Kada dijete preseliti u njegovu sobu?

[Leina mama]

Lea je napunila godinu dana i njezin krevetić i dalje je u našoj sobi. Nije da mi smeta, dapače, mislim da bi mi falila da ju preselim u njezinu sobu, ali u zadnje vrijeme najozbiljnije razmišljam o tome zato što onaj dio noći dok ja ne dođem u krevet, ona spava u komadu, a kad dođem (bilo to u 23 ili 3 ujutro - vjerujte sve sam probala) ona se isti tren budi, kao da me nanjuši - i traži cicu. Nakon toga budi se otprilike svakih sat-dva i sisa. Ne želim prekidati s dojenjem skroz dok imam mlijeka i dok ona to želi, ali bih zaista voljela odspavati 3 sata u komadu :/
Da li je seljenje u dječju sobu rješenje? Ima li tko slično iskustvo?

[maria71]

Marko spava gdje stigne,nikad nisam radila kult krevetića,sad mi je najbolje kad po noći pređe iz svog kindičć,preko bračnog i prodere se

mama hrče,tata hrče,mimi ide spavat u sobu i još pozatvara sva vrata i od spavaće i od boravka

[Leina mama]

sad mi je najbolje kad po noći pređe iz svog kindičć,preko bračnog i prodere se

mama hrče,tata hrče,mimi ide spavat u sobu i još pozatvara sva vrata i od spavaće i od boravka

Zakon

[maria71]

do 2 godine je spavao sa mnom u bračnom,do tada mu hrkanje nije smetalo

[Leina mama]

Lea s nama nikad nije htjela spavati. Čim posisa, počne se vrtit i prestane tek kad ju spustim u njen krevet.

[BP]

Mi takodjer jos uvijek imamo problema sa spavanjem. Mali ima 13,5 mjeseci i do nedavno je budio se svakih 2 sata i trazio ciku. Naravno mene je to prilicno mucilo i stavila sam ga spavati u nas krevet. Stvar se nevjerojatno popravila. On se i sad budi ali 1-2 puta na noc, pocica i nastavi spavati. Naravno cvrsto se stisne uz mene ili MM ali ipak odspavamo. mislim da ga odvojim da bi to bio kraj svijeta. Ne zeli ni u svoj kindac a kamoli u drugu sobu. Uostalom nije ni to tako lose. Kad se sjetim da ce uskoro dan kad nas nece pustiti ni blizu...treba sad se maksimalno maziti

[tanja_b]

Andrej spava cijelu noć (dobro - ima jedno do dva buđenja uzrokovana ružnim snovima, vrućinom, i sl., ali to ne brojim), ali još ne razmišljam o odvajanju u zasebnu sobu.
Jedan je razlog što nemamo dječju sobu , ali i da je imamo, mislim da on još ne bi bio spreman za taj korak. Spava u svom krevetiću, ali ujutro uvijek traži gdje smo, pokazuje na krevete, tko gdje spava, noću, ako ružno sanja, čujem da me zove i mogu ga utješiti... ipak je on još mali.
Od noćnog cicanja odviknuo se sam s 15 mjeseci, a tada je počeo i spavati dulja razdoblja u svom krevetiću. Sad ni ne želi da ga prebacim k nama.

[ana.m]

Mi se nadamo do jeseni Janka prebaciti u njegovu sobicu, tada će imati dvije godine. Još mi je ok da je s nama u sobi, mene više zanima kada ga prebaciti iz kimbača u krevetić?

[Janoccka]

Mi smo Jana prebacili sa godinu dana u njegovu sobu i krevet. Kod nas je to rezultiralo manjim brojem noćnih podoja. Vrlo kratko vremena bi zvao kada se probudio (vrata su jedna pored drugih), a onda je počeo dolaziti k nama u krevet.
Jedno mjesec-dva prije toga je spavao danju u svojoj sobi i tako si privikao spavati tamo. I nama i njemu je to bila pozitivna promjena.

[Leina mama]

Mi smo Jana prebacili sa godinu dana u njegovu sobu i krevet. Kod nas je to rezultiralo manjim brojem noćnih podoja. Vrlo kratko vremena bi zvao kada se probudio (vrata su jedna pored drugih), a onda je počeo dolaziti k nama u krevet.
Jedno mjesec-dva prije toga je spavao danju u svojoj sobi i tako si privikao spavati tamo. I nama i njemu je to bila pozitivna promjena.

Dobra ideja, prvo dijete po danu privikavati na njegovu sobu :D .
Hvala!

I ja se upravo istome nadam, tj. da će selidba u njenu sobu rezultirati manjim brojem noćnih podoja :/

[happy mummy]

L. je sama odselila u svoju sobu prije petnaestak dana. Nakon sto smo sobu uredili, bila je toliko odusevljena njome, da je sama pozelila spavat u velikom krevetu. Moram priznat da sam ja to dozivila previse sokovito, nagl mi je odrasla, s 22 mjeseca prestala dojiti, s 25 skinila pelena i s 25 i po odselila u svoju sobu. Sad se ja uvlacim njoj u krevet jer mi fali

[Moj David i ja]

Mislim da znam kako ti je jer sam i ja to prošla, moj David je cicao 12 mj, sa otprilike 11 mjeseci se počeo po noći buditi svaki puni sat i tražio cicu ali ne da cica nego samo da je kraj mene, dva tri put povuče pa zaspi , pa sam čekala dok čvrsto zaspi da ga vratim u kindič i opet isto. Nisam se ništa naspavala i to otprilike mjesec dana, sve dok nisam pukla i po savjetu iz rodimog foruma prebacila kindić u posebnu sobu(vrata do naše). Ostavila sam ga da plače koliko hoče pa dok je več ridao išao ga je tata smiriti jer da sam ja išla tražio bi cicu, i tako prvu noč. drugu noč je isto plakao ali ne često i opet ga je tata smirivao, e atreču noč ga niko nije smirivao sve dok nije plačom samog sebe toliko umorio i vidio da nema svrhe plakati zaspao :D!!
Vjerujte nije nam bilo lako nijednom od nas ali je plakao samo 3 noči i od onda spava cijelu noč nikoga ne zove i još k tome kad se probudi ujutro ne plače nego se igra u kindiču i čeka da neko dođe po njega!
Bilo je teško ali se isplatilo!

[andrea]

Ostavila sam ga da plače koliko hoče pa dok je več ridao išao ga je tata smiriti jer da sam ja išla tražio bi cicu, i tako prvu noč. drugu noč je isto plakao ali ne često i opet ga je tata smirivao, e atreču noč ga niko nije smirivao sve dok nije plačom samog sebe toliko umorio i vidio da nema svrhe plakati zaspao :D!!


Bilo je teško ali se isplatilo!

meni je to tužno :/

ne kužim kome se isplatilo, njemu ili vama ?!

[branka1]

Kada dijete preseliti u njegovu sobu?

Kad sama odluči otići.

Ostavila sam ga da plače koliko hoče pa dok je več ridao išao ga je tata smiriti jer da sam ja išla tražio bi cicu, i tako prvu noč. drugu noč je isto plakao ali ne često i opet ga je tata smirivao, e atreču noč ga niko nije smirivao sve dok nije plačom samog sebe toliko umorio i vidio da nema svrhe plakati zaspao :D!!


Bilo je teško ali se isplatilo!

srce bi mi puklo odmah prvi put nakon sto pocne plakat

[Moj David i ja]

meni je to tužno Undecided

ne kužim kome se isplatilo, njemu ili vama ?!
_________________

Realno gladajuči i njemu i nama, jer ako se mi naspavamo imamo više snage i volje za njega po danu a to znaći da je i on sretan!
Ne kažem da je to najbolje ali nije ni da je mama cijelu noć budna jer dijete kroz san želi cicu a nije ni svjesno! To im je više ko neki reflex cicanja koj im fali pa traže. Da je djete gladno ok. nek cica ali ne i tako da zeza cijelu noć.

[branka1]

imaš na portalu članak o nenutritivnom dojenju

[Moj David i ja]

imaš na portalu članak o nenutritivnom dojenju

mislim da sad ovdje nije riječ o dojenju nego da mi se leina mama naspavala a nezna kako !
ja sam samo rekla kako sam ja to riješila
a što se dojenja tiče, mi smo gotovi s tim

[branka1]

To je bilo upućeno tebi, a ne Leinoj mami

[sorciere]

sve dok nisam pukla i po savjetu iz rodimog foruma ..dok nije plačom samog sebe toliko umorio i vidio da nema svrhe plakati zaspao :D!!

da ne bi netko pomislio da si ovakav savjet dobila na rodinom forumu!!! sigurno nisi.

pretužno je ovo što si napisala...

[ms. ivy]

Mislim da znam kako ti je jer sam i ja to prošla, moj David je cicao 12 mj, sa otprilike 11 mjeseci se počeo po noći buditi svaki puni sat i tražio cicu ali ne da cica nego samo da je kraj mene, dva tri put povuče pa zaspi , pa sam čekala dok čvrsto zaspi da ga vratim u kindič i opet isto. Nisam se ništa naspavala i to otprilike mjesec dana, sve dok nisam pukla i po savjetu iz rodimog foruma prebacila kindić u posebnu sobu(vrata do naše). Ostavila sam ga da plače koliko hoče pa dok je več ridao išao ga je tata smiriti jer da sam ja išla tražio bi cicu, i tako prvu noč. drugu noč je isto plakao ali ne često i opet ga je tata smirivao, e atreču noč ga niko nije smirivao sve dok nije plačom samog sebe toliko umorio i vidio da nema svrhe plakati zaspao :D!!
Vjerujte nije nam bilo lako nijednom od nas ali je plakao samo 3 noči i od onda spava cijelu noč nikoga ne zove i još k tome kad se probudi ujutro ne plače nego se igra u kindiču i čeka da neko dođe po njega!
Bilo je teško ali se isplatilo!

jedan od najtužnijih postova koje sam pročitala na forumu.

[branka1]

jedan od najtužnijih postova koje sam pročitala na forumu

Slažem se. Pogotovo ovaj smajlić :D
ali dosad sam se pokušavala suzdržavati od komentara

[ms. ivy]

pa, da ne bi opet netko rekao da je takav savjet našao na rodinom forumu.

[snorki]

prije nekoliko dana moja prijateljica (vise poznanica, ali ...)je isto ovo uradila.
Prvo dijete je jako dugo dojila i bila 100% zagovornica dojenja. Dobila je drugo dijete i onda su krenuli problemi sa dojenjem. Nije islo onako glatko kao prvi put.
Nakon deset mjeseci odlucila je da vise NE MOZE dojit jer je psihicki potpuno iscrpljena i na rubu zivaca. Napominjem da je to njoj uzasno tesko palo, s obzirom kakva je zestoka zagovornica dojenja bila.

I prestala je sa dojenjem.

Medjutim odnedavno mali ju je poceo zezati sa uspavljivanjem.
I prica mi prije nekoliko dana da ga je na kraju pustila da place tri sata. Kaze da joj se srce slamalo, ali je izdrzala. Cijelo vrijeme je i ona plakala sa njim. Kada vise nije mogla susat njegov plac, ostavila je muza u kucu, a ona otisla u veseraj slagat ves.
Drugu noc je plakao 45 min., da bi trecu plakao 15 min.
Kaze da sada zaspi sam. Spusti ga u krevet, malo se pomazi sa njim, upali mu muziku i on brzo sam zaspi. :/

ja sam sa Samijem pokusala ovu metodu, ali sam izdrzala pet min.
Fakat nije za mene, iako sam na rubu zivaca sa uspavljivanjem :/

[andrea]

Cijelo vrijeme je i ona plakala sa njim.

ovakva opravdanja su mi

ono, kao; ma, ne, nisam ja okrutna, meni je bilo gore nego njemu

[zrinka]

moje misljenje

kada dijete preseliti u svoju sobu?
- kad ono to zazeli

a zazelit ce, sigurno

[snorki]

mi za nekoliko mjeseci planiramo djeci napraviti zajednicku sobu, s time da cemo ostavit jedan kauc u njihovoj sobi, da mozemo pokatkad i mi sa njima spavat. S druge strane, Edita se redovno uvaljuje kod mm-a u krevet, a Sami pola noci spava kod mene u krevetu u drugoj sobi.
Ne zna se ko se i gdje vise budi, a ja pravo pozeljela bit blize mm-u

[pinocchio]

za sada samo maštam o tome kako ćemo u nekom većem stanu urediti ladi sobicu, a odluku o preseljenju prepustiti njoj.

i već znam da će mi faliti. zato sada uživamo kao štenci u klupku.

Vjerujte nije nam bilo lako nijednom od nas ali je plakao samo 3 noči i od onda spava cijelu noč nikoga ne zove i još k tome kad se probudi ujutro ne plače nego se igra u kindiču i čeka da neko dođe po njega!
Bilo je teško ali se isplatilo!

ne znam kako ovo komentirati a da ostanem pristojna, pa ću se suzdržati od komentara

[Leina mama]

Evo što sam ja u međuvremenu, otkad sam otvorila ovaj topic, pokušala:

1. Prvo Leino noćno buđenje obično bude dok smo MM i ja još na nogama, pa sam pokušala poslat njega da ju uspava (kao ono - dijete zna tko ima cicu a tko ne, pa bakama, tatama i ostalima bolje spava ) - moš si mislit!!! Čim je skužila da nisam u sobu ušla ja nego tata, tako bi neopisivo počela plakati i vikati: MAMA da bih se ja odmah stvorila kraj nje, ili mu je pokušala zavući ruku u majicu tražeći cicu, pa bi opet urlala kad bi skužila da nema ničega. Dakle, tata ne pali...

2. Probala sam je ostaviti i spavat s nama u krevetu (vidim da nekima to uspijeva), al ja sam tih noći spavala na pola oka i bila još umornija, a ona se budila ko i uvijek, samo se sad kad se probudi i skuži da je među nama odmah ustaje i gura i mene i tatu da se probudimo i igramo :/ . Dakle, ni to ne pali...

3. Kad mi je MM bio na putu, probala sam tri noći za redom ostati JA spavati u dnevnom boravku, tak da joj uopće ne ulazim u sobu i da ju ne ometam nikakvim zvukom. Od te tri noći ona se prvu noć probudila 3 puta, drugu dvaput, a treću jednom. ALI, MENI JE ONA NEOPISIVO FALILA i skužila sam da ću se ja radije s njom pomaziti koji put noću nego da kad se probudim u noći ne čujem njeno disanje u svojoj blizini

Znači, ići će u svoju sobu kad ONA bude htjela, a ja ću se do mirovine valjda naspavati

[branka1]

Bravo :D
That's the spirit!

Ma naravno da ćeš se naspavati. A s vremenom bi se naučila naspavati i kad je ona s vama na krevetu, jest da bi to bilo na rubu kreveta, ali ipak.
Otkad je Lea sama otišla u svoju sobu mi i dalje spavamo svaki na svom rubu kreveta. Ali doslovce Što ti je navika.

Nemoj maltretirati sebe i dijete radi nekih nametnutih principa. Idi za osjećajem

[Moj David i ja]

Očito sam ispala loša mama što sam ga ostavila da plače tri noči, znam da je to tužno ali nije ni meni bilo lako!
A što se tiče toga da ne vjerujete da sam pročitala to na rodinom forumu , e pa jesam a sad ću vam napisati i gdje sve to možete na rodnom forumu i pročitati.
DOBNE SKUPINE 0-1 TOPIC STALNO PIJENJE PO NOĆI- UPOMOĆ str7
NIKAKO DA SRDI NOĆ str8
DOBNE SKUPINE 1-3 TOPIC NEĆE SPAVATI PO NOĆI str 14
KAKO GA ODVIKNUTI OD BUĐENJA PO NOĆI
str 11

I ima toga još čak su i navedene stručne knjige gdje je taj savjet a možete ju i posuditi u knjižari a zove sa KAKO NAUČITI DA DIJETE NAUČI SPAVATI
i drage moje mame koje misle da sam mačeha
TO SAM PROČITALA NA NAŠEM FORUMU I U KNJIZI,
pa vi budite neispavane :D

[Dijana]

pa vi budite neispavane :D

Istina, bila sam neispavana jer se moje dijete u "najgorim" noćima budilo i petnaestak puta noću tražeći cicu.
Otkad je sama prestala cicati spava cijelu noć. Pelene smo skinuli takorekuć u dva dana. Bez trauma.
Imam mirno i zadovoljno dijete. Mislim da je to i stoga što smo odgovarali i na njene emocionalne potrebe.
Da sam je ostavila noću da plače, mislim da se ne bih ni naspavala, a požderala bih se sigurno. Bilo je iscrpljujuće, ali je prošlo i ništa si ne predbacujem.
Ali eto, ima nas različitih.

[Lutonjica]

radije ću biti neispavana, nego da da mi dijete misli da sam ga izdala i da izgubi povjerenje u mene.

[zrinka]

Očito sam ispala loša mama što sam ga ostavila da plače tri noči, znam da je to tužno ali nije ni meni bilo lako!
A što se tiče toga da ne vjerujete da sam pročitala to na rodinom forumu , e pa jesam a sad ću vam napisati i gdje sve to možete na rodnom forumu i pročitati.
DOBNE SKUPINE 0-1 TOPIC STALNO PIJENJE PO NOĆI- UPOMOĆ str7
NIKAKO DA SRDI NOĆ str8
DOBNE SKUPINE 1-3 TOPIC NEĆE SPAVATI PO NOĆI str 14
KAKO GA ODVIKNUTI OD BUĐENJA PO NOĆI
str 11

I ima toga još čak su i navedene stručne knjige gdje je taj savjet a možete ju i posuditi u knjižari a zove sa KAKO NAUČITI DA DIJETE NAUČI SPAVATI
i drage moje mame koje misle da sam mačeha
TO SAM PROČITALA NA NAŠEM FORUMU I U KNJIZI,
pa vi budite neispavane :D

ta knjiga nije omiljeno stivo na ovom forumu
a na tim topicima mogla si procitati i da ne ostavljas dijete ni slucajno plakati u sobi, ali ocito svi citaju i zapamte ono sto im pase...
meni je zao sto nisi zapamtila neke druge lijepo recene stvari na tim topicima...

forum jest rodin, ali na njemu pisu svi, ne samo clanovi a ako te zanima bas rodino misljenje, procitaj na nasem portalu, imas jako zgodnih tekstova

[branka1]

forum jest rodin, ali na njemu pisu svi, ne samo clanovi a ako te zanima bas rodino misljenje, procitaj na nasem portalu, imas jako zgodnih tekstova

Upravo tako

[two]

pa vi budite neispavane :D

ovo mi se čini taaaako zločesto...
imam blizance,sad 2god,od 1mj.starosti spavaju sami u svojoj sobi i do nedavno nisam imala problema sa uspavljivanjem..sad izlaze iz kindača kako koji poželi ali uz malo uparnosti i kompromisa i to smo riješili...jednostavno sam pomakla vrijeme kad idu spavati,trudim se "osjetit" ih a mogu vam reči da uz sve ono njihovo ispitivanje granica,dosljednošću smo uspjeli...oni ponekad sami zatraže da idu spavati jer se onda osjećaju tako veliki..pospreme na spavanje kamione,bicikle...
Uglavnom stan je u potpunosti prilagodjen njima,jedino smo na kuhinju stavili salonska vrata,upravo zbog noćnih izleta,pa da ne zalutaju...
Što se ovog isplakivanja do iznemoglosti tiče,to mi je u tolikoj mjeri okrutno da nemogu zamislit što bi me moralo natjerat da svoje andjele slušam kako ridaju i da me pogledaju onim okicama u kojima je jedino onda pitanje zašto....

[bdina]

pa vi budite neispavane :D

ovo mi se čini taaaako zločesto...

također..

i moji blizanci su u početku bili teški za odlazak na spavanje, ali ovakvo rješenje da ih pustim da plaču mi nije bilo na popisu. Uz puno truda smo to uspjeli srediti, a ja sam bila najtužnija na svijetu u trenucima kad su se oboje istovremeno probudili u plaču, a ja nisam mogla obojicu odmah primiti i uspavati. Stvarno sam se rastrgala nekad na njih dvojicu, ali nije mi žao. A onda je došla još veća komplikatorica oko spavanja i budi me noću nekad više nekad manje puta, ali svaki put joj udovoljim i opet mi nije žao.
Neispavana jesam, ali valjda sam se već i navikla na to, a po danu se opet trudim da budem maksimalno njima na raspolaganju, i da budu svi što sretniji.

[Maya&Leon]

Kod mene je situacija pomalo hektična ali bih molila za pomoć (svaki prijedlog, sugestija, iskustvo je i više nego dobrodošlo) u što je skorije vrijeme moguće:

Mi smo do prije tjedan dana živjeli u jednosobnom stanu od 25 kvadrata i od početka smo svi u istoj prostoriji pa nas je Leon stalno imao na oku (sada smo VELIKI čitavih 22 mjeseca) a od prvog dana spava u svom kimbaču bez većih problema. Doduše, od prije par mjeseci se često budi noću sa krikovima i uplakan (ili ružno sanja ili...?).

No eto, nedavno smo preselili u veliki stan gdje je zlato mamino i tatino dobilo samo svoju sobu, sa čim se on UOPĆE ne slaže. Prvih dana sam htjela smanjiti stres novog prostora (i 5 dana odvojenosti zbog preseljenja) pa smo se svi udobno smjestili na velikom "francuzu". A slabašan pokušaj odvajanja urodio je otporom dostojnim jedne veće SS divizije i jednim tuuužnim lišcem iskrivljenim od plača, što me definitivno slomilo za cca 20-ak minuta

Od tada pa do danas (10-ak dana) situacija je slijedeća: lijepo se navečer spremimo spavati u mamin i tatin krevet, kimbač uredno ignoriramo i svaki pokušaj dostojno odbijamo. Da bi stvar bila još ljepša, za cca 3 tjedna zlato kreće u vrtić i to će biti nova velika promjena za njega. Zaista ne želim da ta dva šoka idu ruku pod ruku i nekako si mislim da moje srce zna bolje od klasičnih prodika moje majke i svekrve ("sada ga se nećeš riješiti do škole..."). Imam li pravo? Kako MM-u objasniti da je to za njega velika promjena i da ne treba ići glavom kroz zid samo zato što je to "normalno"?!
PLEASE HELP...!
:?

[ninochka]

Ian ima 2g i 9mj i MM je nedavno počeo inbtenzivno ga ispitivat jel bi on svoj krevet u svojoj sobi. mislim da ga malac (koji spava s nama) baš i ne doživljava, iako se igra u svojoj sobi često

ne znam..nek se njih dvojica dogovore, meni ne pada na pamet nagovarat ga

[Leina mama]

Maya, tvoj je sinčić samo uplašen i nesiguran jer nije u "svom" stanu. Već samo preseljenje u novi stan za njega je veliki šok, a k tome još i spavanje u vlastitoj sobi
Ja bih rekla da se on boji... Iščupan je iz poznatog prostora i odvojen od vas... Mislim da mu je to previše...
Mislim da ste trebali ići korak po korak. Budući da nije imao problema sa spavanjem u vlastitom krevetiću, mislim da ste ga trebali smjestiti u istu sobu gdje i vi spavate.

Nama je tako s Leom kada odemo na more ili baki i djedu. Prvu je noć nemoguća i odbija spavati. Obično zaspi na cici u našem krevetu, pa ju ja uspavanu samo premjestim u njen krevetić. Ali prvu noć izvan svoje sobe uvijek se budi točno onaj trenutak kad ja krenem izlaziti iz sobe. Zašto?? Jer se boji da ju ne ostavim u nepoznatom.

Zato samo strpljenja sa malim zlatom dok se ne udomaći . I preselite mu krevetić u svoju sobu, ak je moguće.

[kloklo]

Moj David i ja, iako si ti uvjerena da si napravila najbolje za vas i vaše dijete tako što si ga "naučila" da se sam u suzama uspava, molim te nemoj mu se nikada pohvaliti time...

Do kraja života neću zaboraviti kako sam povrijeđena i žalosna bila onog dana kad je meni moja mama sva ponosna ispričala kako je ukinula "ludu i štetnu" naviku mog tate da me uspavljuje zibajući zipku nogom cijelu noć, a beba bi naravno plakala čim bi on stao...

Ja sam bila nedonošče, jedva izvukla živu glavu i nisu me imali prilike dotaknuti 4 mjeseca koliko sam bila u inkubatoru, pa kad sam došla doma, tata je bio lud od sreće i nije me ispuštao iz ruku
Noću me uspavljivao zibajući jer je to bio njegov način da mi pokaže koliko me voli, ali ja mama donijela presudu da tako da lje ne ide, da će me razmaziti i do puberteta tako uspavljivati, pa ga je nagovorila da me puste da se isplačem...

Ispričala mi je kako sam se derala cijelu noć, poplavila od plača, zaspala u zoru i spavala cijeli idući dan...
Isto je slavila svoju pobjedu kao i ti sada svoju...
Kroz smijeh i vidno zadovoljna me obavijestila da sam odonda uvijek zaspala sama i nije više sa mnom bilo niiiiiikakvih problema...blago njima...ispada da dijete rodiš samo zato da ga istreniraš da ti radi što manje smetnji i problema u životu :sad:
Hm, očito su mene slomili brže nego neke druge bebe koje se grčevitije bore za svoje pravo na mamu...
Nisam ja ništa od toga naučila, jednostavno sam se predala...

Iako se oni cijeli život kunu kako me beskrajno vole i da su sve radili iz ljubavi prema meni,
uvjerena sam da je ovaj događaj bio kamen temeljac naših loših odnosa, prvi u nizu postupaka kojima su me učili da se na njih ne moram oslanjati kad mi je teško i da je svrha mog postojanja da ja razumijem i uvažavam njihove potrebe i motive, a ne oni moje....

Što ima gore za malo dijete kojem je majka centar svemira, od osjećaja da ga je baš majka iznevjerila, da je plačući dozivaš, a nje nema!
Ne zato što je fizički nema u blizini pa ne može doći, već je tu, a ne želi te primiti?
Što tako malo dijete zna o principima i majčinim potrebama?
Kako se od njega uopće može očekivati takvo ponašanje koje daleko premašuje njegove sposobnosti?

Uvjerena sam da voliš svoje dijete više od svega i zato ti ne želim sudbinu moje majke, da jednog dana tvoje dijete piše o tebi kako ja pišem o njoj...
Molim te da razmisliš kakvo sjeme siješ u njegovo malo srce ako opet dođeš u priliku puštati ga da plače "koliko hoće"...
Neka djeca lako prihvaćaju spavanje u svom krevetiću/sobi ali nekima je mamina blizina puno više potrebna i doista je okrutno uskratiti im ono što im znači najviše na svijetu...

To znači podnijeti i neke žrtve s naše strane, da, ali za koga se treba žrtvovati ako ne za svoje dijete

Kod ogromne većine ljudi ljubav prema djetetu nije upitna, ali nevjerojatno kako često upadnemo u zamku da radimo na potkopavanju naših odnosa, uvjereni da je to za zajedničku dobrobit...
Svi mi griješimo u najboljoj namjeri i vjerojatno će svakoga peći savjest zbog nečeg što je napravio u najboljoj namjeri i kasnije shvatilo da je put u pakao popločen najboljim namjerama...

Da ne bi mislila kako sebe smatram sveticom, ja sam par puta napravila jedan od najvećih zločina, nalupala Leonu je po guzi...
Sad više nema šanse da to napravim, srce mi je dobilo dobru lekciju. ali nikad si to neću oprostiti i kad god to javno napišem, pa me netko popljuje, ja se pokrijem ušima i ne pada mi na pamet braniti se, jer obrane i opravdanja nema, nema...

Ono što možemo napraviti nakon takvih grešaka je priznati ih, dobro ih zapamtiti i nikada ponoviti

A što se tiče dobre literature, umjesto "Svako dijete može naučiti spavati", puno bliža Rodinoj viziji je knjiga Elizabeth Pantley "No cry sleep solution" koja daje metode koje su jednako uspješne ali neusporedivo nježnije prema djeci

Maya, tvoj je sinčić samo uplašen i nesiguran jer nije u "svom" stanu. Već samo preseljenje u novi stan za njega je veliki šok, a k tome još i spavanje u vlastitoj sobi
Ja bih rekla da se on boji... Iščupan je iz poznatog prostora i odvojen od vas... Mislim da mu je to previše...
Mislim da ste trebali ići korak po korak. Budući da nije imao problema sa spavanjem u vlastitom krevetiću, mislim da ste ga trebali smjestiti u istu sobu gdje i vi spavate.

Zato samo strpljenja sa malim zlatom dok se ne udomaći . I preselite mu krevetić u svoju sobu, ak je moguće.

Leina mama, ovo potpisujem do zadnje točke i zareza :D

[ninochka]

klo ja tebe puno volim

[MalaSirena]

klo ja tebe puno volim

Nisi jedina

[josie]

apropo pročitanog na rodinom forumu:
nedavno je apri "planula" na nekoga radi jednog savjeta, pa je bilo "da je ovo slobodan forum, tu piše tko što hoće, zašto vičeš bez razloga.."
ovo što je sada izjavila m_d_j, da je pročitala na rodinom forumu, na forumu udruge, i to vjerojatno prenjela masi drugih mama čija djeca, eto, traže maminu blizinu više nego se mami da, je sasvim dovoljan razlog da se na neprimjeren savjet "plane".
zato ću ja reći svima koji puštaju anđele da plaču.

kloklo

[Točkica]

Lea će spavati u našoj sobi i s nama u krevetu dok god bude tako htjela.
Mislim da je to nešto najljepše i netko sretniji od mene i mm-a kad je gledamo kako sretna usniva.
Njezina sobica u novom stanu služit će samo kao igraonica.
I da, slažem se da je post M D J o plakanju u svojoj sobici zaista pretužan.

[yasmin]

Niti ja ne volim tako nešto pročitati...
u prvih devet mjeseci mi je bilo izrazito teško nositi si se buđenjima svakih sat vremena (taman kad bih uspijela zaspati on bi se već probudio) cjelodnevnim nacicavanjima uz to što sam pokupila i sve moguće ragade, upale i bila stvarno na izmaku snaga (bilo je puno takvih dana) niti jednom nisam niti pokušala ostaviti dijete da plače

znam da je umor pa i kvaliteta sna vrlo subjektivan doživljaj (ja, npr, teško ponovo zaspim i niti jednom u 10 mjeseci koliko sam dojila nisam zaspala dojeći), pa niti sada ne spavam ništa bolje iako se Ivan budi samo jednom, ali reagiranje na dječji plač je po mom mišljenju nešto najprirodnije o čemu se uopće ne bi ni trebalo raspravljati...

tak mi je bilo užasno krivo i kada mi je frendica rekla da je svoju bebicu od tri mjeseca preselila u njenu sobicu jer mala sa budi samo jednom, tak i tak spava, a ona od kindera ne može u ormar?!

a ja potrošila sat vremena da joj dočaram ljepotu zajedničkog buđenja ili gledanja bebice kak se razbuđuje, ili kak skače držeći se za ogradicu i ili kako pruža ruke da je preseli k sebi i još milijon onih trenutaka za kojima ćemo uzdisati kada ta naša djeca budu odrasli ljudi...

jesam odužila , uglavnom kak sad stvari stoje mjesec dana prije odlaska u vojsku privikavat ćemo ga na njegov krevet i sobu

[kloklo]

jesam odužila , uglavnom kak sad stvari stoje mjesec dana prije odlaska u vojsku privikavat ćemo ga na njegov krevet i sobu

[Paulita]

Lovro i dalje spava s nama, odspava cijelu noć i mi skupa s njim. Jedino ne znam kako ćemo izvesti situaciju s novom bebom. Bit će nas vjerovatno više u krevetu.
A knjiga "kako naučiti ..." je po mom mišljenju odvratna, ne pada mi na pamet da puštam svoje dijete da plače! Ono zove mene i ja sam tu radi njega, ne ono radi mene.

[Maya&Leon]

Drage mame Rode (i sve one koje kao i ja "samo" prate forum),
najljepše zahvaljujem, posebice LEINOJ MAMI na ohrabrenju koje mi je prijeko potrebno
Zaista mi je mnogo značilo pročitati da sam na dobrom putu... a....Leon je i dalje sa nama u krevetu: MM ne postavlja nikakva pitanja o budućnosti tog "sporazuma" a i vidim koliko mu je drago onako snen priviti ga u naručje i pomaziti se sa njim rano ujutro. Sama sretna lica oko mene pa sam onda odmah i ja zadovoljnija.
Poslušati ću savjet da stavimo kimbač u našu sobu (hvala bogu sada za to barem postoje uvijeti.. :D ) i uživati u ovom prekrasnom dobu koje nam pruža naše malo zlato (upravo smo ušli u "neću" fazu no kada to tako slatko izgovara ništa mu ne mogu zamjeriti)...
Također, želim reći još jednu stvar: od kako redovito pratim forum i čitam Rodine članke (npr: "najlakše je slomiti dijete" me ganuo gotovo do suza i učvrstio sve donesene odluke) primjećujem da sam bolja i tolerantnija mama. Sada se gotovo sramim priznati da sam par puta dala Leonu "po guzi" i uvjerena sam da mi se to više NIKADA neće desiti jer...ZAISTA se ne mogu sjetiti što je to učinio da je zaslužio takvu živčanu reakciju?! NIKADA VIŠE..
Ja naime imam problema sa štitnjačom (nemam 1/2 štitanjače od prije 4 godine i pijem hormonske tablete) a i po prirodi sam podosta temperamentna i lako planem , no eto - Rode čine moj život bogatijim, smirenijim i boljim. Od kako pratim, čitam i učim - uočavam kvalitetniji odnos prema djetetu i drugima.
HVALA :D

[Nea]

Klo

B. spava sa nama od rodjenja i spavat ce do kad god on bude zelio I ja sam sa svojim roditeljima spavala do skole.I hvala im sto su bili uvijek tu za mene
Ne postoji za mene( i za MM naravno) ljepsi osjecaj od pogleda na njega kako blazeno spava uz nas.