Citiraj makka prvotno napisa
istina, posjeti na kavicu su nam se drastično smanjili :/
U stvari, o ovome ja govorim. Sad bih mogla otvoriti moralnu raspravu koliko je u redu od istih da nas "kažnjavaju" svojim nedolaženjem ili rijetkim dolaženjem jer ne mogu apstinirati sat, dva; ili koliko je u redu od nas što smo, iz bilo kojeg razloga, odlučili živjeti bez duhanskog dima i ne dozvolimo pušenje u stanu? Odnosno, jesam li ja više loš domaćin ili posjetitelji koji nas sad rijetko obilaze ipak nemaju pravo na takvu vrstu ucjene?
Kao bivši pušač vrlo dobro znam koliki gušt pričinjava kava&cigareta i oni koji nikada nisu bili pušači ovu dilemu rješavaju bez pol muke, (čitaj:na balkonu i šlus) dok mene peče savjest da sam loš domaćin. Imaju li oni kojih se to tiče istih problema, odnosno, razmišljaju li oni o mojoj potrebi i uvažavaju li moje želje ili svojim rijetkim dolaženjem pokazuju da su ipak malo sebični? Tipa: nema pušenja u stanu - ja neću ni doći. Nije da se nešto previše opterećujem time, ali imam ljude koji su zbog toga potpuno prestali dolaziti. Ne može li se postići kompromis, umjesto tri sata s cigaretom, ja ću ti doći na sat da se bar vidimo?
Ah, zbrljala sam, ali bih rado čula vaše mišljenje. Trebam li imati grižnju savjesti ili bi i oni koji mi tu grižnju nabijaju trebali razmisliti da su ljudi ipak važniji od cigarete? Pa, pobogu, nisam im uskratila niti kavu, niti kolač, niti večeru niti bilo koju drugu čast!