Ja mislim da su meni oba bila vrlo potrebna i jako sam im zahvalna...
Zahvalna sam i na tome što sam prvo čitla Searsa jer je jednostavniji, kak da velim, ja sam tip koji voli poslušati konkretan savjet kad sam na nepoznatom terenu, a briga o djetetu je bila itekako novi teren za mene...
Bez Searsa bi vjerojatno popušila fore svog strogog odgoja i glavna briga bi mi bila da "ne razmazim dijete" - fraza koju sam nebrojeno puta kao upozorenje čula u vrijeme trudnoće i inače u životu, fraza koja ti se utisne u mozak i bojim se da moja ljubav prema Leoni jednostavno ne bi bila dovoljna da me spasi od krivih postupaka kojima bi je povređivala misleći kako je to u redu "jer je za njeno dobro".
Iako sam u želucu osjećala da stare metode nisu dobre, jednostavno nisam imala dovoljno razvijene prirodne instinkte kao npr. Sorci
niti muda da krenem nekim novim načinom, protiv struje, a bez da mi netko doslovne na primjerima ne pokaže kako je dobro raditi...ne bi mi bilo dovoljno samo znati što ne smijem, recite mi kako smijem!
Ali negdje prije pola godine mi je Jull dopao šaka i baš je bilo pravo vrijeme za to...
Prije bi bilo prerano ali tad sam već dobro stajala na AP nogama i Jull mi je fantastična nadgradnja i golem korak naprijed, obožavam tog čovjeka i njegov način razmišljanja...
Sears ti da savjet, primjeniš ga ili ne, ako radi supeeeeeeeer, razradiš metodu po potrebama svog djeteta jer ti je postavio um u pravom smjeru, ali zapravo ne dumaš puno o tome...eee...ali pročitaj Julla i upala su u nevolju, provest ćeš dane razmišljajući o tome što je rekao
Njih dvojica su mi ko početni i napredni tečaj...ko što ću ja Leonu naučiti postavit šahovske figure i osnvna otvarnja, a tayo će nastaviti s punom ljepotom i kompliciranošću te divne igre