Oprostite mi ako ponavljam već potrošenu temu, ali nova sam i uistinu trebam pomoć, a nemam vremena pregedavati sve stare topice. Beba mi je još u bolnici "izgrizla" bradavice, iako nisu ni uvučene, imala sam mlijeko i pravilno sam je držala pri dojenju (tako su mi na Sv. Duhu rekli i pedijatri i sestre). Po dolasku doma, nakon što su mi prokrvarile obje bradavice, počela sam se izdajati. Nakon pet dana oporavka, vratila sam bebu na dojku. Sisao je par dana, podoji su mi bili bolni i opet je završilo s krvlju na mojim bradavicama. Vratila sam se izdajanju. Srećom, količina izdojenog mlijeka je uvijek bila dovoljna. I opet, nakon oporavka, vraćanje na dojku. I opet užasni bolovi. Izbacila sam i dudu varalicu da ne zbunjujem bebu. Ali cijelo vrijeme podoja - ja plačem. A inače nisam pekmezasta, dobro podnosim bol i teško me je rasplakati. Patronažna je rekla da beba pravilno sisa, pedijatrica se složila, ali meni je svaki podoj traumatičan, što moj sin zasigurno osjeća, ako ništa drugo, osjeti moje suze koje mu kapaju po licu dok sisa.
Ne znam što činiti, mlijeka imam dovoljno, bojim se vratiti izdajalici jer svi kažu da to vodi gubitku mlijeka, a dojenje mi je neizdrživo.
U tom sam zatvorenom krugu već mjesec dana, užasno frustrirana, ali zasad ponosna na činjenicu da svom sinu nisam dala ni kapi ičeg osim vlastitog mlijeka.
Je li moguće da su mu bradavice tako osjetljive? Njegujem ih, mažem vlastitim mlijekom, kremama, bepanten - mašću, sušim na zraku. Jedan mi je pedijatar preporučio geokorton mast, ali sam čula da to nije pametno.
Oprostite na opširnosti. Sluđena sam i nadam se suvislom savetu.
Hvala.