Kada sam prije dvije godine rodila svoju curu, očekivala sam kakvo takvo stanje na odjelu, no ono što me je dočekalo bila je koma. Tri sam dana plakala, sestre bezobrazne, nitko mi nije pokazao kako treba dojiti (hvala cimerici Vlatki, jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni dojenja, ali to je druga priča), djeca pokakana, doktori bahati, užas, a meni prvo dijete, hormoni, koma, da mi nije bilo muža i frendica i Vlatke, poludila bih.
Prije skoro 5 mjeseci, opet ja rodila, slika se drastično promijenila, sestre ljubazne, pokazuju mi kako dojiti (hvala, ne treba, znam), djeca prihvatljivo čista, posjete regulirane na samo očevi, ako što trebaš, odmah trče donose pomažu ..... Jedino MORAŠ tražiti i dobit ćeš sve, još ne čitaju misli!!!!!!
Što se rađaone tiče, babice u oba slučaja ok, stvarno su pomogle, no doktori i dalje bahati. Nema veze, kad ti stave mali biser poslije poroda na prsa, ništa drugo nije bitno!!!!!!!