scena 1. - vec u autu, zavezana u stolici, taman pred kretanje odlucila je da bi se igrala s barbikom u autu (navela je kojom i lijepo zamolila tatu da ode po nju), covjek se digao iz auta, otisao ukucu i donio naruceno...no...tad se sjetila da bi ona jos jednu lutkicu...MM ozbiljno kaze da vise nece ici gore, sjeda u auto i krecemo...dernjava cijelih 5 min. vristanje, crvena u licu, grci se...koma...
scena 2. - iza rucka, vesela, dogovaramo se sto ce tko sad raditi, MM i ja bi prilegli na krevet i kunjali, ona ce s nama u krevet, ali gledati kazetu... mir i tisina, ja u nekom polusnu, MM hrce na veliko, odjednom vrisak (sledila sam se) ona place (dere se), hoce da joj citam Trnoruzicu, ok kazem, zagasi TV i legni pored mene, nece...hoce i TV i Trnoruzicu ( i to ne onu kratku-mini verziju, hoce onu Egmontovu od 100 strana)...kazem joj opet pravila (a pravilo je da TV radi ako se gleda) i da sam umorna i oci me bole, polupospana...MM sjevaju munje i gromovi iznad glave...ko u Zagora, nece...i nece...dere se i vristi, baca jastuke i plahtu s kreveta...ono horor...dizem se iz kreveta, cvrsto je zagrlim i kazem - tata i ja idemo u kuhinju, moram se smiriti (u glavi vec vidim scenarije zlostavljanja), ona se nastavlja derati - trajalo je dok sam otisla na wc, onda me zove, dolazim, pokusavam joj objasniti sto mi smeta i sto bih ja htjela...polako se smiruje ali se i jako duri...uspjevamo se dogovoriti da joj ispricam pricu...zaspala je prije kraja recenice (nije problem da ne zeli ici spavati)...zadnje rijeci pred san bile su...mama mora biti po mome...