Slažem se s puno toga što je melani25 napisala; mislim da je velika razlika između prvorotkinje i one koja to nije. Ivancice, ti imaš jedno iskustvo i s tim dolaziš u bolnicu, znaš što želiš i što je dobro a što ne. Prvorotkinje imaju samo teorijsko znanje i nisu toliko upućene, osim onih koje dobro prouče sve Rodine stranice. Ja sam se prepustila, ne znajući da nešto mogu inzistirati, a u biti, nitko me ništa nije ni pitao. U rađaonu me jedna sestra dovela, druga primila i polegla na stol, uzela moju ruku i prikopčala iglu. Ista stvar je i poslije na odjelu, jednostavno ne znaš što smiješ tražiti a što ne, a ni sestre nisu uvijek raspoložene. Što se tiče dojenja, i tu je sve individualno i razlikuje se od žene do žene. Ja nisam odmah imala mlijeka a zbog nepravilnog položaja i dojenja ''na prazno'' zaradila sam ragade koje bi prokrvarile u svakom novom pokušaju dojenja ili kada bi sestre isprobavale istisnuti mlijeko iz mojih grudi jer mi nisu vjerovale da ga nema. Ja sam u toj situaciji bila sretna da na bilo koji način hrane moje dijete jer je on plakao i otvarao usta kao riba na suhom, a ja ga ne mogu nahraniti... . Nažalost, i ja sam tek puno kasnije počela čitati po Forumu, totalno sam bila neupućena po pitanju dojenja, dok je sada situacija drukčija - uspješno dojim, štoviše izbacili smo bočicu koja je uz dojenje bila u igri sve do 2,5 mjeseca. I sada imam iskustvo, a to puno znači.