Rezultat još isti-ona ista 2 opuška me gledaju od jutros.
Bit ćete informirani redovito , bez obzira na ishod-ovajili :D
 |
|||
|
|
|||
Rezultat još isti-ona ista 2 opuška me gledaju od jutros.
Bit ćete informirani redovito , bez obzira na ishod-ovaj
A ja malo podižem ovu temu :D
Na pdf-u "prije začeća" sam probala potaknuti buduće mame da mi se pridruže u akciji ostavljanja duvana i odaziv je ...nikakav
a vidim tako je bilo i ovdje.tratincica prvotno napisa
Ali mene zanima kakvo je stanje 3 mj. kasnije? tratincice???????ajde obraduj me i reci da još uvik nisi zapalila
i koliko sam vidila, jedino se makita javila da je u procesu razmišljanja da se ostavi.......i makita...jesi li?
Ja guram od 11.11 (11-ti dan-znam, jako friško
vojnički disciplinirana-bez hranei bez duvana. A pred kraj tjedna-opet djeta. Jedini način da ne natučem kile.
A za pušenje-zaklela sam se: nikada više u životu!
(a u pdf-u prije začeća sam navela razloge(da se ne ponavljam), ali samo ime foruma vam mislim sve govori)
Sunce, evo me i ovdje da te podržim:
NE ODUSTAJ!
AdioMare
Prošla je cijela godina dana od kada nisam zapalila cigaretu! :D
Evo podrška svima curama koje se ostavljaju cigarete. :D
Ja sam to uspjela ostvariti prije godinu dana. Od tada zapalim možda jednom u 2 mjeseca, (ako kod mene dođe netko tko puši pa se poželim mirisa samo). Ali samo dimim, fore radi, ne uvlačim jer mi pozli.
Sve se može ako se hoće.
To pepi :D , bravo
ja ovo nikada neću moć. Kod mene je ili sve ili ništa
A podrška-uvik dobro došla
a joooooooooooooooj.....
nekako sam bila "sretna" sto je ova tema pala u zaborav pa nisam morala iznosit posramljujuce vijesti....nisam pusila ne znam mjesec dana, malo vise...prebrodila najgore...a onda je dosao muzic koji je i sam prestao pusiti pa se pokolebao i zajedno smo upali opet u onaj grozni zacarani krug i propusili...ne pusim kutiju dnevno, nekad malo nekad vise ali svejedno ...JAKO SE LOSE OSJECAM ZBOG TOGA.
Upravo skupljam snagu da opet i vise jednom zauvijek prestanem pa je zapravo divno sto si izvukla ovaj topic iz prasine...
tebi zelim uspjeh a i svima koji se odluce prestati...razloge znas i misli uvijek na njih....i ne nasjedaj na vrazicka kad kaze "SAMO JEDAN..."
a ja opet počela
nakon 7 godina pauze......................
em ti karakter
maria, nemoj da me plasis!
ja nisam ni dim povukla 2 godine i 4 meseca i mislila sam da je 100% gotovo, da posle toliko vremena nema sanse da se pocne ponovo!
a reci, da li si potpuno bila prestala? neki dim tu i tamo, ili bas potpuno?
potpuno......
Eto tako i kod mene,nema sanse da sad zapalim jerbo znam da bi se opet opako navukla na taj otrov!Kod mene je ili sve ili ništa
Samo hrabro Sunce.m. !
ja sam prestala prije 4 godine,
zadnji dim sam povukla kada me MM zamolio da mu upalim cigaretu...i bilo mi je grozno ; fuj, bljak;
i sada mi strašno smeta miris dima, zapravo mi je odbojan..
tak da se iskreno nadam da neću više nikada početi.
ali ako si ti počele nakon 7 godina pauze,
maria reci jel ti svo to vrijeme cigareta smetala ili mirišala
tratincica, maria71nije dobro. A ja vas razumijem ali
nije dobro.
U 2 mjesecu ove god. sam prestala, a u 4 ponovo počela
(snervala sam se jer mi je opet došla m i opet nisam bila trudna i poludila sam
Ali naravno-udrila mala odma po kutiji.Nema dim ću. dva ću, pućkat ću. Ne, ne.
Ali poučena greškom, ovaj put sam odlučila da je gotovo zauvjek.
A svjesna sam da to znači borba cijeloga života sa onim malim bezobraznim vražićkom. Jer svi kažu jednom pušač-zauvjek pušač (čuči skriven negdje duboko i čeka trenutak)
zato kli kli, retha, makka drago mi je što niste poklekle, ali morete paziti. Nikada više niti iz radoznalosti jer je sav trud onda uzaludan. 7 god, 10 god, sve ode pa pa.
tratincica, maria71-a šta čekate? u boj, u boj.....ajmo
ja imam emocionalnu ili kako da se bolje izrazim psihičku ovisnost o cigareti ne nikotinsku......
od 6 mjeseca na ovamo mi se izdešavalo par šokova-i to je to..
Potpisujem mariu 71 - i moja ovisnost je emocionalna (ili psihička) ali nisam zapalila od 05.02.2006. i nadam se da ću zapaliti tek na svoj 50-ti rođendan (ak me do onda ne prođe)
nice, legenda si...nadam se da ce do tad dim cigarete biti omrazen i zabranjen.
pocela sam psihicku pripremu za prestanak. ma fizicki ni ja nemam krize tj to lako prode za par dana....
meni ta cigareta uvijek dode kao neki trenutak opustanja...uh, fuj...odvratno zvuci ali nazalost...
marija da te cekam?
maria71..na nju sam mislila...
Cure, može se, bitna je MOTIVACIJA (a nije ju teško naći)!
Dok radim ograničim se na 3-5
Priko vikenda jedna il nijedna
Ajme!
Ja i MM ne pušimo, ali imamo dobre prijatelje, bračni par koji puše. Neki dan razgovaramo nešto o njima i odjednom upita Elena: A jel oni znaju da smrde? Ja sam ostala malo iznenađena i nisam znala kaj bi rekla u tom trenutku. Pa pitanjce prosljeđujem pušačima tu.
Fizička kriza kod svakoga postoji ali ona je u biti neznatna. A ova druga....e to su pravi okovi
A drago mi je da si se opet počela pripremati :D . Treba biti uporan.
javi kad počne akcija!
u svakom slovu ove rečenice se vidim. Ama baš svakom.
(bile smo strašno vezane i to pupčanom vrpcom(mislim ja i cigareta))
Kad bi mene nagovarali da prestanem od nervoze bi odmah morala zapalit
i nije bilo šanse da me neko natjera. Morala sam sama shvatit.
Zato te neću nagovarati, ali ako sama to poželiš - znaš gdje ćeš se javiti za podršku
Tako ja nekako slicno brijem,ko Nice.. Kad ostarim onda se opet mogu pocet trovat..ak ce mi bit gust! No fakat se nadam da cu se do tad opametit!
Sunce,dobro zboris..jednom pusac..uvijek pusac. To ono kao na sastancima lijecenih alkoholicara..: Ja sam alkoholicar koji je zadnji put popio alkohol prije...! Tako i ja kazem..ja sam pusac koji nije zapalio..hm ne sjecam se tocno datuma..Bozic '04 mislim bijase..
danas sam popušila 2 cigarete.....
pa štrajk je,pili smo kavu u skučenoj birtijici kraj škole,kolegoci koje imaju godinu dana do mirovine s unam pokazivale svoje izračune.....
pa kako ne bih zapalila
Ali ipak 2 cigarete i nisu tako strašne
Dapače-pohvalno
pa kad ne smijem doma
zbog malog,jer bi me tužio tati
he,he,he, živila mala tužibaba :D
mislim da mi opet treba podrška da prestanem
jer ću ja ubrzo od ove 2 cigarete dogurati do 2 kutije :/
Evo ovako, kada sam imala 20 god i neko bi mi krenuo govoriti o zdravlju i kako me cigareze uništavaju reagirala bi ili(la,la,la, ne čujem te)
A kad prođu ludovanja, izlasci i bezbrižan život, dođe obitelj.
I dođu djeca. I zdravlje više nije šala
E pa najbolji motiv ti je da sebi utuviš u glavu da si svakom zapaljenom cigaretom 2 minute kraće mama svome djetetu.
Okrutno zvuči (i sebi se čudim šta pišem) ali je istinito i tu je priči kraj.
A dodatni motivator ti može biti onaj da dnevno staviš 15 kuna u kasicu i za 2-3 mjeseca počasti sebe i muža nekim ugodnim vikendom u nekom hotelčiću.....ili šta već volite. Ili skupljaj malo duže i kupi sebi neke mrak skupe čizme. Ili pucaj na to kako će ti se popraviti ten ili kako ćeš morat manje peglat (jer kad roba manje smrdi ipak manje moraš prat-ja inače mrzim peglat
Eto ja sam te pokušala barem malo još pogurat jer vidim da bi se htjela ponovno ostavit
Nisam trudna ali nisam prestala pusiti. Zaoravo nisam pusila (davno) cak dvije godine ali sam opet pocela i nisam vise prestala. To je jace od mene, znam da moram, ali jos uvijek ne mogu.
Ja se još uvik dobro držim. Krize nisu neke strašne. Nekad mi malo padne na pamet i to je to.
A sad mi muž dolazi doma s posla (nepušač je) i odma s vrata sam mu rekla: bio si negdi u kafiću, smrdiš na duvan
Odvalio je od smjeha.
Ja stalno prestajem...
Meni to nije smijesno.Ja stalno prestajem...
Ja ne pušim već tri godine i dobro se držim :D
a bila sam nepopravljivi kroner, kutija dnevno bi pošla ko od šale....
nakon što sam počela iskašljavati krv počela sam malo ozbiljnije razmišljati o svom zdravlju...i shvatila da u pušenju zapravo nema ništa dobro.
I ne vjerujem kad netko kaže da ne može prestati. Može, ali ne želi! Nije to neka velika filozofija, treba imati volju i čvrst karakter.
......nije nemoguće, ali definitivno nije lako
(inače, dani ko godine, a meni je 25. -ti dan
Malo bih vam se prikrpala ovdje! (Sunce.m. pozdrav)
Evo ovako stvari stoje. Pušač 10 godina-svaka cigareta užitak sve do prije cca 6 mj kad mi je počelo smetati. zahvaljujući lošoj kralježnici (duga priča ali svodi se na lažno predinfarktno stanje) prestala sam preko noći i smrad mi je postao nepodnošljiv pa sam se uspješno riješila pušačkih posjeta jer sam zabranila pušenje u kući. Sve je dobro funkcioniralo dok MM nije počeo opet pušiti prije nekih 2 tjedna (stres stres stres) i evo ga- sad sam i ja opet počela. Najveći problem je što me više nego ikad grize savjest jer bi trebala biti turbo zdrava za ono što me čeka (IVF) a ja se ne mogu nikako otrgnuti.
Evo sad kad sam iznijela cijelu stvar slobodno raspalite i ogadite me što više možete!
Gadim se sama sebi ponajprije zbog toga što se nadam uspješnom IVFu a osim što trpam tablete vitamina i slično u sebe, zapravo ništa pametno ne radim da si unaprijedim zdravlje. Fuj odvratno!
mummy_s me potakla na vas pitam, dozvoljavate li vi, bivši pušači, pušenje u stanu?
Dok smo MM i ja bili pušači, žrtvovali bi se tako da ne bismo pušili kad bi nam pušači bili u posjeti, a sve da bi bilo što manje dima. Osim toga, u stanu nam je uvijek zimi bilo blago prohladno, jer je prozor stalno bio poluotvoren ili bi se totalka zračilo.
Od kako ne pušimo, više ne dozvoljavamo niti cigaretu. Kao bivšem pušaču smrad mi se čini još strašniji, i čini mi se da se stanom proteže još danima unatoč provjetravanju, mirisima i vlažnim ručnicima.
Jedino s čim se još teško nosim su posjete nekih mojih dragih prijatelja i rodbine koji su strastveni pušači i za koje mi se čini da im je i najkraća apstinencija teža od olova. Ponekad se pravim da ne primjećujem kako vade cigarete iz jakni i odlaze van zapaliti jer mi je neugodno što ne mogu biti do kraja dobar domaćin i reći: ajd dobro, zapalite uz kavu, ali...
Toliko sam se razmazila u svom nepušačkom domu da ne želim raditi iznimke koje bi s vremenom mogle postati pravilo. A s druge strane, poznajem puno pušača (kakav sam dugo i sama bila) koji puše isključivo na balkonu i vlastitog stana.
Imate li vi ovakvih problema?
MM i ja smo pušači i imamo stan s velikom loggiom (otvorenom), sa stolom i udobnim stolicama - i NITKO ne puši u stanu, čak i na -20 se puši vani. Ja nekoliko godina nisam pušila i sjećam se da je trebalo nekoliko mjeseci da se stan potpuno izvjetri. I sad kao pušaču mi smrdi kad uđem negdje gdje se puši.
Svi moji prijatelji slobodno smiju zapaliti u mojoj kući čak i sada kada se ostavljam cigareta.
Mislim možda je to zato što mi na primjer nisu baš svaki dan pušači u posjeti, a i moji prijatelji imaju obzira da se ostavljam cigareta i da sada ni muž ni ja ne pušimo pa zapale par cigareta a ne pola kutije u pola sata.
mummy_s, volila bi da opet prestaneš pušiti ali ako svratiš kod mene na kavu......možeš slobodno zapaliti cigaretu.
Ali ipak.......nađi opet u sebi malo volje i baci te smrdljive štapiće.
(ajde svrati na pdf prije začeća i pročitaj topic: vrijeme je da prestanete pušiti, možda ti pomogne da se ponovo ostaviš. Veže nas isti cilj)
Ja sam prestala pušiti prije 4 godine, MM nije i on je pušio u stanu kao i svi gosti pušači.
Nije mi smetao miris dima u smislu da me privlačio da i ja zapalim.
Pušenje u stanu sam zabranila kada sam zatrudnila.
Dakle, ne zbog sebe nego zbog bebe i ne mislim više nikome dopustiti da puši (istina, posjeti na kavicu su nam se drastično smanjili :/ ).
MM ne puši ni na prozoru (balkon nemamo), i često kada je cijeli dan kod kuće uopće ne zapali (a kaže da ne može prestati).
Ali zato imam susjeda koji puši na stubištu, ispred naših vrata i to mi užasno smeta, jer mi se uvijek uvuče dim unutra
e ovo potpisujem
U stvari, o ovome ja govorim. Sad bih mogla otvoriti moralnu raspravu koliko je u redu od istih da nas "kažnjavaju" svojim nedolaženjem ili rijetkim dolaženjem jer ne mogu apstinirati sat, dva; ili koliko je u redu od nas što smo, iz bilo kojeg razloga, odlučili živjeti bez duhanskog dima i ne dozvolimo pušenje u stanu? Odnosno, jesam li ja više loš domaćin ili posjetitelji koji nas sad rijetko obilaze ipak nemaju pravo na takvu vrstu ucjene?
Kao bivši pušač vrlo dobro znam koliki gušt pričinjava kava&cigareta i oni koji nikada nisu bili pušači ovu dilemu rješavaju bez pol muke, (čitaj:na balkonu i šlus) dok mene peče savjest da sam loš domaćin. Imaju li oni kojih se to tiče istih problema, odnosno, razmišljaju li oni o mojoj potrebi i uvažavaju li moje želje ili svojim rijetkim dolaženjem pokazuju da su ipak malo sebični? Tipa: nema pušenja u stanu - ja neću ni doći. Nije da se nešto previše opterećujem time, ali imam ljude koji su zbog toga potpuno prestali dolaziti. Ne može li se postići kompromis, umjesto tri sata s cigaretom, ja ću ti doći na sat da se bar vidimo?
Ah, zbrljala sam, ali bih rado čula vaše mišljenje. Trebam li imati grižnju savjesti ili bi i oni koji mi tu grižnju nabijaju trebali razmisliti da su ljudi ipak važniji od cigarete? Pa, pobogu, nisam im uskratila niti kavu, niti kolač, niti večeru niti bilo koju drugu čast!
Mislim da te ne treba peći savjest i da se ne trebaš misliti da si loš domaćin. Imaj svoj stav i drži ga.
Ja uglavnom više volim popiti vani kavu sa prijateljima (nemamo neki običaj sastajati se uvjek kod nekoga)
Ali prijatelji (pričam sad o prijateljima pušačima) mi svrate recimo 1-2 puta tjedno. Nekada to bude rjeđe, nekada češće, ali ovo je neki prosjek.
Napravi se kakva večerica ili je neka prigoda i sl i moj stav je da mi to što puše ne smeta. I eto uglavnom oni ne zapale svaku koja im padne na pamet nego svaku drugu
I to je moja odluka. To nije baš ono svaki dan pa mi nije uopće bed. Prozračim naveče ( a ionako bi zračila) i rješen problem.
Ti bi očitoi želila zabranit pušenje u kući. To je tvoja odluka i tvoje pravo i zabrani ga bez grižnje savjest
Ili se fino sa njima nalazi vani na kavi i rješen problem.
Podržavam sve koji prestaju pušiti. ~~~~~~~~~~~~~~~
Ja sam "čula" bebaća i odmah smanjila na par dneno. Za koji dan napravila test, vidjela dvije crtice :D i bacila cigarete. Bilo je to 14.7.2005. Ponosna sam što više ne pušim i nikad više ni neću. U stanu nitko ne smije pušiti. Mogu otići na balkon. MM zapali koju na poslu. Doma nikada. Predamnom nikada (isprva da me ne muči jer sam stvaarno bila strastveni pušač, a onda nam je prešlo u naviku i to mi je ok). Kod ljudi koji puše ili ne idemo ili se jako kratko zadržimo (zbog djeteta, ne volim da je u dimu). ZAto recimo od svekija idemo slabo akod mojih često. Samo mi je tata pušač, ali on izlazi van zapaliti.
Nebediram se zbog strogosti po pitanju ne pušenja u stanu jer pušenje nije lijepa navika a bome ni zdrava, pa mi se ne može zamjeriti. A ako netko zabrije na to kako je ovisan i teško mu se kontrolirati bjasnim to tako da ni joint ne dozvoljavam u svom stanu pa tako ni cigaretu
Ne pušim od 02.10.2003. 3 pune godine - niti jedna cigareta :D Jako sam ponosna na sebe 8) Nekad je lakše, a nekad, kao u zadnje vrijeme, teže...
Ne mogu vjerovati da me taj crvić u zadnje vrijeme opet izjeda nakon toliko vremena...ali izdržat ću
pusila sam 13 godina. kad sam vidjela plusic, prestala sam. nisam zapalila cigaretu od kolovoza 2005. i ne namjeravam. iako mi dodje zapalit, pogotovo kad me sveki nazivcira
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ svima koji prestaju!!!
Podižem! Treba mi support group!
Prijavljujem 24. dan bez dima, a što hoće reći 21. bez nikotina! Netko mi je rekao da se nikotin metabolizira nakon 3 dana....to znači da toliko traje i fizička ovisnost..mene sad muči psihička...ritual kava+ cigara...mmmmmm
Moje svesrdne podrške svima da uspijete (ako se pikaju od mene - nepušačice). Nama su samo starci pušili, i to u stanu, ali tad su svi pušili i ipak su prestali pomalo (ne zbog nas, nego stari zbog srca i začepljenja krvnih žila, a mama zbog očnog tlaka, a i prestali su radit pa je bilo manje izazova). Kad vratim film i sjetim se kako smo ih ja i sestra molili da ne puše (a inače briju na zdravlje, ne dao Bog pojest nešto masno itd. - sve svježe, imaju na balkonu u onim rupama za cvijeće svoje rajčice, peršin itd. - žive u ST-u), shvaćam koliko je ta ovisnost strašna jer mi je nevjerojatno da nisu niti zbog nas mogli prestat - niti u autu, niti doma itd. Sad nam i oni sami ne mogu vjerovat da je to bilo baš tako i misle da pretjerujemo i smeta im dim kad se vratimo iz kafića - da nam roba smrdi - i ne puši se kod njih. MM je bio pušač, ali nije kupovao svoje cigarete (žicao je od starog ili od prijatelja i onda bi svaku toliko kupio šteku onome od koga bi stalno žicao) i stalno je tvrdio da nije ovisnik (do kutije dnevno) i prestao je od danas do sutra, bez ikakvih posljedica u smislu debljanja itd.
jedno jutro sam se probudila i cigareta mi nije pasala..ni drugo ni treće...i tako sam nakon godina pušenja zaboravila na njih..
sada nakon dvije godine uopče mi ne fale, čak mi užasno smrde!!
Meni je bio gust "zapaliti", no prestala sam na faksu (pocela krajem srednje) i nisam dimila sve do relativno nedavno (nakon cini mi se 5 godina nepusenja). Taman sam se vratila staroj slabosti, iako umjerenim intenzitetom, prije trudnoce. Kad sam vidjela plusic, kao Leonisa, odmah sam bacila cigarete iako mi se nisu gadile, ali pomisao da trujem svoje dijete mi je bila nepodnosljiva. Ni danas si ne mogu bas skroz oprostiti onih par cigareta sto sam popusila kad sam trudna bila a nisam znala.Mislim da necem vise nikad pusiti jer zelim biti primjer svome djetetu.
da zakljucim: pusenje je gust i ovisnost ali covjek ima dobar motiv bez problema se moze prestati pusiti. Moj je motiv u oba slucaja bio - ljubav
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom