Nabavila knjigu Zealot (Reza Aslan - ovo: https://www.tportal.hr/kultura/clana...emena-20130719 ) i baš me zanima kako će mi se dopasti. Volim publicistiku, a ovo mi se čini zanimljivim...
Nabavila knjigu Zealot (Reza Aslan - ovo: https://www.tportal.hr/kultura/clana...emena-20130719 ) i baš me zanima kako će mi se dopasti. Volim publicistiku, a ovo mi se čini zanimljivim...
Pročitala sam Dora i Minotaur od Drakulić. Jako me se dojmila, svaka preporuka.
Nastavljam čitati njene druge knjige iako me grči u želucu koliko mi je teško
Trenutno sam na godišnjem pa sam se upustila u pravu literarnu pustolovinu. Prvi put sam čitala strip (ili se kaže grafički roman, hm?) i prvi put sam čitala na francuskom. Radi se o djelu koje je prevedeno i kod nas, Arapin budućnosti. Čitala sam prije par mjeseci recenziju u našim medijima i dosta me zaintrigiralo. Autobiografska priča o djetinjstvu dječaka čija je majka Francuskinja, a otac Sirijac, dječaku koji koji je prve godine života proveo u Gadafijevoj Libiji i Al-Assadovoj Siriji 70.-ih i 80.-ih. Dječja perspektiva omogućuje vrlo slobodna i politički nekorektna zapažanja o religiji, obitelji, okolišu, obrazovanju. Meni u svemu nedostaje majčina perspektivna, njena motivacija mi je ostala nejasna, kao da je autor nije doživio dok o ocu saznajemo ama baš sve. Ipak, uživala sam, vrlo duhovito štivo.
Moja ga je imala u ljetnoj lektiri 7. razreda, nekako ga je izgurala, a onda sam ju procitala ja.
I ponovo dosla da zakljucka da su neke lektire jednostavno pretjerane za njihovu dob. Sto 12-13-godisnjaci znaju o neispunjenim ocekivanjima onoga "necega"? Pogotovo danas.
Sjecam se da sam imala isti taj njen osjecaj da odredjene knjige citam (samo) zato sto moram (a oduvijek sam bila veliki knjigoljubac); npr. Madame Bovary ili Ana Karenjina su mi bile velika tlaka (iako sam istovremeno obozavala ostatak Tolstojevih djela, pogotovo Rat i mir). Jednostavno se sa 14-15 godina nisam mogla pronaci u udatim zenama koje se dosadjuju u braku, i mislim da u toj dobi nismo niti bili duzni to razumjeti. Tek u odrasloj dobi su mi te knjige pocele nesto predstavljati.
A nakon 30 godina popisi lektira se i dalje nisu bas nesto pretjerano promijenili...
Ja ovaj topic vise citam i skupljam preporuke nego sto pisem na njemu.
ALi ovaj put moram napisati, Stric Petros i Goldbachova slutnja. Netko ju je preporucio s foruma. Fantasticna knjiga za svaku preporuku. Procitala ju u dahu na moru.
Juli Zeh 'Dekompresija', psihotriler s tematikom ronjenja i mjestom radnje na Kanarima. Odlicno mi je sjela kao pauza od nesto ozbiljnijih knjiga, mislim potraziti ima li jos nesto prevedeno od te njem autorice.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.08.2018. at 23:24
Pročitala Dnevnik jednog nomada Bekima Sejranovića.
Štogod vi mislili o njemu, meni je ovo opet izvrsna knjiga, i što reći, to je, jednostavno on, takav kakav je... ogoljen do kože... emotivni divljak...
Ima - Corpus delicti Proces, izdala Fraktura 2011.
citat: Distopijski roman Corpus delicti jedne od najboljih i najprevođenijih suvremenih njemačkih spisateljica Juli Zeh bavi se nama danas te postavlja pitanja o pravima na privatnost, slobodu izbora, o otporu i pobuni protiv sistema. Corpus delicti istodobno je i znanstvena fantastika i sudska drama i vrstan triler, ali iznad svega moćna proza koja govori o čežnji za slobodom.
Juli Zeh postala je romanom Corpus delicti suvremeni ženski George Orwell. (Deutscheradio).
odličan švedski krimić autorice Ase Larsson - Prolivena krv
slučajno mi je došao u ruke, kupila sam jednu knjigu na Facebook grupi i izabrala još i Larsson kad već plaćam poštarinu
pun pogodak!
ljeto na hladnom sjeveru, zatvorena seoska zajednica sa svojim tajnama, vezama i interesima, ubojstvo, vučica Žute noge kao jedan od glavnih likova , divni opisi prirode i šokantan rasplet
u romanu se često referencira na prvi slučaj, Sunčana oluja, a vidim da je i on preveden, to mi je svakako na listi
Dokopala se 5. knjige kmečavca , uživam, kao da sam se vratila doma nakon dugog putovanja
Opet Micel, Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta. Uzivala kao prase, preporuka.
Vladimir Sorokin: Mećava
Vrlo... kako da kažem, neobičan roman opis na poleđini knjige i njezin početak navode na krivi trag, tj. podsjećaju na ruske klasike (padaju mi na pamet slični motivi u Tolstoja i Čehova), ali vrlo brzo postaje jasno da su to samo motivi koji vode u neku drugačiju književnost.
Roman je izvrstan, iako atmosferom povremeno nalikuje košmarnom snu, zato i nije baš ugodan za čitanje, ali je kratak. I definitivno nije dosadan. Mogu reći da me prilično šokirao na nekim dijelovima. Kad sam pročitala pogovor o Sorokinovom stvaralaštvu, malko mi je sve skupa postalo jasnije.
David Trueba: Blitz
Nakon izvrsnih romana "Otvoreno cijelu noć" i "Četiri prijatelja", ovaj me pomalo razočarao. Sličan motiv kao u "Četiri prijatelja" (mladac kojeg ostavlja djevojka pa traži svoju novu budućnost), ne donosi zapravo ništa novo, a kraj mi je pogotovo djelovao limunadasto i prozirno. Od loše ocjene knjigu izvlače samo Truebin neodoljiv stil pripovijedanja i neka izvrsna zapažanja i rečenice.
IKIGAI - Héctor García (Kirai)Francesc Miralles
Selfhelp knjiga o dugovječnosti japanaca koji žive na otoku Okinawa (nerijetko dožive 110. godinu), te razrađuju koje navike su najizraženije kod tih dugovječnih ljudi. Ukratko, zanimacija u kojoj mogu sate provoditi s guštom (ikigai), druženja s prijateljima, stalno kretanje i zdrava prehrana.
Pokloniti ću knjigu baki kada završim s njom (još nekolicina stranica mi je ostalo do kraja), u nadi da je prevarim pod temom "dugovječnosti", kako bi se češće počela šetati i našla si napokon neku zanimaciju ako ne i nove prijatelje, hahaha
Marina Vujcic 'Pitanje anatomije'. Odusevila me, mozda mi je najdraza procitana ove godine.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.08.2018. at 08:45
Procitala Kameno srce od Renate Dorenstein. Dobro ste me pripremile (a i autorica, tijekom knjige), pa nisam bila tako sokirana, cita se ko napet psihotriler, preporucam.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.08.2018. at 19:38
Pročitala knjigu, odlična je duhovito-ironična, ali ipak s nekom lirskom notom, uz malu dozu nostalgije na samom kraju.
Od svega me ipak najviše nasmijao opis "muškog" razgovora oca i sina u sauni, koji se, suprotno svim očekivanjima, svodi na nabrajanje obiteljskih neprijatelja u selu i luđaka u familiji
Uh... privlači me, ali ne znam je li to dobro za mene zapravo - mogla bih se previše uživjeti, tinejdžerske dječje godine moje jedinice me tek čekaju. Ova prva mi je bila svarljivija jer... kao to je nešto što ne mogu zamisliti da se meni može dogoditi. Neke knjige nisam mogla čitati, npr. Mani Gotovac Fališ mi (kad sam došla do bolesti kćerke iste dobi kao moja tada, zaključila sam da ne mogu to tada čitati). Kako si je ti preživjela ?
ina, meni se sviđa, teška tema, ali dobro napisana, ja volim jednostavnost u izražavanju, s malo riječi puno kaže.
lik oca sa njegovim košmarima i unutarnjim kaosom mi je bolje sjeo od lika majke, ona mi je nekako pre savršena, školski tip u tome kako se nositi sa svime (da ne idem u detalje i ne spoilam)
Kad smo kod zahtjevnih knjiga, ja sam napokon dovršila Ministarstvo potpune sreće, Arundathi Roy.
Moram nabaviti svoj drveni primjerak, jer to je knjiga koju čovjek nikad ne pročita u potpunosti.... Na trenutke se treba baš probijati kroz džunglu isprepletenih činjenica novije indijske povijesti, koju ne znam iz škole i relativno slabo je to do mene dopiralo kroz vanjskopolitičke priloge u vijestima.... ali knjiga je duboko humana i vrijedna višestrukog iščitavanja. Obuhvaća širok spektar likova, od sirotinje i polusvijeta, preko tajkuna, kriminalaca, novinara i političara, sve do ...ne znam, boraca za slobodu i ekstremista. Tako valjda izgleda Indija kad čovjek ondje živi. Tako izgleda SVAKA sredina kad čovjek ondje živi. Slojevita i kompleksna, a obiluje i opisima nasilja koji uopće ne izgledaju nasilno, pa se čitatelj zapita koliko smo zapravo već na sve to skupa navikli, a moćda je tako bilo od pamtivijeka....
Nova knjiga istog autora (skupa s M. Partanenom): Ljubim ruke, milostiva - kratka povijest lijepog ponašanja (TIM Press, 2018).
Iz predgovora: U ovoj knjizi o pravilima lijepog ponašanja bavimo se podrijetlom europskih navika ponašanja u različitim situacijama, od pozdravljanja do poljupca za laku noć. Putovanje kroz povijest lijepog ponašanja odvest će čitatelja u fascinantno nepoznati i istodobno uznemirujuće poznati svijet.
A na kraju: Pitanje zapravo glasi: postoji li uopće tzv. lijepo ponašanje ili je ono samo dimna zavjesa za kontrolu ljudi, svojevrsni duhovni kavez koji sprečava prirodno, životinjsko ponašanje ljudi?
Jasen Boko: Tin - trideset godina putovanja
Biografija Tina Ujevića, prema kojoj je nedavno bila i četverodijelna tv-serija. Na žalost, seriju sam gledala tek u drugoj polovici, ali me zainteresirala dovoljno da se primim i knjige. Sviđa mi se, otkriva mi neka nova čitanja njegovih pjesama (kolikogod mislila da sam ih kroz gimnaziju dovoljno upoznala), a i zanimljiv mi je uvid u razvoj jedne, po mnogočemu posebne ličnosti.
I ja sam sa sobom na more ponijela, ni ne znajuci, jako zahtjevnu knjigu:
Daša Drndić: Sonnenschein
Uzela sam je na brzinu, pojma nisam imala ni o temi, a jos manje o tezini teme... Sto mozda i nije lose, jer da sam se iole informirala, vjerojatno je ne bih ni ponijela, misleci da nije za plazu...
Dakle, ta knjiga me oborila s nogu, doslovno.
Ne bih prepricavala, tek cu reci da je rijec o progonu Zidova, ali toliko majstorski napisano, da sam tih 500tinjak stranica doslovno progutala... Sjajan spoj fikcije i dokumentarnih dijelova od kojih se doslovno ledi krv u zilama.
Ah, za koja smo sve saznanja u skolama i u zivotu zakinuti... ovo citanje mi je bilo toliko strasno iskustvo, a opet, drago mi je da sam to procitala i mislim da bi trebali svi... knjiga koja daje zivotu jednu novu perspektivu...
Helena Henschen "U sjeni zločina"
u autoričinoj obitelj dogodio se zločin, koji ona sad pokušava rekonstruirati.
Ok, ali ništa posebno, neće propasti svijet ako ga preskočite.
ali zato - napokon sam se dočepala Ciganina. Koliko god sam znala o tom romanu unaprijed (a to nije bilo puno, osim da se radi o ljubavnoj vezi Ciganina i Međimurke), uopće nisam bila spremna na tu količinu Weltschmerza. Nisam znala ništa ni o strukturi romana, četiri pripovjedača su me skroz iznenadila. Roman je čisto savršenstvo, koliko god bola i patnje je u njemu, a niotkud nade da će nešto biti bolje. Ma, da više nikad ništa ne napiše, Kristian Novak bi za mene bio jedan od najvećih.
Nisam prokomentirala 5. dio Moje borbe, Knausgarda. U ovom dijelu njegove frustracije baš izlaze na vidjelo. I dalje piše fenomenalno, iskreno iz dubine duše, ne štedi se ni najmanje. Mislim da sam otkrila otkud potječe tolika potreba za tom vrstom terapije kod njega. Nisu ga (dovoljno) grlili kad je bio mali
Ide li netko na Flanagana u sklopu Festivala književnosti u pon možda ?
Ja zasad idem na Flanagana, Grossmana (pon) i na Drakulićku i ovog Mađara s meni zanimljivom knjigom novom (otkriva da mu je mama bila špijun državne službe, stvarna njegova priča)) u čet. Ako me idući tjedan bude ista ambicija držala .
Posljednje uređivanje od ina33 : 31.08.2018. at 13:35
Ista stvar se i meni dogodi, budem puna planova a onda upadnu nabavke opreme, prvi roditeljski za obojicu itd. itd. itd. Baš šteta
Bila na Flanaganu danas - u zadnji čas drago mi je da sam bila, jer je razgovor s njim bio vrlo sadržajan i interesantan. Čak sam na kraju i kupila knjigu da mi se potpiše - računajući da neću tako skoro imati priliku da mi neki australski pisac išta potpiše uživo a knjiga je izvrsna pa je vrijedi imati doma.
Tanja, nisam te skužila - bila sam i ja na Flanaganu i na Grossmanu. Bilo je to tako jedno uplifting iskustvo, slušat i jednoga i drugoga, Flanagan mi je možda bio i zanimljiviji (njega sam čitala), onako blag i spor. Šteta što nije bilo prilike za Q&A s publikom... ali možda bi taj dio bio dosadan, moderatori su bili dobri.
Ja vjerojatno neću više stići na FSK eventove - zamolba da, ako netko ide, napiše riječ-dvije kako je bilo .
Ma uletjela sam u zadnji čas, nisi me ni mogla skužiti.
I meni je malo žao da nije bilo pitanja iz publike, ali i ovako mi je bilo odlično iskustvo slušati ga. Jedan tako normalan čovjek, bez trunke egoizma, i jako mi se svidio smjer u kojem razmišlja (a to se da iščitati i iz knjige). Koliko sam shvatila, on inače piše o vrlo različitim temama, pa me baš zanima taj njegov novi roman koji bi trebao uskoro biti objavljen.
Kakav je bio Grossman? Vidjela sam ga u prolazu, dok su ga fotografi naslikavali...
Dobar, sviđa mi se i njegov smjer razmišljanja (vjeruje u mogućnost prestanka sukoba s Palestincima i u život u Izraelu koji neće biti, kako je rekao, tvrđava, nego dom) iako sam dosad njegovu najpoznatiju knjigu izbjegavala zbog teme (smrt djeteta, koja je njegovo iskustvo)... mislila sam da bi mi to bilo too much, ali ću posegnuti za najnovijom knjigom "Ušao konj u bar". Ali, tema Židova je onako općepoznata, iako ima dosta poveznica s našom situacijom, i tema židovskog humora je općepoznata (nisam znala za činjenijcu da je hebrejski nakon 2. svjetskog nastao tako da je jedna osoba napisala rječnik prema obrednom jeziku i izmislila nove riječi - to me fasciniralo)... dok je Flanagan nekako više iz kulture koja je u zapećku (bez obzira ili upravo zato što su mali dio književnosti na engleskom) i tim mi je bilo zanimljivije možda čuti njegov glas, manje je eksponiran.
Posljednje uređivanje od ina33 : 04.09.2018. at 09:59
Da, znala sam to za hebrejski, a znam da je i jedna od ključnih osoba u oživljavanju hebrejskog (ivrita) bio stric Amosa Oza (piše nešto o tome i u "Priči o ljubavi i tmini").
Grossmanov roman "Do kraja smrti" svojedobno sam probala čitati, ali nekako mi nije sjeo... možda mu se opet vratim nekom drugom prilikom.
Što se tiče židovskog humora - ako jednom na FSK (ili nekom drugom prilikom) pozovu Etgara Kereta, to obavezno treba posjetiti!
Edit: uspjela sam krivo napisati naslov romana, "Do kraja zemlje", a ne "Do kraja smrti" jesam luda...
Pročitala publicističko djelo o tragediji s festivala Roskilde prije 18 godina, kad je 9 ljudi umrlo za vrijeme koncerta Pearl Jama. Ni dan-danas ne mogu vjerovati kakav suludi splet okolnosti (kiša, blato, gužva, loš zvuk sa stagea, nejasna hijerarhija u osiguranju) može dovesti do toga da se onesvijestiš u masi, a da su svi oko tebe toliko priklješteni da ti ne mogu pomoći da se ustaneš. Mnogi kažu da su dio vremena doslovno levitirali u publici. Zanimljivo mi je da sudskog epiloga nema-nitko nije proglašen krivim, i to nakon 10-ak godina sudskog procesa (čisto za informaciju da se to očito događa i Dancima).
Knjiga, naravno, puno govori i o bendu, i ima zapravo previše detalja koji mogu biti zanimljivi samo hardcore fanovima.