Ne tako davno, dio mog posta o tome kako sam prestala pusiti u trudnoci bio je citiran u jednom rodinom tekstu "stop pusenju u trudnoci" i bila sam taaaaaaaako ponosna sebe. Dakle prestala sam pusiti kad sam zatrudnila i nisam pusila jos jedno godinu dana nakon poroda. Jos sam dojila svogkad sam zapalila prvu cigaretu i koliko smo svi mi pusaci "bolesnici" odmah me ponukalo da zapalim i sljedecu...nastavila sam tjeseci se da cu zapaliti samo uz kavu i ne vise od xy dnevno iako sam jos 8 mjeseci dojila nakon te 1 cigarete
![]()
![]()
![]()
JAKO JADNO! I NARAVNO DA SE SRAMIM!
Prestajala sam nekoliko puta ali sam se ubrzo i vracala tom poroku. Ali ovaj put je konacno, odlucila sam. Naoruzana sam svim pravim razlozima koje necu nabrajati jer ih svi dobro znate.
A vas ostale pozivam da mi se pridruzite, prestanete s tim odurnim porokom i pomognete meni u krizicama koje sigurno slijede...ali sto je to za mene?![]()