mi smo tek nedavno kupili prvu društvenu igru : bacaju se dvije kockice, na svakoj je jedna boja, i onda se treba naći karticu s djetetom koje je obučeno (hlače i majca) u te dvije bačene boje.
e sad, mi zari popuštamo u smislu da joj pomognemo naći adekvatno obučeno dijete (naglasimo još neki detalj, npr. tražimo djevojčicu u zelenoj majci i žutim hlačama koja nosi cvijet u ruci) i što joj damo dovoljno vremena da pregleda sve kartice.
ne popuštamo u smislu da zadržimo karticu za sebe ako je mi nađemo, iako ju ona želi uzeti sebi kao da ju je ona našla.
meni je to ok![]()
učimo je pravila igre i držimo ih se (tko nađe,njegovo je; tko na kraju ima najviše, pobjednik je), ali joj opet pomažemo na način da ona upotrijebi svoj mozak u igri, a ne da joj pobjedu damo na pladnju.




Odgovori s citatom