Jako me zanima mislite li da je djetetu u društvenim igrama potrebno popuštati uvijek, nikada ili ponekad? Da li im time gradimo ili rušimo samopouzdanje? Ja sam im negdje sve do škole popuštala, doista im je to bilo jako bitno. Cure su sad školarke i nije im više važna pobjeda, već samo igra, iako ponekad primjećujem da žele sad popuštati meni :? , sretne su ako ja pobijedim. Šimun je još uvijek pobjednik, jako je onda ponosan na sebe. A vi?