 |
|||
samaritanka prvotno napisa
valjda je to bila neka faza-ono kaj sam gore pisala-jer mu se sad riječnik utrostručio
skinuo je u 24 sata i dnevnu i noćnu
ja sam mu objasnila još lani sve o tuti no odbijao ju je-
sad je imap teški proljev i sve je obavljao u tutu
doma ide na tutu,vani na wc
može kontrolirati i do 15 minuta
Hm, pitam se da li je recimo sat i pol dovoljno vremena za obuci se?
Vedranu nije ...
Oblacenje cipela u vrticu je znalo trajati po 45 minuta, i to ne jednom nego mnooostvo puta.
Poziv na rucak u vecini slucajeva (dakle, ako nije nasmrt gladan) znaci ne jednom da ce stici za stol za otprilike pola sata.
Mislim da se u takvim stvarima djeca jaaaaako razlikuju ... u nekim situacijama se to moze tolerirati, no u nekim bas i ne. Da se Vedran ujutro oblaci onoliko dugo koliko on zeli, ja bih vec odavna dobio otkaz u svojoj firmi ...
tatek, ispada da ti stalno vadim mast.
andrej je puno mlađi, a i jako razuman i kooperativan (kuc, pljuc).
kod mene bi išao bos.
i gol.
45 minuta?!
pa jesi li mu objasnio da imaš samo jedan život i da ovo nije generalna proba?
i da ima puno ljepših stvari kojima se može baviti u tih 45 minuta?
ms. ivy editirala šlampavo kvotanje, ccc...
djeca su takodjer ljudi, sa svojim idejama i potrebama i zbog toga sto su slabiji i manji od nas ne znaci da nemaju prava na svoje zeljice i svoju viziju svijeta. meni poslusnost na nacin koj to dio roditelja opisuje spada u trening radnih pasa, djeca treba usmjeravati, ali prije svega treba ih postivati i uvazavati ono sto traze
treba naci kompromis, saslusati dijete i postivati njegove argumente zbog cega mu nesto treba, zbog cega nesto trazi (bez obzira na to da li je u kombinaciji igracka, ili ne odlazak na spavanje ili odbijanje da se iz parka vratimo kuci)
nekad mi se cini da se ja vise dogovaram sa svojim psima nego neki ljudi sa klincima (sistem, ja sam jaci, ja sam roditelj i mora biti po mom, kao argument dolazi i lemanje djece)
zapravo, citava ova prica se vrti oko 2 osnovna pristupa roditeljstvu, s jedne strane su roditelji pregovaraci (tu se zna pojavit problem da roditelji klincu do daske popustaju i klinac preuzima kontrolu) a s druge strane su tu autoritarni roditelji koji ne pregovaraju nego su nametnuli diktaturu i nema odstupanja
prvi polaze od pretpostavke da su djeca sama po sebi dobra i da im treba pomoci da se razviju u sretne ljude. autoritarni roditelji imaju paranoju da su klinci mali zlotvori koji ce im se popeti na glavu ako ih se ne drzi na lancu
najgori su mi starci koji dresiraju klince da bi se mogli ponosno pred susjedima hvalit kak je dijete poslusno, nema veze kak je djetetu kad susjedi vele da je to tak jedno poslusno dijete.... besmrtne su mi recenice "sto to radis, sto ce ljudi/susjedi reci ili misliti o tebi....
poslusnost mozda bas i nije najsretniji termin kad su djeca u pitanju, prije bi mi to bila suradnja ili nesto slicno
Thja, tako su nam ispale zivotne karte ... mozda mi se posreci u nekom drugom podrucju zivota?tatek, ispada da ti stalno vadim mast.
andrej je puno mlađi, a i jako razuman i kooperativan (kuc, pljuc).
Kad je bila zurba, tad sam mu ja oblacio cipele i nije bilo milosti. A kad nije bilo zurba, tad si je gospodin sam oblacio cipele i tad smo cekali pa makar 45 minuta (ne salim se, znalo je to biti cesce).
A taj argument, "ljepse stvari", to ni danas ne pali osim u rijetkim slucajevima. Npr., veseli se cijeli dan kako cemo ici an bicikliranje ili izlet i onda je u stanju sjediti u hodniku 20 minuta i umjesto da si obuce cipele i istrci pred zgradu on se igra sa cickom na cipeli ili nekim papiricem koji nadje kod ulaza ...
Moj pristup je da mu kazem 2-3 puta sto ga ceka ili sto sve moze raditi ako bude brzi, no ako on ne zeli, a nije nam vremenska frka, onda ga pustim ... a valjda zna sam sto mu je draze.
Ako je pak frka, tad leti van i gol i bos. Nije se jednom oblacio na rinzolu pred zgradom, a bogami sam ga i par puta istusirao obucenog kad je pretjeravao navecer u kupaoni.
Na zalost, "kooperativan" je jedan od glagola koji vjerojatno nikad nece stajati uz Vedranovo ime ... :/
Tatek, Juul kaze da djeca uvijek suradjuju. I kad su destruktivna i kad su autodestruktivna, djeca uvijek nastoje da ispune nasa ocekivanja.
Super si to primjetila Zorana. Apsolutna istina.
Da, sjecam se dobro toga iz knjige, no nije mi jasno na koji nacin Vedran suradjuje ... pogotovo sto takve obrasce ponasanja (od agresije do rastezanja sa svime i svacime) nije bas imao prilike vidjeti u obitelji.
Meni se cini da tu i vrtic igra izvjesnu ulogu ...
točno, imam jučerašnji primjer. mm i ja smo iz više razloga bili napeti, kad smo došli doma andrej je počeo izvoditi iako je dotad bio savršeno raspoložen. točno se vidjelo da reflektira našu nervozu iako ona nije bila usmjerena na njega ili između mene i mm-a. ja sam se skulirala i odvela andreja u kadu na igranje, mm-a ostavila da se ohladi... i dalje je bilo sve pet.
uh, spora sam.
tatek, zapitaj se kakvu poruku ti vedran šalje u određenom trenutku. npr. baca igračke a možda ustvari misli: trebam vašu pažnju. umoran sam i nemam živaca napraviti što želite. nervozni ste, dajte se malo smirite. ili nešto četvrto...
Ah, da znas koliko se puta tako zapitam ... nekad i otkrijem vezu, no najcesce ipak ne (a nije da se ne trudim). Bas te situacije, kad je doma sve mirno i sve 5 i onda on uleti sa necim takvim, to mi nije jasno ...
No, kao i druge slicne situacije, sve bi bilo vjerojatno puno jasnije da to mogu gledati kao objektivan promatrac sa strane, a dok sam ja ovako do grla u tome, onda nista ne vidim ... :/
Ma, i ja mislim vec odavna da su paznja i umor dvije kljucne rijeci ... no, na zalost, tu mu ne mozemo udovoljiti vise nego sto sad radimo tako da se sve opet svodi na to da mu trebamo nekako objasniti da je situacija takva kakav jest, da on ima potrebu za paznjom i odmorom, da i Zrinka ima potrebu za paznjom i odmorom i da mi, roditelji, imamo potrebu za paznjom i odmorom i da je to tako i da ga razumijemo, ali da mu ne mozemo posvetiti vise paznje nego do sada niti mozemo umjesto njega uciniti sve ono sto se njemu u danom trenutku ne da (izuti cipele, oprati ruke, pojesti, oprati zube, istusirati se). U nekom trenutku mozemo priskociti, ali ne uvijek.
prvi bold: poanta je, čini mi se, u tome da je neke stvari moguće gledati samo s odmakom. u konkretnim situacijama griješimo i to je ljudski, no kao odgovorne odrasle osobe nastojimo svoje greške analizirati i iz njih izvući pouku. prema Juulu, ja i mm smo počinili x grešaka kojima smo nesvjesno narušili Laurin integritet. i ona je surađivala, na ovaj ili onaj način. sve u svemu, pročitali smo je i u skladu s tim mijenjali pristup. ALI: tek nakon greške. rastemo i sazrijevamo kao roditelji skupa s njima.Ah, da znas koliko se puta tako zapitam ... nekad i otkrijem vezu, no najcesce ipak ne (a nije da se ne trudim). Bas te situacije, kad je doma sve mirno i sve 5 i onda on uleti sa necim takvim, to mi nije jasno ...
No, kao i druge slicne situacije, sve bi bilo vjerojatno puno jasnije da to mogu gledati kao objektivan promatrac sa strane, a dok sam ja ovako do grla u tome, onda nista ne vidim ... :/
Ma, i ja mislim vec odavna da su paznja i umor dvije kljucne rijeci ... no, na zalost, tu mu ne mozemo udovoljiti vise nego sto sad radimo tako da se sve opet svodi na to da mu trebamo nekako objasniti da je situacija takva kakav jest, da on ima potrebu za paznjom i odmorom, da i Zrinka ima potrebu za paznjom i odmorom i da mi, roditelji, imamo potrebu za paznjom i odmorom i da je to tako i da ga razumijemo, ali da mu ne mozemo posvetiti vise paznje nego do sada niti mozemo umjesto njega uciniti sve ono sto se njemu u danom trenutku ne da (izuti cipele, oprati ruke, pojesti, oprati zube, istusirati se). U nekom trenutku mozemo priskociti, ali ne uvijek.
drugi bold: i mene muči to što ti kažeš, tatek. npr. navečer oko 21.30 naša djeca idu spavati. napominjem da im nikad nismo nametali vrijeme odlaska na spavanje, ali je nekako zgodno ispalo da je po bioritmu svih četvero oboje idu spavati istovremeno upravo onda kad su umorni. i tako, dok ja podojim i uspavam Jakova, mm Lauri pročita priču, poljubi je, kaže laku noć, ugasi svjetlo, ostavi odškrinuta vrata sobe i ode. takva je praksa otkad se rodio Jakov. ima večeri kad ona malo odugovlači s večerom, pa ja uspavam prvo Jakova, a onda imam vremena i za nju.
ali prije dvije večeri: Jakov je zaspao nešto ranije, pa je ispalo zgodno da tu večer, nakon puno večeri, za promjenu, ja Lauri pročitam priču i ušuškam je za spavanje. priča je prošla supeeer, par prekida za diskusiju, dojmove i interpretaciju jer Laura uvijek ima miljun pitanja i potpitanja... na kraju gotovo, ja je poljubim, laku noć... i da ću otići, kad ona: mamaaaa... ja bi da ostaneš sa mnom dok zaspem. ja joj pokušam objasniti da sam jaaako gladna, da za razliku od nje, ja još nisam stigla večerati, a osim toga, sad kad su ona i brat išli spavati, imam vremena i za poneki kućanski posao koji nisam stigla obaviti po danu. u tom trenutku počela je tako revati da sam ostala zapanjena. skužila bih da je navaljivala, nagovarala me, grintala, ali počela je tako iritantno i usiljeno plakati, da me iziritirala do te mjere da sam viknula i pitala je "kakvo je to ponašanje??!!!" u stvari, brutalno sam prekinula njenu reakciju, nakon čega sam požalila i odlučila ipak ostati s njom, poljubila je, zagrlila i legla pored nje. nakon par minuta šutnje, kad sam mislila da je u mom zagrljaju spokojno utonula u san, progovorila je: mama, ne moraš ostati sa mnom. ja ostala :? i naravno da sam ostala dok joj se disanje nije usporilo, pa sam zaključila da je konačno zaspala. tiho sam se digla i uhvatila kvaku, no prije nego što sam izašla iz sobe, ona će: mama, ostavi odškrinuta vrata, molim te...
očigledno, surađivala je. pokušala mi je poslati poruku. razmišljam o toj situaciji već dva dana i ne vidim u čemu je "catch". imate ideje?
mislim da odgovor na pitanje "da li dijete treba biti poslusno?" prvenstveno ovisi o dobi djeteta.
kad mi je jedan prijatelj pomalo posprdno prokomentirao kcer kao "ona sve smije", ja sam zapravo bila ponosna.
jer netko je rekao (mislim jasper juul) da ne postoji poslusan dvogodisnjak. u smislu u toj dobi dijete moze biti poslusno jedino ako se boji dakle ako mu je netko nametnuo strah od poslijedica odredjenog ponasanja.
medjutim nakon dvije godine sad vec ocekujem da pomalo postuje neka osnovna pravila.
naravno kao i svi roditelji pokusavam pronaci idealnu mjeru izmedju toga da ostane slobodna i da je ne ubijem u pojam, a opet da se moze s njom zivjeti bez prevelikih frustracija.
ja isto u vecini slucajeva kuzim zasto se ponasaju meni neprihvatljivo (urlanje, cendranje "bez razloga", divljanje, tucnjava, "e bas necu!"stav, namjerno zadirkivanje da onaj drugi posizi ... isl)Ah, da znas koliko se puta tako zapitam ... nekad i otkrijem vezu, no najcesce ipak ne (a nije da se ne trudim). Bas te situacije, kad je doma sve mirno i sve 5 i onda on uleti sa necim takvim, to mi nije jasno ...
ali ima situacija kad ne mogu skuziti sto je razlog, ja mislim da ni oni sami ne znaju kaj im je ponekad, vjerujem da je jednostavno takav dan, ili pola dana, ili trenutak... ko i nama odraslima, kad smo tuzni, lose volje, u depri, a da nema nekog razloga :/ samo je takav dan, planete su se lose poslozile...
nisam se već neko vrijeme uključila u diskusiju pa malo upadam niotkud, ali nešto sam primjetila pa me zanima kako vi to vidite.
npr., igramo se plastelinom, soba puna komadića kojekakvih likova od plastelina, modli na sve strane, a lada se sjeti da je sada dosta i okrene kutiju s puzzlama. tu je prekinem i zamolim da pospremimo plastelin jer će se osušiti, bacit ćemo ga, nećemo ga više imati itd...na neki način joj uvjetujem. možemo se igrati puzzlama, ali prvo ćemo vratiti plastelin u kutiju. uglavnom surađuje i nered pospremimo zajedno. koji put me malo stegne oko srca kako je moje dijete poslušno i kooperativno i prestrašim se jer možda nešto radim krivo. pritom nema nikakvih prisilnih metoda, ali se stalno preispitujem. možda ipak nešto krivo radim kad je ona tako umiljato poslušna? ma ne znam, nije dobro kad je kooperativna, nije dobro kad nije kooperativna...možda da prestanem razmišljati i čitati JJ-a
Ah, budi radije mirna i uzivaj ...nisam se već neko vrijeme uključila u diskusiju pa malo upadam niotkud, ali nešto sam primjetila pa me zanima kako vi to vidite.
npr., igramo se plastelinom, soba puna komadića kojekakvih likova od plastelina, modli na sve strane, a lada se sjeti da je sada dosta i okrene kutiju s puzzlama. tu je prekinem i zamolim da pospremimo plastelin jer će se osušiti, bacit ćemo ga, nećemo ga više imati itd...na neki način joj uvjetujem. možemo se igrati puzzlama, ali prvo ćemo vratiti plastelin u kutiju. uglavnom surađuje i nered pospremimo zajedno. koji put me malo stegne oko srca kako je moje dijete poslušno i kooperativno i prestrašim se jer možda nešto radim krivo. pritom nema nikakvih prisilnih metoda, ali se stalno preispitujem. možda ipak nešto krivo radim kad je ona tako umiljato poslušna? ma ne znam, nije dobro kad je kooperativna, nije dobro kad nije kooperativna...možda da prestanem razmišljati i čitati JJ-a
Kod nas je ovakav scenario kao tvoj toliko vjerojatan kao i da nam marsijanci dodju na veceru ...
Nisam siguran da bi te nas "scenario" cinio puno sretnijom.
ja tu ne vidim nikakav problem pinocchio.
Ja nisam čitala Juula, (a kako mi se čini da je to jedan od ključnih faktora razumijevanja nama nejasnih frustracija proizašlih iz malih glavica - spremam se, hvala na pitanju - nabavit ću svu literaturu na koju se, vidim, pozivate na forumu) a ipak odgajam dijete. I kada uvidim svoju grešku i kada mi ukažu na nju i kada mi se čini da radim dobro - trudim se.. Uglavnom, ponosna sam na sebe bar utoliko što sam otvorena i za savjete i promjene i razgovore i nikako ne mislim da o odgoju znam sve. Mada sam u tridesetima i mali klinac (3 god.) mi nije prvo dijete, upravo on me naučio puno stvari o sebi samoj. Želeći pružiti najbolje što ZNAM učila sam se strpljenju i uvažavanju tog malog bića. Onako, majčinski i po instiktu sam ga dojila 30 mjeseci ne znajući da to svim srcem zagovaraju RODE na "nekom tamo" webu (btw, meni najdražem) i pitam se sada i ovdje koliko se s tim štivom na koje se sve aktivne forumašice pozivaju i u najbanalnijem situaciji otišlo predaleko?
U smislu da pojedinci jedva čekaju kako bi zaskočili jadnog "neukog" roditelja koji se javio s nekim problemom jer je upotrijebio "krivi termin" pa ga se odmah dovodi u red, jer se, jelte, ne radi ovdje o pruženoj prilici da na jedan nenametljiv način poučiš "neukog", već da ga ismiješ jer nije pročitao, karikiram, Juula. Ovdje mislim na jedan konkretan slučaj od neki dan, nije bitno, ali mogu navesti ako netko želi.
Da se vratim temi... Tatek mi je čisto dobro povukao vezu između knjige i stvarnog života. Dijete ima svoju volju, svoje potrebe i svoj način, ali bogami i roditelj je samo čovjek!!! Puno puta bih se zapitala činim li dovoljno, mogu li dati još? Moram dati još (snage da neumorno razuvjeravam maleno od (ukratko) nemogućeg, na bezbolan način pomognem mu u bilo kojoj, za njega frustrirajućoj situaciji) jer u protivnom; da li sam dobar roditelj?!
Dakle, dijete nam radi nemoguće stvari iz raznoraznih razloga. Time nam, istina, šalje signale da od nas očekuje nešto.. ili više... ali mislim da ne treba imati grižnju savjesti jer u jednoj situaciji nisi postupio kako od tebe (
A i dalje najviše na svijetu volim svoju djecu i jedina mi je želja u životu biti najbolji roditelj svojoj djeci?!
Moje je pitanje/komentar, u stvari potaknula Tatekovom rečenica: "..ali mi mu možemo (Vedranu) trenutno dati točno onoliko koliko mu dajemo... i mama i tata trebaju ..." - što je vrlo točno i s tim se slažem.
I čini mi se da je fifty-fifty situacija u kojima roditelj postupi onako kako bi trebao (po mišljenju stručne osobe) i koliko mu količina životne energije akumulirane u njemu toga dana - dozvoli- a nije da se ne trudi!
Uvijek po PS-u? Za mene nemoguće. Što mislite o tome?
Ja želim.
Ha, sad ću doskočiti s.... JUULOM!
Juul kaže :D da jako dobri roditelji čine u 20 velikih grešaka dnevno, malo manje dobri 30-40, a oni preko 50 trebali bi potražiti stručnu pomoć.
Šta 'š sad?
Sad se stvarno osjećam papigasto. Skidam se s topica o Juulu bar do sutra.
Naravno da je nemoguce :D Kad budes procitala Juula vidjet ces da on nikako ne zagovara UVIJEK po PS-u ili nekakvo savrsenstvo. Cak naprotiv, da su roditelji savrseni u svojim postupcima sto bi to govorilo djetetu? Da i ono mora biti savrseno. I sto bi se desilo kad bi dijete uvidjelo da ne uspjeva biti savrseno? Prestrasno bi se osjecalo, i osjecalo bi se neuspjesno i lose.
Poanta je roditeljstva koje Juul zagovara da roditelji preuzmu odgovornost za procese (nacin na koji se odvija komunikacija) u obitelji. I dobro je da roditelji grijese, na taj nacin uce djecu da je normalno grijesiti, tj. ljudski. No jedna je razlika izmedju odgovornih roditelja i onih drugih, odgovorni roditelji se ispricaju djetetu za pocinjene greske, za lose postupanje. Kazu mu da njihovo ponasanje nije bilo prihvatljivo, da im je zao i da su pogrijesili. U tome je sva bit. Na taj nacin i dijete uci sto napraviti i kako postupati kad pogrijesi.
A ono da neki jedva cekaju da neki "nesavrsen" roditelj spomene gresku pa da budu pametni.. Neznam o kome govoris, voljela bih da imenujes. Mogu pretpostaviti da o meni jer sam se najvise javljala na ovim topicima. No ako me netko iole pozna znat ce da ovo radim s drugim ciljem (a ne da nekome nabijem na nos njegove greske), a i sam Bog zna koliko i sama grijesim i koliko mi je samoj tesko spoznati vlastite greske - uvijek ih drugi bolje uvide od mene same. I to je sasvim normalno. Zato smo svi tu, zajedno razgovaramo, kopamo za uzrokom problema - mozda se nesto pozitivno izrodi iz toga svega
Drago mi je da si se javila, i slobodno se ukljuci u druge topica o Juulu. Najbolje se uci uz konstruktivnu raspravu
Baš ako koga zanima neka pogleda temu od 28. 07. "Loš utjecaj drugog djeteta" (dobna skupina 3-6) gdje su mi komentari pojedinki (posebno 3. i 4. po redu) bili krajnje nehumani prema jednoj dragoj mami, koja se, ni kriva ni dužna, kasnije išla ispričavati što, po mom mišljenju, nježno i najbolje što zna, odgaja svoju curicu.
"A vidi se da si čitala J. Juula" - rečenica upućena jedne - drugoj me prenerazila. Taman da i jesam mišljenja da netko radi krivo, a moj je stav još potkrijepljen J. Juulom (
Ma pustimo sad to! Svatko se ponaša najbolje što zna. Što nije uvijek u skladu sa emocionalnom inteligencijom. I nije neko ohrabrenje nama "novim" članovima foruma da se uključimo u raspravu. Kako reče Zlivuk:"Uključio sam se u krivo vrijeme kada su neki ljudi bili on topic..."
Mendula, očito sam kritičnija ja prema svojim rod. sposobnostima, nego Juul prema meni. Po njemu i nisam tako loša 8)
Cure, svakako će Juul biti moje svakodnevno ponavljanje gradiva prije spavanja.
joj klinci su doista famozni!
kad ne želi obući cipele i ne želi ići van ja jednostavno odgovorim - u redu ići ćemo vano kad budeš htjela ti mi samo javi!
za pol minute cipele su na nozi!!!
ak mi se negdje žuri odmah se javlja otpor!!!
i zaključila sam već u prvoj godini da doista nema neposlušne djece! ima znatiželjne djece al roditelji to tumače kao neposluh.
ja sam skužila da smo MM i ja pokretači raspoloženja naše djece! ako smo mi dobre volje i klinci su. čim smo malo nervoznije odmah nas provale al sam sad skužila sa starijom klinkom ak joj velim da sam loše volje i da želim malo biti sama sa svojim mislima, pusti me da se ispušem. onda se ODMAH skuliram!!!!
ko da mi je netko dao tabletu za smirenje.
i to joj velim. kako me je ona oraspoložila i super!
sad je i ona meni počela govoriti da je pustim dok se ne oraspoloži i to mi je tako COOL!
inače ima 3 godine!!!
i nije to problem, samo ne bih htjela da mi dijete bude jaaaaaako poslušno. uvijek me frka zbog onog što se krije iza poslušnosti (mogući strah ili sl.). ali, nije da mi nije drago kad me "posluša" pa baci smeće u kantu, pospremi neke igračke ili donese nešto što sam je zamolila.
nemoj traziti probleme tamo gdje ih nema.i nije to problem, samo ne bih htjela da mi dijete bude jaaaaaako poslušno. uvijek me frka zbog onog što se krije iza poslušnosti (mogući strah ili sl.). ali, nije da mi nije drago kad me "posluša" pa baci smeće u kantu, pospremi neke igračke ili donese nešto što sam je zamolila.
ne mogu, imala bih previše slobodnog vremena
Da se ne igramo mačke i miša, ja sam osoba a, "pojedinka".
Guba mi je kad se treća osoba nalazi pozvanom komentirati neke stvari i tražiti nepostojeći konflikt između druge dvije osobe koje su se savršeno međusobno razumijele.
da li ja zelim biti poslusna?
ne.
ja zelim biti pametna, sposobna, poduzetna, socijalno i drustveno osvjestena, odgovorna i empaticna, kriticna i samokriticna, vesela i uzburkana, ispunjena, zadovoljna, od pomoci sebi i drugima...itd
dakle, sto ne zelim za sebe, ne zelim ni za svoje dijete.
( i sasvim iskreno, alergicna sam na tu rijec. i uvijek se sjetim hitlera i onih milijunskih, poslusnih masa. brrrr..)
samo da dodam:
pod poslusno ja podrazumjevam bespogovorno, neupitno slusanje i izvrsavanje naredbi nekoga tko se je proglasio autoritetom.
kada su odnosi roditelja i djece zdravi, puni ljubavi i postovanja, onda djeca instiktivno i traze od roditelja da "vode" u vaznim i globalnim stvarima.
vjeruju im, rado cuju njihova misljenja, pitaju ih za mnoge stvari.
i ne boje se izraziti drugacije misljenje, razgovarati i raspravljati. i svoje roditelje ne dozivljavaju kao gonice robova od kojih bi se trebalo braniti.
i u takvom odnosu je poslusnost kao kategorija nepotrebna.
Super, to je ideal kojem vecina nas tezi.
No, stvarnost ipak nije tako idealna - niti su odnosi nas i djece uvijek uravnotezeni i potpuno zdravi (sto zbog naseg naslijedja, sto zbog razlicitih utjecaja - bolesti, umora, frustracija zbog posla, bilo cega ... a i djeca mogu imati svoje frustracije nevezano uz roditelje - vrtici, skole, prijatelji, bake, djede, zelje koje je nemoguce ostvariti ...).
Isto tako, postoje mnoge zivotne situacije u kojima djeca moraju prihvatiti misljenje roditelja (naravno, nakon njihova obrazlozenja, savjeta itd) iako se to njima ne svidja. Najbanalniji primjer su lijekovi i slicna pitanja vezana uz zdravlje - rijetko koje dijete uzima lijekove potpuno svojevoljno.
Ili, nas danasnji primjer: Vedran ne zeli u vrtic. A ja moram raditi, MZ ima razgovor za posao i nije moguce da ostane kod kuce.
ZA mene poslusnost nema tako ekskluzivno negativan prizvuk kao vama (mozda vi imate i neku drugu pozitivniju rijec), jer "poslusnost" je i kada dijete prihvati razumnu roditeljsku odluku iako se bas i ne slaze sa njom.
Ja ne mogu prihvatiti da mi se dijete tokom voznje odveze u sjedalici niti da jedno dijete tuce drugo tokom voznje - to je situacija u kojoj me moraju poslusati i prestati to raditi taj cas ... a na meni je da im za 5 minuta dam odmor ako je potreban ili izgladim neki drugi sukob ... no to sigurno ne mogu napraviti u srednjoj traci zelenog vala u 16:45. U tom casu terbam poslusnost tj. da poslusaju moju zelju/naredbu.
kuzim ja tebe tatek. vjerojatno namamo istu sliku poslusnosti pred ocima.
meni je ona (valjda zbog nasljeda
a i nemamo ni priblizno tako teske situacija sa inom kao vi vase sa vedranom , koje ti opisujes u postovima.
drzim fige.
tatek potpisujem te i cesto se nalazim u tvojim razmisljanjimaZA mene poslusnost nema tako ekskluzivno negativan prizvuk kao vama (mozda vi imate i neku drugu pozitivniju rijec), jer "poslusnost" je i kada dijete prihvati razumnu roditeljsku odluku iako se bas i ne slaze sa njom.
Ja ne mogu prihvatiti da mi se dijete tokom voznje odveze u sjedalici niti da jedno dijete tuce drugo tokom voznje - to je situacija u kojoj me moraju poslusati i prestati to raditi taj cas ... a na meni je da im za 5 minuta dam odmor ako je potreban ili izgladim neki drugi sukob ... no to sigurno ne mogu napraviti u srednjoj traci zelenog vala u 16:45. U tom casu terbam poslusnost tj. da poslusaju moju zelju/naredbu.
mozda cinjenica da i ti i ja imamo po dvoje djece skoro iste dobne razlike igra tu neku ulogu
Kazu psiholozi da se ljudske osobine i karakteri pola nasljedjuju, a pola formiraju svojim zivotnim iskustvima.tatek potpisujem te i cesto se nalazim u tvojim razmisljanjima
mozda cinjenica da i ti i ja imamo po dvoje djece skoro iste dobne razlike igra tu neku ulogu
Zivotna iskustva (barem posljednjih godina) su nam ocito slicna, zivot sa dvoje djece, pa jos ovakve dobne razlike, je definitivno razlicit od onoga sa jednim djetetom (a i od onoga sa 3,4,5 ...) ...
... a tko zna, mozda imamo i nasljednih slicnosti.
evo i mene k vama!tatek potpisujem te i cesto se nalazim u tvojim razmisljanjimaZA mene poslusnost nema tako ekskluzivno negativan prizvuk kao vama (mozda vi imate i neku drugu pozitivniju rijec), jer "poslusnost" je i kada dijete prihvati razumnu roditeljsku odluku iako se bas i ne slaze sa njom.
Ja ne mogu prihvatiti da mi se dijete tokom voznje odveze u sjedalici niti da jedno dijete tuce drugo tokom voznje - to je situacija u kojoj me moraju poslusati i prestati to raditi taj cas ... a na meni je da im za 5 minuta dam odmor ako je potreban ili izgladim neki drugi sukob ... no to sigurno ne mogu napraviti u srednjoj traci zelenog vala u 16:45. U tom casu terbam poslusnost tj. da poslusaju moju zelju/naredbu.
mozda cinjenica da i ti i ja imamo po dvoje djece skoro iste dobne razlike igra tu neku ulogu
joj, strašno!
jesper said this, jesper said that!!!!
ja bi dala svoje dvije zdrave ruke u vatru da sve vi zajedno znate bolje od jespera.
ma čovjek je divan i to stoji al je strašno koliko straha se uvuklo u ove redove radi njega...
poslušno dijete!? joj nije dobro?
neposušno?! surašuje ovako, surađuje onako!
pa zar nas je toliko intuicija napustila?
uživajte u svojoj djeci, a manje citirati jespera
Ma, uzivamo mi u svojoj djeci, no kad negdje zapne, onda pitamo druge za savjet ... a meni je jednako dragocjen savjet gospodina J.J.-a koliko i emily i a zakaj, anchie ili bilo koje druge mame/tate ovdje s Foruma, a i sire.
A sad zakaj najvise citiramo bas JJ-a: njega u napisanom obliku ima vecian nas jer je priznati strucnajk na tom podrucju ... a misljenja i savjeti nas nepriznatih
Meni je JJ u zivotu isto toliko vazan kao i planinarska karta na izletu: pokazuje mi generalni smjer ... no, ja cesto na izletu sklopim kartu i bacim ju u ruksak i krenem kud me nos ponese, za instinktom. Ako se malo zagubim, pogledam opet kartu, pronadjem se i zatim opet svojim putem.
Vjerujem da bi mi knjige od emily i a zakaj (da su ih napisale) bile u najmanju ruku jednako vazne kao i JJ-ova, jer sa njima imam dosta zajednickih tocaka u obiteljskoj situaciji, a i u razmisljanjima.
Na poslušnost djece gledam vrlo slično kao tatek. Za mene dječja poslušnost nije, kako reče Seni, "bespogovorno, neupitno slusanje i izvrsavanje naredbi nekoga tko se je proglasio autoritetom". nego "prihvaćanje racionalnih odluka roditelja" kako reče tatek.
Naprosto, tu poslušnost djece doživljavam u kontekstu činjenice da su roditelji odgajatelji, da dijete nije odrasla osoba - može donositi mnoge racionalne odluke, ali mnoge i ne može. Dijete se tek uči odgovornostima i zato ih ne može snositi, a roditelji ih moraju snositi. Dijete ne može samo sebe odgojiti, odgajaju ga roditelji, što znači da ih dijete mora u mnogim stvarima poslušati ili slijediti ili bilo koji drugi glagol koji vam više paše, ali u biti znači isto. To ne znači da dijete nema pravo na mišljenje, na iskazivanje mišljenja i ne znači da roditelj neće nikada prihvatiti mišljenje djeteta i promijeniti odluku u skladu s tim mišljenjem. Ali znači da roditelj ipak mora često ostati kod svoje odluke i provesti je, a dijete mora poslušati.
Poslušnost također gledam i kao poštivanje pravila, a to se zahtijeva i od odraslih. Nipošto ne mislim da moj sin bez razmišljanja i bez otpora treba poslušati ono što tata ili ja od njega zahtijevamo i ulažem veliki napor da on uvijek shvati zašto to i to tražimo. Kad on to shvati, obično nema problema, posluša.
Što konkretno smatram pod poslušnošću: npr. kad ga zovem ujutro da ustane, a ne da se razvlači pola sata (kad mene "zove" budilica i ja nju poslušam), kad serviram ručak da "samo malo, mama" traje samo malo, toliko da se dovrši nešto što trenutno radi, a ne pola sata; da mi da ruku na opasnim mjestima, da prihvati pravila ponašanja u određenim situacijama i na određenim mjestima, da na vrijeme ide spavati. Jučer me je, primjerice, pitao, zašto mi smijemo ostati budni, kad on ide spavati. Ja sam mu objasnila zašto djeci treba više sna nego odraslim ljudima. Negodovao je, ali je prihvatio i to s osmijehom, kad sam ga podsjetila da ću mu, ako bude na vrijeme u krevetu, pročitati 3 umjesto dvije priče o dr. Dollitleu.
Na koncu, poslušnost djeteta gledam i u kontekstu priučavanja na poštivanje drugih osoba, prije svega mene same i tate. Ako on ne posluša moj poziv na ustajanje, ja ću izderati grlo ponavljajući stoput istu rečenicu, uzrujati se, možda zakasniti na posao itd. Ako mi se ne odazove na ručak, jelo će se ohladiti, pa ću ga morat podgrijavati. A zašto bih morala dva puta raditi isti posao? On mora naučiti da i ja imam svoje obaveze, pa i svoje granice.
Poslušnost se može drugim riječima nazvati suradnja ili prilagodljivost, onda možda nije tako iritantna za uši. Ali, meni ne smeta ni riječ poslušnost, ni poslušno ponašanje. I uopće se ne bojim za osobnost mog sina, naprotiv, vidim da je čvrsta i da je skroz svoj, samosvjestan i dostojanstven mali čovjek, iako mora poštivati neka pravila.
Godine prolaze i želim ga pripremiti na vrijeme prijelaza u odraslu dob, kada će morati sam odlučivati o sebi, vršiti važne izbore i preuzimati ozbiljne odgovornosti. Mislim da ga za to treba pripremiti tijekom ranog djetinjstva, a poštivanje pravila je dio te pripreme.
Ja mislim da mi svi pricamo manje vise o istoj stvari samo je drugacije zovemo
da, to je pitanje terminologije.
kad meni kazes suradnja, onda ja imam sliku onoga sto zdenka prica.
(a kod toga naravno svatko ima svoje granice. pa su moje recimo elasticne. pa cu ja recimo u vecini slucajeva tolerirati duze "samo malo, mama" od napr. moje prijateljice koja mene globalno smatra premalo autoritativnom)
medutim uz sav moj trud, meni rijec poslusnost (kao sto rekoh, vjerojatno pitanje nasljeda) izaziva cak fizicke reakcije tipa skupljanja ramena, nelagode u solarnom plexusu, itd....
Da, ta riječ može imati dosta negativne konotacije. Ali, meni još više grčenje u trbuhu izaziva riječ permisivnost. Dobro je već istraženo i dokumentirano da je najbolji odgoj autoritativni odgoj, a da permisivan odgoj ne odgaja cjelovitu, odgovornu osobu. Zato mislim da poslušnost, shvaćena onako kako sam već objasnila, treba biti dio odgojnog paketa.
Ovdje se šlepam uz ancičin post 8)
zdenka2, bas lijepo napisano... Tocno tako i ja razmisljam.
Mene muci upravo ovo. Ako po 100 puta na dan pokusavaju da urade upravo to sto ne smiju i ja isto toliko puta smireno kazem da se to ne smije (jer je struja opasna, noz ostar itd) a oni prvo pocnu da placu, pa da vriste i na kraju dodjemo do valjana i histerisnaj po podu. Ja im ne mogu dozvoliti da se u ovakvim slucajevima "na greskama uce" ali osjetim i da nemam autoriteta. Citala sam sta je Zdenka2 napisala i slazem se potpuno samo mi treba primjera kako im postaviti te granice. Kako da reagujem u situacijama kao ova gore? Ja bih zeljela da sa svojom djecom imam korektan odnos, da oni imaju svoje misljenje i svoje ja ali i da ja u 'konacnici posjedujem autoritet" kao sto rece Ancica. Moja djeca su blizanci i imaju 2,5 godine i ja stvarno nemam vise metoda pa molim vase savjete.
Hocete li moj danasnji prilog na temu?
Vrijeme za vrtic, MZ sprema Zrinku, ja uz Vedrana (inhalira se, cita strip, a ja pripremam odjecu), sve spremno za ici, no njemu se en da oblaciti, iako sam ga na vrijeme upozorio kad se krece. No, kaze on, nece u vrtic ... Jos sam ga pokusao nagovoriti 2-3 minute na oblacenje (sam ili uz moju pomoc), no niej islo i onda sam ga morao polugolog (u gacama, odjeca u vrecici) iznijeti van u auto da se oblaci (naravno, uz pratecu vrisku).
U drugoj turi sam donio Zrinku i njene stvari, a Vedran je u to vrijeme ipak obukao majicu pa smo zajedno dovrsili stvar.
Dosli do vrtica, nece izac iz auta ... ajd, nosi ga opet gore (Zrinka je sva srec htjela hodati), onda opet cirkus 10 minuta, drzi mi se za noge, nece se obuc ... onda dodje njegov najbolji prijatelj pa ga odvuce unutra i za 2 minute vec sav sretan trci, dolazi mi dati pusu ... :/
Ovo mozda nije toliko vezano uz poslusnost, vec vise uz "Predstavu" za roditelje (sutra nek MZ bude uz njega, danas je Zrinka cicala dugo),a li opet ... ako je vrijeme za polazak zelim da me se ozbiljno shvati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom