećih spoznaja:
1. Roditelji uglavnom a) ignoriraju djecu, b) obraćaju im se samo kad su, po njihovom sudu, "zločesti", c) tada ih tretiraju bez ikakvog poštovanja.

Primjer: mama sjedi na klupi i ćakula s drugom mamom. Sinčići im se igraju, dolazi do neke razmirice, malo se posvađaju - mame se odmah razgrakću i počinju ih "častiti" naprosto preljupkim epitetima poput "budalo", "zločestoćo nijedna" uz popratne kvaziodgojne momente tipa "vidjet ćeš kad dođemo doma" ili "hoćeš da te namlatim po guzici" (na žalost, ne karikiram).

2. Roditelji djecu uglavnom šopaju junkom i taj isti junk velikodušno turaju u ruke i drugoj djeci (uključujući i mog jednogodišnjaka). Na komentare kako dijete to ne jede padaju ironični i uvredljivi komentari upakirani u pošalice ("Jadniče mali, zločesta mama ti ne da papati fine kikije!" - napredna verzija "Budemo mi mamu po guzi").

3. Roditelji zastrašuju i svoju i tuđu(!!) djecu, npr. komentarima o "velikom psu" koji će ih napasti ako odu daleko. Neki dan mi se dogodilo da je neki totalno slatki dečkić od koje 3 godine uzeo Kalebovu kanticu iz kolica, na što mu je tata rekao da je brzo vrati jer da ću ga ja istući(?!!!). Vrhunac je bio kad je jedna (naizgled simpatična) baka ubrala šibu i "u šali" priprijetila Kalebu da će to dati njegovoj mami (a.k.a. meni) da ga nalupa po guzi jer je maleni puzao po kamenčićima i nije htio u kolica.

Dilema je sljedeća: kako objašnjavate svom djetetu takve postupke? Ako je većina ljudi takva, hoće li mu to postati "normalno"? Imate li i vi takvih problema? Obraćate li se tim ljudima, ispravljate li krive Drine?

Velim, Kaleb za sada malo tog kuži, ali narast će...

[emily]

Dilema je sljedeća: kako objašnjavate svom djetetu takve postupke? Ako je većina ljudi takva, hoće li mu to postati "normalno"? Imate li i vi takvih problema? Obraćate li se tim ljudima, ispravljate li krive Drine?

moje iskustvo (iz vremena kad su mi djeca bila dobi tvog Kaleba, a i danas imam slicna iskustva) je da vecina roditelja nije takva.
Dijete prihvaca pravila koja ima kod kuce, ako si ti dosljedna u svojim obicajima i navikama s klincem, nece mu postati normalno ono sto vidi par puta tjedno u parkicu.
Nikad ne ispravljam krive Drine.

[marilu]

Odlicna tema!! Imam iste probleme kod nas doma, jer ovdje gdje zivim to skoro pa nikada ne dozivljavam, ali ovo sto si napisala je tipicno nase. Jedini put kad dodjem u ovu situaciju je ako sam negdje u drustvu sa nasima. To je nekada bilo ispred crkve, gdje dosta nasih poslije mise popiju kavu itd dok im djeca okolo rade sto ih volja, a ako se nesto desi onda ih onako ispred mene izmlate. To me je previse sokiravalo pa sam odustala od tih poslije crkvenih druzenja (iako mi je bilo drago nekada popricati sa nasim ljudima). Jednom u crkvi stariji mi je bio oko 16 mjeseci i nije mogao mirno sjediti u crkvi, te je odlucio prosetati vanka. Ja ga uzela i da cu prema izlazu a meni jedna nasa lijepo savjet pod rukav da se nadje: " Tako san ti ja jednom moga Tonija namlatila sipkom po guzi pa je odonda uvijek sjedio mirno, samo ga malo po guzi pa ces vidjeti kako slusa!" onako sva sa smjeskom sto mi je dala lijep savjet a ja :shock: je gledam i naravno poljubim i zagrlim malog onako od srca!! Odma je skuzila!
A da i zaboravila sam jedan veoma ruzan dogadjaj kad je doticna uzela mog sina i lupila ga po guzi 3-4 puta da bi ga naucila reda ako nece mama, a sreca njena sto sam drzala mladjeg tada bebu ispred sebe inace bi je na pod oborila (vjerovatno ne ali eto bar mogu zamisljati). Bila je starija i jedino sto je dobila od mene je osramocenje ispred citavog parka, glasno, da cu joj zvati policiju i ostalo za child abuse, psihicki i fizicki. Nisam je lupila zbog djece, ali Policiju sam joj trebala zovniti.
Mislim da je najbitnije sa djecom razgovarati. Djecu nauciti da nista ne uzimaju jesti od drugih, kratko ne hvala rijesi sva objasnjenja.
Onima koji nemaju osnovne logike roditeljskog odgoja, ako su ti prijateljice, ponudi im kakvu literaturu i razgovaraj, ostale zaboravi, ali ako se diraju daj im do znanja i ne obaziri se na komentare koji su ionako glupi. Stoj iza svojih nacela i pokazi da si sigurna u to.
Mene je najvise puklo kad mi je svekrva kritizirala moj odgoj, koji je pozitivan, i ne ukljucuje nikakvo sramocenje, a njen je bio vika, mlacenje, Bog i batina, i tako tim redom. Ja onda okrenem tipa, a sta cete mi mladi nista ne znamo, sve im pustamo, razmazujemo ih, to sto imam 20 godina iskustva sa djecom, procitane literature, tecajeva, te ipak bila placena za rad sa djecom, to nije nista prema vasem doslovno fasistickom odgoju!! Tko bi to mogao dosegnuti!!Da vidis kako je umukla!
Sve najbolje, bas me zanimaju druga iskustva i savjeti!!

[sis]

Ja bih rekla da se ljudi često povuku kad im je nešto drukčije od uobičajenog. Naravno, poneki me nastoje uvjeriti da je "smoki baš super" i sl., ali mi se najčešće događalo da se roditelji koji hrane svoju djecu obraćaju meni s pitanjem "Jede li ti...? i zapravo gotovo da i nemam iskustava kakva navodi Luna. Doduše, mi se jako malo zadržavamo na jednom mjestu, a ako se igramo npr. na plaži, onda se igramo s djecom mojih prijateljica koje se ponašaju slično nama (a u našemu gradu nema parkovne kohabitacije jer nema odgovarajućeg parka).

[Luna Rocco]

moje iskustvo (iz vremena kad su mi djeca bila dobi tvog Kaleba, a i danas imam slicna iskustva) je da vecina roditelja nije takva..

Blago tebi.
Možda je do toga što ja živim u okolici Zg, pojma nemam, ali nisam nimalo karikirala i opisane situacije i varijacije na temu su svakodnevnica.

[Luna Rocco]

ako su ti prijateljice

Srećom nisu.

[AndrejaMa]

Mi smo isto gotovo svakodnevno izloženi nečem sličnom.
S obzirom da radim i kući dolazimo tek oko pet, dakle najranije oko pola šest smo vani. Obično se nismo puno udaljavali od kuće (u ono zimsko doba), a kako je naša ulica gotovo neprometna i puunna djece sa malom livadicom, tako se svi tu skupljaju. A moj Matej obožava društvo.
I komentara milion....
Od smokija, kikija i sl- gledaju me kao nekog tko je prolupao jer ja čak i iz ruke znam izvaditi kad mu neko gurne, a svi dobro znaju da to ne jedemo i da sam jako veliki protivnik tih gluposti
Nedavno sam tako iznjela zdjelicu sa voćem izrezanim na komadiće (jabuka, kruška, anans, bobice grožđa, kivi - kao za sve te male klince da malo kao prezalogaje. Gledali su me u čudu - pa kaj on to svo voće hoće jesti? Moj jede samo banane!! Djeca su se pomamila.
Čudo je bilo još veće ka dsam koji dan kasnije iznjela suho voće -smokve, šljive, brusniva, domaće sušene jabuke. Dobro, klinci nisu baš bili oduševljeni (osim mog Mateje koji je vikao "JUUPPI!!!SMOKE!!!!") A najveća je fora bila što je jedna mama komentirala "Gle, popustila je - daje djeci smokiće!" a kako je bilo lijepo vidjeti njenu facu kad je skužila da nije SMOKI nego SMOKVE.
O slingu da i ne govorim - ma kaj je to, gluposti, kako možeš, izgledaš ko ciganka s tom vrećom, i sve se nešto smiju, a kad na samo ispituju: Kako je to nositi, je li lakše i sl. Ne usude se baš probati.
O strašenju psima, vukovima i starim babama da i ne pričam.

Zato kad god imamo vremena odosmo mi put pod noge....

[Riana]

super tema.

neki dan sam išla po uputnicu za ortopeda za malu i tamo je bio neki malac oko 2 godine, već mu je bilo svega dosta, bolestan. i mami. razumijem to. dosta je cendrao, verao se itd. i mama mu je nekoliko puta ozbiljno poprijetila tetom doktoricom koja će ga tako jako piknuti iglom jer je zločest. mislim :/ :shock: i kako je mogao reagirati kad su ušli u ordinaciju?

koma

koliko sam ja skužila stvari, roditelji nemaju vremena (ili sluha) u korijenu rješavati neke simptome 'nestašnosti' da tako to nazovem, već preko toga prelaze i bave se 'problemom' kad je on već dobrano sazrio i tu nastaju komentari i postupci koje je navela LR, a oni po meni odražavaju njihovu nemogućnost rješavanja (jer je kasno za to ili opet iziskuje puno puno truda). Mrzim riječ zločest i razmažen. i opominjem sve oko sebe koji to vele djetetu (i mom) na bilo kakvo cendranje ili što već je po njihovom neprihvatljivo.

ja se trudim uvijek spustiti se dolje k maloj i probati rješiti, odnosno shvatiti što je muči i što je uzrok eventualnom ponašanju.

ne velim da je moje dijete savršeno ili da je nekad ne puknem, ali dijete se odgaja konstruktivno, ne destruktivno.

nadam se da u tome uspijevam

mrzim i prijetnje tipa psa, policajca, vještice, babaroge i ne znam čega sve ne. to u mom rječniku nema.

[SabinaC]

Slažem se sa Emily i Sis ne dolazim u sukob jer se ne zadržavam dugo na jednom mjestu i dosljedna sam kod kuće. Na plaži (a mi živimo na moru i idemo svaki dan na plažu) ja donesem voće i svo malo veselo društvo doleti kod nas na porciju voća, pitam mame da li smiju i ako je potvrdan odgovor podijelimo voće. Na taj sam način vjerojatno navela druge mame (ili su one same takve) da pitaju prije nego što ponude mom djetetu nešto.
Nisam kritična prema drugim načinima odgoja svatko zna najbolje sa svojim djetetom, ne zanima me dok nema zlostavljanja.

[flower]

ja ne ulazim u sukob - ja kazem da ona ima ludu mamu koja ima neke svoje brije i da zato ona nesto smije/ili ne...
i jos dodam struku pa me puste na miru 8)

[Paulita]

mrzim i prijetnje tipa psa, policajca, vještice, babaroge i ne znam čega sve ne. to u mom rječniku nema.

Ovako je i kod mene. Najgore što sam čula je bilo "tamo je crni čovjek". Helou!!! Pa kakvo je to zastrašivanje!? Kada ti dijete vidi crnca, dobit će fraz!

Najbolje mi je bilo kada mi je jedna rekla da ga moram nalupati "za sve ono što mi je priuštio od kada se rodio". Mislila je na njegov boravak u bolnici i na to što nismo znali šta će bit s njim. Pa ne pada mi na pamet da ga zato tučem!

[Maruška]

ispravljate li krive Drine?

ne

[tanja_b]

Nemam tako drastičnih iskustava (ili namjerno "ne vidim" takve roditelje :? ), ali moram priznati da se na dječjim igralištima u zadnje vrijeme osjećam nelagodno.
To sam tek nedavno počela primjećivati, ali mnogi roditelji na igralištima komuniciraju s djecom uglavnom tako da viču na njih ili ih grde. I to me baš počelo smetati. Čast iznimkama!

Što se tiče smokija, kikija i sličnih -ija, tu zasad nemamo problema, Andrej ništa od toga ne traži (iako je probao). Zapravo, kad vidi drugu djecu da nešto jedu, onda on traži svoju bananu (i onda još mandarinu). Možda je još premali da se uspoređuje s drugima.

[Linda]

Blago tebi.
Možda je do toga što ja živim u okolici Zg, pojma nemam, ali nisam nimalo karikirala i opisane situacije i varijacije na temu su svakodnevnica

Luna, znaš i sama da ja uvijek branim naše selo veselo, pa tako i u ovom slučaju mislim da ne treba generalizirati i vjerovati da bi u Zg-u bio med i mlijeko po tom pitanju. Sjeti se samo komentara dok ste ti i Kaleb dojili u gradu. Također, dok sam živjela u Zagrebu, sretala sam još i gore "seljačine" nego ovdje, dok je dragih i finih ljudi bilo i tamo i ovdje. Ne znam, mislim da je svugdje manje više isto.

Primjerice, baš smo u Zg-u prije par dana doživjela koma iskustvo s nekim užasno agresivnim tatom koji je stalno svoju djecu maltretirao (i verbalno i fizički), govoreći cijelo vrijeme neka gledaju moju Megi koja je dobra, a oni zločesti (a Megi cijelo vrijeme radila isto što i oni, nije ničim bila "bolja" od njih)... meni je bilo muka od ulaženja u raspravu s dotičnim, ali ga je zato Megi pozvala na red i pitala zašto on svoju djecu ne uči i ne razgovara lijepo s njima. Frajer je samo zašutio, ali mislim da nije shvatio poantu.
Jož jedan zg-primjer; neki dan na Trešnjevci mama uporno gura smokiće u usta bebačici od nekih 4-5 mjeseci, jadno dijete, još leži... ma, koma. Onda Linda počne tražiti cicu, a ta ista mama sva se prenerazila od čuda od "nastranog" prizora.

A što se tiče svega navedenog, potpisujem u potpunosti, a imala bih još štošta za dodati... Već sam dva puta u pedijatrijskoj ambulanti naletjela na tatu koji mi uporno Lindu hrani sa smokićima. Zadnji put nisam ništa rekla, jer se moje siroče pomamilo za smokićima, ali prvi put je bilo prije njezine navršene godine i kad sam rekla da to ne jede veli on meni: "Ma, ne brini, moja mala je počela čim su joj zubi počeli nicati, s nekih 5 mjeseci" I kaj da tom čovjeku veliš? Protiv takvih "vjetrenjača" mi je najbolji argument da je dijete alergično (tvoja fora, Lunči ), ali onda se osjećam nekako licemjerno, jer ne branim svoj stav koji je ispravan i kojeg se ne bih trebala sramiti, a opet... nemam snage ni živaca za rasprave tog tipa.
Prošlog ljeta sam u parkiću javno prozvana kao "ona koja hrani djecu zdravo i kuha", fikuša luda, jer sam reagirala kad su Lindi uvalili bez pitanja onaj mali croiassant iz vrećice.

[anchi]

Ja se za sada borim s vjetrenjačama kad su u pitanju bake, dede, tete i ostali bližnji. Educiram i namečem svoje (ipak je u pitanju moje dijete). Obavezno sve argumentiram.
Kad su u pitanju drugi samo napomenem kako je to okrutno, obično zašute. Joj, a kakvih sam sve situacija vidjela... Nažalost, ljudi se ne educiraju, vode se načinom odgoja svojih roditelja, a ne promišljaju što je to njima samima značilo kad su bili mali... Najgori su mi oni: '...ma vidjet ćeš ti!'.

[spooky]

Luna, kaj da ti kažem. Dugo sam se vremena mučila razmišljanjem i nisam ništa pametno smislila. Ja svoju djecu odgajam totalno suprotno od ovog napisanog, a kada dođu u interakciju s ovakvim mamama ostanem :shock: .

Ne ispravljam direktno roditelje , ali pričam svojoj djeci dovoljno glasno da i oni čuju kako to nije lijepo

[AdioMare]

Ma ima ti toga svugdje.
Čim ti okreneš ploču i kod ovakvog komentara da bi ti mogla istući tuđe dijete radi =$# - nečega kažeš, kako ti nikada ne tučeš djecu, i još se umilnim glasom javiš djetetu, ili kada te netko komentira kao zločestu jer djete ne hraniš kao oni svoje pomirljivo komentiraš: "Joooj, ja vam stvarno radije dajem jabuku neko taj kiki bombon, samo vi dajte, ja mu još ne ću dati" ... odmah ti se nekako promijeni smijer početnih budalaština.
To ti nije ništa drugo nego naučena lekcija.
Tako se prema njima ophodilo ili se tako prema djetetu ophode svi u bližoj obitelji.
Ja obično kontriram, npr. u ovoj situaciji:

Pa jesi li se morao/la baš toliko isprljati, baš si smotan, tupav ili sl.

"Ma, mama nema toga što voda ne bi oprala. Dijete se lijepo igralo, ma svi su vam u parkovima kao mali praščići."
Ako je mama "normalna" skulira se, ako nije, digneš ruke od toga i ćao.

Ima roditelja kojima samo treba jedno vrijeme gledati kako se drugačije (ljepše, bolje, s većim iskazima ljubavi, bez vrijeđanja i omalovažavanja) može ophoditi prema djetetu, pa da i sami počnu drugačije.
Ja znam nekoliko takvih. Još ako si im ti simpatična kao pojava, počinju kopirati.

Samo, više put nemaš volje preodgajati odraslu osobu, usput u parku, pa ti je mučno pri pomisli kako to sve izgleda doma, bez cenzure.

Da li to što vidi utječe na tvoje dijete?
Ne. Definitivno.
Samo, više puta ti bude neugodno kada tvoje malo dijete komentira mamu koja se ružno ophodi prema svojoj kćeri, pa joj još ona ponudi način i riječi kojima to treba.

[Lutonjica]

kako objašnjavate svom djetetu takve postupke? Ako je većina ljudi takva, hoće li mu to postati "normalno"? Imate li i vi takvih problema? Obraćate li se tim ljudima, ispravljate li krive Drine?

iz mog iskustva, djeca prvenstveno prihvacaju ona ponasanja koja vide u svojoj obitelji. i ne zbunjuje ih to što u parku ili negdje drugdje vide drugačije načine postupanja.
tako ja zari uopce ne objasnjavam ovakve situacije, osim ako sama ne pita (a pitala me par puta zašto neka mama tuče dijete, ostale navedene i/ili slične situacije kao da uopće ne registrira ili je ne zanimaju).
i dalje joj je "normalno" onako kako se mi ponašamo prema njoj, a ne onako kako vidi u drugim obiteljima
krive drine nemam ni najmanju namjeru ispravljati.
ako se pak netko zari direktno obrati rečenicom tipa "dobit ćeš po guzi ako bla bla bla", ja joj kažem "ti znaš da se mi ne tučemo i ne udaramo, a ova teta malo priča bezveze".. iako, zara je već dovoljno velika da joj je potpuno jasno da ju mi nećemo po guzi, pa joj čak ni ne moram tako nešto reći.

ono što je još jaaaako dobro, jest što među našim kućnim prijateljima s djecom nema nikoga s ovakvim biserima - svi su tu negdje oko AP i juula. tako da zara u onom bliskom, prijateljskom kontaktu s drugim obiteljima opet susrece samo pristupe slicne nasem.

[Barbi]

Ignoriram glupe komentare.
Radim po svome, pričam sa svojim djetetom a ne s drugima koji se obraćaju njemu/ meni (uglavnom).
Hranu bilo koje vrste odbijamo ako nas netko nepoznat nudi, bez obzira o čemu se radi. Za grickalice obično kažem "ne jede". Ako je ikad potreban daljnji komentar kažem "alergičan je" (nažalost istina) ali rijetko je potreban daljnji komentar.

I tako me mnogi smatraju frikom po nekim pitanjima , čak i neki bliski ljudi, pa mi je sasvim svejedno šta će o meni misliti usputni prolaznici u parku.

[LeaB]

Ne volim plasenja djece, ili na temelju jednog Mijinog NECU kad se nekom otme da je zlocesta, tu se ne suzdrzim,. Na te komentare odgovaram kratko i jasno. Ne volim kad se ljudi uplicu sa strane.

[mamma san]

Niti ja ne ispravljam krive drine. Ali da mi je teško ne reagirati, je.

Ali zato ne ostajem dužna na "pametan" komentar upućen mojem djetetu, npr: Nemoj izlaziti izvan parkića, pojest će te pas/vuk/lisica.
ili Mama će te namlatiti po guzi. i sl...
Uvijek se obratim djetetu sa obrazloženjem, da tete/striček priča gluposti, jer ovdje nema vuka/lisice a niti psa koji će ga pojesti i da ga nitko neće pojesti. Ili da teta/striček priča gluposti jer ga mama sigurno neće namlatiti po guzi, a i ne zna zašto to uopće oni pričaju...itd....
Uglavnom, zlo mi je na takve komentare....

[Lu]

mislim da ti kaleba to uopce nece zbunjivati. mene marko isto nikada nije pitao zasto je kod nekoga drugoga nesto ovako ili onako. a kad ga netko strasi psima, duhovima i sl. tu se uvijek umjesam i recem nesto tipa "nece ljubavi pas je dobar" i sl. naravno da dijete vjeruje meni a ne nekom desetom. a ako netko rece marku da je zlocest ja recem "nije, moja ljubav je uvijek dobra" tako da i marku i toj osobi istovremeno posaljem jasnu poruku a ako je marko iz nekog razloga posebno nemoguc i radi scene (ako je npr jako umoran) i nadje se netko takav a ja sam posebno zivcana, samo bez rijeci uzmem dijete i odem.

[AdioMare]

Uvijek se obratim djetetu sa obrazloženjem, da tete/striček priča gluposti, jer ovdje nema vuka/lisice a niti psa koji će ga pojesti i da ga nitko neće pojesti. Ili da teta/striček priča gluposti jer ga mama sigurno neće namlatiti po guzi, a i ne zna zašto to uopće oni pričaju...itd....

Mi više ne komentiramo na glas. Nekada sam ja komentirala i objašnjavala, onda je bilo dovoljno da joj po skrivećki namignem kad krene salva gluposti, što je njoj stvarno bila fora, (naša tajna, teta priča bedastoće, a nas dvije znamo da to nije tako) a sada ona meni namigne kada procijeni da je bedastoća to što čuje.
Do sada već ima vrlo istančan osjećaj, pa kod procijene ne griješi .

Ma, tko bi sve to poispravljao? Vjerujem da ima onih koji misle da ja nešto krivo radim, a nije isključeno da tako zaista jest.

[nevena]

e Luna moja i ja sam otvorila topic na slicnu temu "kvare mi dijete" isto ponukana tim idiotskim komentarima sastrane itd. moja je malo veca pa vec popirilicno kuzi sta je pjesnik htio reci. nemam neki pametan savjet, ponekad mi je zao sto ne odbrusim ali jednostavno nemogu. cesto mi je zao sto sam tako pristojna. obicno se maknem i izbjegavam ih koliko je god to moguce i nadam se da je ipak presudan utjecaj koji dobiva kod kuce i od roditelja. osim kad joj nude neko smece to odbijem i isto me gledaju kao marsovca jer mi dijete od 3 godine jos nije probalo bombone.

[mamma san]

Uvijek se obratim djetetu sa obrazloženjem, da tete/striček priča gluposti, jer ovdje nema vuka/lisice a niti psa koji će ga pojesti i da ga nitko neće pojesti. Ili da teta/striček priča gluposti jer ga mama sigurno neće namlatiti po guzi, a i ne zna zašto to uopće oni pričaju...itd....

Mi više ne komentiramo na glas. Nekada sam ja komentirala i objašnjavala, onda je bilo dovoljno da joj po skrivećki namignem kad krene salva gluposti, što je njoj stvarno bila fora, (naša tajna, teta priča bedastoće, a nas dvije znamo da to nije tako) a sada ona meni namigne kada procijeni da je bedastoća to što čuje.
Do sada već ima vrlo istančan osjećaj, pa kod procijene ne griješi .

Ma, tko bi sve to poispravljao? Vjerujem da ima onih koji misle da ja nešto krivo radim, a nije isključeno da tako zaista jest.

Neke stvari mi, za sad, moramo komentirati. Jer kao rezultat ovih glupih komnetara je između ostalog da moje dijete govori kako će ga vuk/pas/lisica pojesti ili mama namlatiti...

[Davor]

Bojim se da će uvijek ostati prilično tema za koje ni kao odrasla osoba nemaš objašnjenje. Bitan je oslonac koji pružaš malom biću, a ne konfuzija iz okoline.

[anek]

potpisujem lutonjicu i davora

[lukica]

sve to funkcionira dok smo mi (roditelji) pored njih
i moj N. kad se netko ili nekog tuče kaže to je ružno, ali ipak negdje u njima ostaju zapisane te scene, a pogotovo ako to vide i u vrtiću
a evo zašto to kažem
...kod kuće sam se igrala sa sinom i namjerno nisam htjela nešto napraviti kako je on zamislio (složiti kocke jednu na drugu, nego jednu pored druge) i tada je uslijedio šok
prišao mi je (ja sam sjedila na podu) sagnuo se i rukom me udario uz izjavu ja ću tući mamu po guzi, mama zločesta

to sasvim sigurno nije vidio kod kuće, a niti čuo izraz zločest
odakle to?!

oni su male spužvice i upijaju sve oko sebe i znam da smo im mi kao roditelji modeli ponašanja, ali kada zbrojim koliko sati dnevno gleda ponašanja nekih drugih ljudi dođe mi da plačem

[Roza]

Hm, Luna, ne znam gdje ti živiš, ali eto ja sam takvih primjera koje navodiš vrlo, vrlo rijetko susrela u svom parku (možda zato što je taj park u blizini rodinog gnijezda ). I u većini parkova u koje smo išli (Bundek, Boćarski, Maksimir...)
Ako se neki roditelj već i neprihvatljivo ponaša prema mojim mjerilima, ne reagiram - moje dijete ne živi u zatvorenom balonu, i bolje da vidi i druge načine ponašanja. Nekad znamo komentirati razne načine ponašanja djece i roditelja u parku (niti jedan ovako ekstreman kao što ti navodiš - npr. u mom parku stvarno ne tuku djecu, da ne nabrajam dalje). I baš u tom komentiranju s djetetom vidim je li taj način ponašanja njoj prihvatljiv ili ne. Te ja objasnim zašto smatram da nešto nije u redu. Nisam primjetila da moje dijete preuzima tako ekstremne oblike ponašanja od drugih - ipak tu odgoj u familiji ima možda malo više utjecaja.

[Luna Rocco]

Živim u Dugom Selu. Živjela sam cijeli život u Zg, ali tad nisam imala djece, pa pojma nemam kakva je klima u zagrebačkim parkovima.

Linda, primjedbu da je takva situacija možda samo u manjim mjestima napisala sam jer su se javili ljudi koji takvih parkićkih iskustva nisu imali. Ne znam. Bilo mi je super dok ste thora i ti bile na porodiljnom, ali sad vas u šetnjama vidim samo vikendom, a ostale dane osuđena sam na ostatak ekipe. I svaki dan me netko prenerazi - ima par mama koje su mi se činile ok, a onda izvale ili naprave nešto što se totalno kosi s dobrim dojmom koji su prije ostavile.

U principu, ono što mene brine jest - netko je spomenuo - koliko takve stvari utječu na djecu i njihovo ponašanje kad roditelji nisu pored (ok, bit ću s njim sljedećih xy godina, ali jednoga dana će se igrati s djecom i sam) - i koliko dugoročno utječu na njihove strahove ili eventualno, naizgled ničim izazvano, nasilno ponašanje.

Ja se slažem s tim da je najbitnije ono što dijete dobije doma, ljubav, sigurnost i podrška, ali iz vlastitog iskustva (a i iz tuđih) znam koliko jak može biti utjecaj neke osobe sa strane. Evo mog primjera - u prvom osnovne u školu me vodila jedna, naizgled draga, mama mog prijatelja iz razreda. Bila je domaćica i imala je za to vremena, živjela je ulicu do nas. No, ona je i mene i njega uvijek plašila tzv. "babom vješticom" koja živi na nekom brežuljku i ubija (!!!) zločestu djecu. Naravno, zločestoće su bile sve one nevine dječje stvari koje smo i njezin sin i ja činili. Ni dan danas ne znam točno koliko me u stvari zatrovala, ali mislim da je zaslužna za većinu mojih strahova. Doma nikad nisam slušala ništa ni slično, imam divne roditelje. Btw, deset godina kasnije otkriveno je da su ta žena i njezin muž ubili svoja 3 novorođena djeteta, pisalo se po svim novinama i još uvijek su u zatvoru. Ok, primjer je stravičan i stvarno ekstreman.

Evo blažeg primjera. Petogodišnja curica MD-ovog brata unazad godinu dana paničnose , ali panično, boji mačaka i pasa. Čim vidi mačku ili psa počne histerično plakati i tresti se. Roditelji su probali sve, puno s njom razgovaju o tome, ona ne zna objasniti zašto se boji, ali taj strah je tolik da je paralizira. Situacija je eskalirala u toj mjeri da oni, čim izađu iz kuće, počnu strepiti hoće li naići na kakvu mačku ili psa. Inače, imali su mačku, kad je uginula su kupili novu, ali su je morali dati jer je malena vrištala kad bi joj se mačka približila. Roditelji vole životinje i nikad ni nju ni mlađeg brata (koji bez straha prilazi životinjama) nisu plašili psima ili mačkama. Očito je da je to činio netko treći i da je to na malenu ostavilo ogroman utjecaj.

Hoću reći...Ne možemo procijeniti koliko neki stranac ili poznanik može ostaviti utjecaja na dječju psihu. Primjeri mogu biti još blaži, npr. manifestacije neželjenog ponašanja koje dijete nije moglo vidjeti kod kuće (na to se mnogi na forumu često žale, pogotovo kod vrtićke djece). Dakle, naglasak topica je u stvari (trebao biti) na tome kako stalna interakcija s drugačijim svijetom od onoga kod kuće dugoročno djeluje na dijete - od junk hrane preko zastrašivanja do načina (ne)komunikacije.

Netko je spomenuo da su mu prijatelji redom AP i sličnih roditeljskih stilova - i mi imamo tu sreću da su nam najbliži prijatelji s djecom srodnih stavova (nekoliko ih je s ovog foruma ). No je li to dovoljno? Kako možemo znati tko će izvršiti jak utjecaj na dijete, hoćemo li to biti mi i osobe koje mi izaberemo?

[Luna Rocco]

AdioMare, kod benignijih situacija reagiram upravo ovako kako si ti opisala.

[Deaedi]

Ne mijesam se u to kako drugi roditelji odgajaju svoju djecu.
Ukoliko imaju neki komentar za H i moj odgoj, odgovorim i udaljim se. Ne ulazim u rasprave. Kazem samo: ona to ne jede, mi to tako ne radimo, ne govorite to mojem djetetu... i sl. I gotovo.

Inace, u najblizi park rijetko idemo, jer sam tamo par puta odbrusila po kratkom postupku drugim mamama/bakama...

No, s druge strane, ne brinem se previse kakav ce utjecaj imati drugi ljudi na H. dok je mala, stititi cu je koliko mogu. Naravno, kada poraste morati ce se nauciti sama izboriti za sebe, jer je nemoguce da uvijek budem kraj nje. Zato i nije lose da vidi kakav nacin odgoja imaju drugi roditelji.

[Romina]

zato ja ne komuniciram sa tetama iz parka
čim vidim čavke na klupi sa kočijaškim komentarima ja ih lagano zaobiđem.Jednom prilikom sam bila u parku sa annie kad je jedna mama natukla maaalog dečkića jel je još htio ići na tobogan
Po pitanju klope jasno i glasno kažem da određenu stvar ne jede i točka...jednom smo bili ponuđeni sa hrenovkama nasjeckanim u posudici

[zebra]

Luna, svagdje ima toga, ja se po parkovima nagledam svačega baš u Zg. obično pobjegnem u drugi park kad netko počne šizit pored nas. najgore mi je kad se netko bezveze dere na dijete. jedan mali na bundeku prije 2 tjedna, cca 2 godine, tata cijelo vrijeme urla stvari tipa "Marine, makni se od vode, ako se namočiš nalupat ću te da ćeš 3 dana plakat" i to baš zaista urla frajer. a moj Ivor :?
još smo ih malo kasnije vidjeli s druge strane jezera gdje su neki radovi, mali iza mreže-ograde, vere se po šuti, odsvuda vire neke žice i svašta, a tata na stazici ćakula s nekim, povremeno podvikne u djetetovom smjeru, čisto da se zna, al nek se dijete polomi i poreže, glavo da se ne namoči.
ili kad baka i deda, u 'našem' parkiću klincu počnu da je zločest ak dira kamenčiće, kao da ga ne mogu oprat. a Ivor mu uvalja punu šaku kamenja. ja nisam ništ rekla. mislim, možda sam trebala spriječit malog da uvaljuje kamenje djetetu koje ga ne smije dirat, al radije se ne miješam u dječje komunikacije osim kad je prijekopotrebno. očekivala sam salvu na svoju glavu. nasreću pristojni ljudi, kako ne diraju kamenje tako ni tuđe mame.
nasreću, kužim da su djeci roditelji glavni, da ne puše spike o crnim ljudim i batinama ako vide da mama ne klima značajno glavom. što se kikija i smokija tiče protiv toga se čim prohoda ne možeš borit. osim ako si mu dao rukama kopat po pijesku, kako ja zvjerku dam, pa onda kažem da ne možemo sad to jest jer su nam ruke prljave. iako nisam zdravohraneći se fanatik, ne volim kad od drugih uzima hranu, i ne podnosim kroasane iz vrećice jer su nejestivi i nije mi jasno zašto bebe moramo trpat junkom čim otvore oči
nda, zaključujem: mišljenja sam da se djeca ponekad moraju čut i glupost, e da bi ju znali raspoznat. iako se nekad zbog toga osjećam grozno, u načelu ne dam da nam to pokvari izlazak

[Linda]

Linda, primjedbu da je takva situacija možda samo u manjim mjestima napisala sam jer su se javili ljudi koji takvih parkićkih iskustva nisu imali. Ne znam. Bilo mi je super dok ste thora i ti bile na porodiljnom, ali sad vas u šetnjama vidim samo vikendom, a ostale dane osuđena sam na ostatak ekipe. I svaki dan me netko prenerazi - ima par mama koje su mi se činile ok, a onda izvale ili naprave nešto što se totalno kosi s dobrim dojmom koji su prije ostavile.

OK, slažem se u neku ruku s onim dijelom o malim mjestima, jer su se javile curke koje šetaju po Bundeki i Boćarskom, ja sam ipak iz Dubrave, gdje je susjedstvo bilo let-me-scream i već sam sto puta zahvalila Bogu da mi djeca ne moraju tamo odrastati.
Molim da se ekipa iz Dubrave ne uvrijedi- tamo imam i predivnih prijatelja i susjeda, tamo sam provela divno djetinjstvo, ali ipak, kad se sjetim svega lošeg, drago mi je da su moja djeca izvan toga.

Netko je spomenuo da su mu prijatelji redom AP i sličnih roditeljskih stilova - i mi imamo tu sreću da su nam najbliži prijatelji s djecom srodnih stavova (nekoliko ih je s ovog foruma ). No je li to dovoljno? Kako možemo znati tko će izvršiti jak utjecaj na dijete, hoćemo li to biti mi i osobe koje mi izaberemo?

Već sam ti rekla da sam se preporodila otkad smo se mi AP frikuše skompale, jer napokon da netko diše kao ja i da se ne moram stalno pravdati radi dojenja, ne-vrtića, ne- junka... s ostatkom ekipe sam puno površnija i u globalu izbjegavam konfliktne situacije.

Mislim da za sad, dok su nam klinci mali, utjecaj okoline ne može biti toliko značajan. Puno više me plaši budućnost i što će biti kad krenu u školu, kad će se bez našeg nadzora kretati u društvu, kad shvate da su roditelji daleko od savršenstva...

[seni]

"Kinder und Uhren dürfen nicht beständig aufgezogen werden. Man muß sie auch gehen lassen.“
Jean Paul

„Zwei Dinge sollen Kinder von ihren Eltern bekommen: Wurzeln und Flügel.“
Johann Wolfgang von Goethe

"Kinder sind Gäste, die nach dem Weg fragen. Es gilt, den Gästen einen guten Ort anzubieten und ihnen so lange Sicherheit und liebevollen Halt zu geben, bis sie ihren Weg selber gehen können."
montessori + prekop

„Räume deinen Kindern nicht alle Steine aus dem Weg, sonst rennen sie einmal mit dem Kopf gegen eine Mauer.“
Robert Kennedy

„Hilf mir, es selbst zu tun.“
Maria Montessori

„Die Aufgabe der Umgebung ist nicht, das Kind zu formen, sondern ihm zu erlauben, sich zu offenbaren.“
Maria Montessori

[Arwen]

mi smo već "veliki" pa više ne vičem da nejede smoki ako ga netko
u parku ponudi čak mu ga i kupim 1-2puta godišnje
ali izazivamo pomutnju kad se pojavimo s majicom ne po guzi svi se
čudom čude a komentari su;a di čemo onda? odgovorim pa nigdje i
ignoriram ih

[Lutonjica]

a ja cu jos samo dodati:
e luna moja, kad ga ti krenes filozofirat ...

daj se opusti malo

[seni]

Khalil Gibran:

Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.


ukljucuje naravno: ne trazi da i drugi ljudi budu poput tebe

kuzim te luna i kad je ina bila mala kao tvoj kaleb i ja sam se takva pitanja pitala.
medutim takav nacin u sebi ima opasnost (globalno i dugorocno gledano) da covjek pocne mjeriti sve svojom mjerom i zaboravi otvoriti sebe prema drukcijem.
jako je tanka nit (ne izmedu ljubavi i mrznje kako nam pjesma kaze) nego i izmedu zelje za promjenom sebe i svijeta na bolje i samodopadnosti (Überheblichkeit je prava rijec na njemackom).

ps. inace nisam bas pateticna, ne znam sto mi danas bi.

[Linda]

a di ćemo onda?

Da se nadovežem na ovo, veli moja susjeda "A di ću onda? Po glavi?"

[tatek]

1. Roditelji uglavnom a) ignoriraju djecu, b) obraćaju im se samo kad su, po njihovom sudu, "zločesti", c) tada ih tretiraju bez ikakvog poštovanja.

Primjer: mama sjedi na klupi i ćakula s drugom mamom. Sinčići im se igraju, dolazi do neke razmirice, malo se posvađaju - mame se odmah razgrakću i počinju ih "častiti" naprosto preljupkim epitetima poput "budalo", "zločestoćo nijedna" uz popratne kvaziodgojne momente tipa "vidjet ćeš kad dođemo doma" ili "hoćeš da te namlatim po guzici" (na žalost, ne karikiram).

2. Roditelji djecu uglavnom šopaju junkom i taj isti junk velikodušno turaju u ruke i drugoj djeci (uključujući i mog jednogodišnjaka). Na komentare kako dijete to ne jede padaju ironični i uvredljivi komentari upakirani u pošalice ("Jadniče mali, zločesta mama ti ne da papati fine kikije!" - napredna verzija "Budemo mi mamu po guzi").

3. Roditelji zastrašuju i svoju i tuđu(!!) djecu, npr. komentarima o "velikom psu" koji će ih napasti ako odu daleko. Neki dan mi se dogodilo da je neki totalno slatki dečkić od koje 3 godine uzeo Kalebovu kanticu iz kolica, na što mu je tata rekao da je brzo vrati jer da ću ga ja istući(?!!!). Vrhunac je bio kad je jedna (naizgled simpatična) baka ubrala šibu i "u šali" priprijetila Kalebu da će to dati njegovoj mami (a.k.a. meni) da ga nalupa po guzi jer je maleni puzao po kamenčićima i nije htio u kolica.

1. Ja se u 90% slucajeva igram sa svojim (a samim time povremeno i tudjim) klincima jer me uobicajeni igralisni smalltalk ne interesira previse,a i zelim se zabaviti sa svojim klincima kad ih ionako malo vidim zbog posla/vrtica. Zbog toga me dio susjedstva smatra cudakom, no za to me zaboli ona stvar - onima koji su me pitali nesto u tom smjeru odgovorio sam upravo kao i vama.
Tudje izreke u pravilu komentiram potiho Vedranu, a ako netko drugi me nesto pita tog tipa tad mu kratko kazem da je kod nas doma drugacije i da takav pristup ne podrzavam ... u par navrata sam se umijesao u tudje stvari (sa dobrim razlogom), najcesce kad sam vidio da su djeca nepravedno optuzena za nesto ili da ih se zaista nehumano tretira. Ljudi su uglavnom ostali bez teksta i nisu puno negodovali nego su se obicno maknuli od nas.

2. Kaj se tice junk klope nismo neki hipercistunci - doma nema smokija, bombonica itd, no klinci ih slobodno mogu klopati na npr. rodjendanima ili slicnim mjestima pa tako i na igralistu, ali uz dva uvjeta - kolicina je koju mi odredimo (tu nismo drasticni) i odmah prerezemo svako nutkanje (nasi klinci vec razlikuju sto je prava gadost tako da nema nijedne klope za koju bih zaista morao intervenirati vec oni sami kazu da nesto ne vole, a ljudi ih onda nekad idu nutkati do besvijesti pa to onda rezemo odmah - "hvala, oni to ne jedu"

3. Komentare tog tipa uvijek objasnimo (i to naglas) - "teta ne misli ozbiljno" ili "to mi ne radimo" ili "to nije dobro sto je stricek rekao".

BTW, jedna od najzabavnijih slika mi je ona kad 7-8 roditelja sjedi vazno uokolo pjescanika i nesto klafra ili citanovine, a u pjescaniku njihovi klinci, moji i ja. 8)
No, nase igraliste je i tako 90% vremena pusto tako da bismo ga mogli maltene privatizirati ... osobito pjescanik.

Za kraj jedna friska zgoda: u subotu hoce neka mala u pjescanik,a mama kaze "ne idi, tamo je prljavo, a i macke kakaju" i onda se mala ode igrati na livadu, pripisa joj se pa ju mama uzme i mala se popisa tik uz igraliste (na rubu bas te livade gdje se ona valjala).

[Dijana]

samodopadnosti (Überheblichkeit

Oholosti?

[Dijana]

samodopadnosti (Überheblichkeit

Oholosti?

[gita75]

Prošlog ljeta sam u parkiću javno prozvana kao "ona koja hrani djecu zdravo i kuha", fikuša luda, jer sam reagirala kad su Lindi uvalili bez pitanja onaj mali croiassant iz vrećice.

Mene je kolegica s posla opisala kao onu koja daje djetetu neku egzotičnu hranu (ja spomenula proso-dobro da nije rekla da joj dajem hranu za ptice).

[tatek]

Prošlog ljeta sam u parkiću javno prozvana kao "ona koja hrani djecu zdravo i kuha", fikuša luda, jer sam reagirala kad su Lindi uvalili bez pitanja onaj mali croiassant iz vrećice.

Mene je kolegica s posla opisala kao onu koja daje djetetu neku egzotičnu hranu (ja spomenula proso-dobro da nije rekla da joj dajem hranu za ptice).

A kod mene su opali na dupe kad sam prepoznao kuskus u tvornickom restoranu ...

[ljiljan@]

Meni je strašno vidjeti kad roditelj puši u društvu djeteta. Ne samo što ga truje, nego mu pruža i katastrofalno loš primjer. Rode, jeste li ikada imale kakvu akciju na tu temu?

[mama courage]

medutim takav nacin u sebi ima opasnost (globalno i dugorocno gledano) da covjek pocne mjeriti sve svojom mjerom i zaboravi otvoriti sebe prema drukcijem.

imas pravo.

iskreno receno, ja uopce nemam negativnih iskustava kakve vi navodite. :? niti nastojim suzbiti kontakte s drugim ljudima, bilo da smo u ducanu, u gradu, u tramvaju. ako neka bakica i pridje i dobaci komentar, to su uvijek neke ljubazne rijeci, pa mi istom mjerom odgovorimo.

naravno, nastojim da ju se ne dodiruje niti daje slatkise i sl. no to bas od nepoznatih ljudi, a ne od nasih mnogobrojnih prijatelja i poznanika. ne pravim dramu, ako se to slucajno i desi. prije neki dan u poliklinici jedna divna majka s dvije curice je usla. gledam ju kako njezno razgovara sa svojom djecom. cak njeznije i s puno vise strpljenja nego ja. i onda izvadi ona smoki i tutnu cijelu vrecicu najmladjoj u ruke. i sto sad? ja mojoj u zivotu to ne bih dala.

nisam dosla u tu situaciju, no sigurna sam da bih reagirala da vidim fizicko nasilje nad djetetom. a sve ostalo... tko sam ja da (ti) sudim ? (sto bi rek'o olivel )

A da i zaboravila sam jedan veoma ruzan dogadjaj kad je doticna uzela mog sina i lupila ga po guzi 3-4 puta

e zbog ovog bih bila spremna pozvati policiju.

ako su ti prijateljice, ponudi im kakvu literaturu i razgovaraj, ostale zaboravi

ja sam tako jednom htjela razgovarati sa prijateljicom, jer me stvarno zanimalo cime ona objasnjava tj. opravdava svoj nacin odgoja koji je bio potpuno antiautoritativan. znaci, ta majka nije ni jednom upotrijebila rijech "ne" u svom odgoju i sve, ama bas sve, je podredila svom djetetu i njegovim zeljama. cak je prestala ici u ducan, jer dijete joj je jednom tamo napravilo scenu (pocelo plakati). nisam je kritizirala, nego sam bas bila radoznala na osnovu cega je ona izabrala taj nacin odgoja (to je ona frendica koja je bila spremna izvaditi dijete iz AS za vrijeme voznje, jer: dijete zeli. a ona jelte, ne moze reci: ne moze). dobila sam po nosu da nisam mater, pa da i ne mogu ucestvovati u razgovoru. poklopila me dobrano, mozda je donekle u tome i bilo istine, jer tad nisam bila majka. al tada kao i sada sam imala nesto sto se zove zdrav razum. nismo dalje pricali o tome, mada je ovoj drugoj frendici (kod koje je zivjela tih nekoliko dana odmora) i koja je vec bila majka, rekla: vidjet cemo za 25 godina tvoje dijete i moje... kako je to meni tek zvucalo oholo, i bezobrazno. i nefer, prema nasoj dugogodisnjoj prijateljici.

[ronin]

Ja sam već toliko svojih živaca i riječi potrošila na muževu rodbinu.
Oni ne da su prakticirali "po guzi"nego su doslovce svoju djecu mlatili ko volove,potirući ih ko osobe u svakom smislu,ne dopuštajući im da izražavaju svoje mišljenje...katastrofa...
Kako im djeca imaju veliku razliku u godinama sad MM ima dva mala brata-jedan je peti,jedan treći osnovne.To što moji svekar i svekrva rade toj djeci...nemam riječi.Koliki šamari,koliki udarci šibom i remenom,tjeranje da idu "čitat"u sobu za kaznu...sve,sve pogrešno.I sad bi trebalo biti čudno što im je knjiga kazna?

Ja sam tu malo u nezavidnoj situaciji jer to trpim cijelo ljeto...kako žive na moru ne vide si unuke preko godine pa pod praznicima odemo dolje na mjesec dana...a ja bih najradije za dva dana pobjegla kući da to ne gledam!
Što je najgore svekar si uzima za pravo da nam se smije,mužu je rekao da nema pojma o odgoju a meni da bi trebalo katkad i šibu upotrijebiti....
A poruke između redaka da i ne spominjem....naprimjer dođe moja šogorica ,njihova kćer sa devetomjesečnom bebom,mali puže i skoro padne u vrt jer ga nije pazila,a ona ni pet ni šest nego bebu nalupa po guzici.A onda moja svekrva ponosno uzme bebu na ruke i tepa:Vidi kako Dana tuče Duju...da da on će slušati mamu!...a to mene ide...

Muka mi je od svega,ne bih više najradije ni išla tamo,a ipak su baka i did djeci.Ako imate kakav savjet,rado prihvaćam!!! :/

Vjerujte mi da onda nemam obzira prema neznancima.Odbrusim-i doviđenja.Što ću se ja s njima razjašnjavati.

Nego,ne bojte se za svoje klince:Oni uče od vas!Kako je Linda lijepo navela svoj primjer kad je njena malena odgovorila onom čovjeku,tako je mene i moj Josip iznenadio sa svoja dva odgovora:
Prvo je didu kad je ovaj spominjao šibu lijepo rekao:Dida u našoj se kući djeca ne tuku!
A u vrtiću je jednoj mami na kompliment kako ima krasne zube mrtav hladan odgovorio:A tvoj Valentino ima trule zube jer stalno jede bonbone!

Kad to čujemkad ga gledam i slušam kakav divan mali dječak postaje,pomislim:To je to!

[Matilda]

Ajoj, ponekad imam osjećaj da sam ko vanzemaljac jer se moji stavovi o prehrani djeteta, odgoju i sl. razlikuju od većine roditelja.

Vanzemaljac sam:
-jer dijete vozim od prvog dana u autosjedalici
-jer djetetu ne kupujem smoki, čips i čokolade
-jer ne dajem djetetu coca colu
-jer kad je frka, odvajam dijete sa strane i razgovaram s njim

Bilo bi toga još, al mi se ne da prepričavat svakakve situacije i pametovanja.
Uvijek kratko odrežem: Ne hvala, mi to ne jedemo. A sugestije za odgojne metode ignoriram.

[mama courage]

Muka mi je od svega,ne bih više najradije ni išla tamo,a ipak su baka i did djeci.Ako imate kakav savjet,rado prihvaćam

u jedno uho udje, u drugo izadje. pokupi dijete i okreni ledja. jednom ce shvatit. trebas samo biti bezobraznija nego oni svojim upadicama, budi veci maher od njih, jer ti si u pravu. i ne daj se