Ja sam, na sreću, imala samo lijepa iskustva sa sestrama u Rijeci. Zaista su mi pomogle kod uspostave dojenja, sve do jedne. Ali, ja sam i pitala pomoć. Imala sam milijun pitanja i potpitanja, a one su strpljivo odgovarale. Nažalost, nije bilo mjesta u sobama, pa smo moj bebić i ja bili smješteni u ambulanti (ona soba do ureda psihologice) u kojoj nije bilo zvona, pa sam nebrojeno puta dnevno tapala po hodniku tražeći sestre. I još jedan minus, mrzila sam neprestano stiskanje bradavica neopranim rukama