Citiraj Anita-AZ prvotno napisa
A sto se tice zakinutosti.... ne vidim oko sebe da to tako ne biva.. nazalost.. mame pucaju po savovima jer im je uzasno tesko. Oboje trebaju jaaako puno, a mama niti je hobotnica s vise ruku, niti moze istovremeno zadovoljiti dvoje (sa slicnim potrebama jos uvijek). Tako da.. hm... ja ne bi. Vecina ljudi RADI tako male razlike po max 4 godine i bilo im je uuuuuzasno tesko. A kad ti je tesko i kad si premoren, teeesko ces biti odlican roditelj.
Istina, prije nego sto je toncek napunio 3 godine, nisam mogla ni zamisliti da bih imala jos jedno dijete, bilo je prenaporno - ali to jako zavisi i o djetetu i o roditeljima. On je bio stvarno zahtjevno dijete, a mi vrlo nesigurni roditelji. Otprilike nakon tri godine s njim je postalo puno lakse, i poceli smo zeljeti drugu bebu (a i toncek je govorio da smo "usamljeni" jer nas je samo troje )

Kad se tonka rodila, u pocetku mi je bilo jako tesko dijeliti vrijeme izmedju njih dvoje, ali onda se dogodilo nesto sto mi je pomoglo.
Antun je slomio kljucnu kost (ona je tad imala mjesec dana) i otprilike 4 tjedna nije mogao u vrtic, tako da sam ja bila citave dane s njih dvoje doma (uz obavezu da svaki dan skuham i sve ostalo) sto mi se prije cinilo kao mission impossible. Na neki nacin nam je ta nezgoda pomogla da se zblizimo i uhodamo i ja sam shvatila da mogu kvalitetno provoditi vrijeme s njih dvoje, a ne samo s jednim po jednim naizmjence.
Eto, ima nesto dobro i u slomljenim kostima