Slažem se da je jako važno doći u bolnicu informiran, a također i zainteresiran. Ja sam bila u riječkoj bolnici prije 2 mjeseca, radi problema s cerviksom zbog kojega su mi napravili serklažu. Imam jako dobra iskustva s doktorima i sestrama. Liječnik koji vodi odjel je proveo pino vremena objašnjavajući mi sve o mom problemu i mogućem postupku i odgovarajući na sva pitanja.

No moja cimerica došla je s pregleda od tog istog doktora nesretna, s izjavom da joj nije ništa objasnio. Pitala sam ju je li mu postavila pitanja. Rekla je ne. Meni je to bilo logično, zašto bi doktor gubio vrijeme na objašnjenje ako pacijentica ne pokaže da je ono uopće zanima.

Bio mi je jako zanimljivo što su moje cimerice (koje nisu bile prvorotkinje) bile uvjerene da su epi, bušenje vodenjaka i drip rutinske stvari koje se rade svakoj ženi. Naravno da žena koja to misli neće postavljati pitanja niti imati svoje zahtjeve kad joj to budu radili (ne upotrebljavam riječ ODBITI - ja znam da postupak neću odbiti ako bude potreban, ali ću prije toga htjeti znati zašto je potreban)

Također mislim da je važan i stav s kojim se dođe u bolnicu. Zamišljam si trudnicu koja je pročitala puno forumskih topica s lošim iskustvima te je već unaprijed ljuta i prestrašena. Doći će u bolnicu s negativnim stavom, očekivati neljubaznost i grubost. Zahvaljujući načinu na koji podsvjesno djelujemo na druge ljude, velika je vjerojatnost da zaista i dobije neljubaznost i grubost.

Zato mi je drago pročitati pozitivna iskustva s poroda. Moja iskustva s 1. i 4. kata (Planiranje obitelji i "Čuvanje trudnoće") su jako dobra, upoznala sam puno ljubaznih i stručnih liječnika i sestrara. Vjerujem da će takva biti i ona s 3. i 5. kata (radaona i odjel s mama i bebama).