Ha-ha cvijeta... tako i ja testiram svoje raspoloženje na Hare krishnovcima. Ono, kad su mi simpa sam dobre volje... a kad mi idu na živce, loše sam. Priznajem, bilo je trenutaka kad sam pomislila da bi u rudnik trebali.
Ha-ha cvijeta... tako i ja testiram svoje raspoloženje na Hare krishnovcima. Ono, kad su mi simpa sam dobre volje... a kad mi idu na živce, loše sam. Priznajem, bilo je trenutaka kad sam pomislila da bi u rudnik trebali.
Nisam primijetila nesto takvo u nasem vrticu, ali vidjet cu kroz mjesec-dva, kad ga smjeste medju 3/4-godisnjake.
Inace, kupi haljinu. Mi smo nabavili narancastu balerina suknjicu od tila (tutu, kako god da se to zove), a kupujem mu i robu koju eventualno spazi u ducanu (ako kupujemo odjecu, a sa mnom je) koja nije za djecake. Povremeno nosi tajice, imao je sandale sa sljokicama ovo ljeto (odabaro sam). Nema veze s princezama, ne zanimaju ga, ali sigurno je sve to nesto sto je vidio na drugima. Na meni sigurno nije.
Zanimljivo, kaže mi prijateljica iz Njemačke da tih pojava nema ni kod njih.
Kupiti ću joj, odvesti ju ju u dućan nek si sama izabere. Da doživljaj bude potpun.
Joj ne znam draga, nisam u Zg bila...nekad je bio jedan u Kvaternik plazi, ne znam je li jos postoji.
Nema u istočnom. Ima na Jankomiru, u centru i mislim da ima u Avenue Mall u N.Zagrebu.
Evo ti lista prodajnih mjesta: http://www.idemvan.hr/mjesto/accessorize/2841/
Ja se uopce ne sjecam da sam ikad u nasim ducanima od A. vidjela djecje halninjce od tila.imas jedqn i u Importanne-u.
Ja nisam nikad ni ušla u te dućane. Znam da ima jedan na početku Jurišićeve...
Ajme, jadna ti sam majko moja, što moram ići tražiti.
Inače, jučer mi je sva sretna rekla da joj je M. najbolja prijateljica. Za poluditi koji su to mali manipulatori. Jedino što se nadam je da i ona njima vraća istom mjerom.
Ja se zbilja ne sjećam da smo mi imali takve odnose... moja najbolja prijateljica iz vrtića mi je bila najbolja prijateljica cijelu osnovnu... u srednjoj smo se razišle, ali smo ostale prijateljice i danas.
Oooo, ja se sjećam.... i iz vrtića i iz osnovne škole. Uobičajeno je bilo tužakanje "prijavljena drugarici", a i postojali su klanovi.
Meni je već onda bilo bolje s dečkima, nisam se nikada uklapala u žensko društvo. Dobro žensko društvo našla sam si tek u glazbenoj školi. A u osnovnoj - bilo je klinki koje su imale svoje grupe i sljedbenice. Mene se nije doimalo, pa sam bila "izopćena", ali ja sam od onih koje su se penjale na drveće s dečkima i uvijek imale razbijena koljena (i poderane štrample) pa me nije naročito pogađalo.
Sad mi kaže kolegica da je u Frankopanskoj bio neki dućan koji je imao te gluposti za ne velike novce.
Zna netko?
Nemam pojma.
Nikad nisam kupovala takve stvari. Ali sam kumici (sad je studentica) radila sama suknjicu, od starih zavjesa i raznog otpadnog materijala.
Ima i načina da se to napravi bez puno šivanja - gle ovo: http://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/...---304463.html
Posljednje uređivanje od Peterlin : 24.09.2015. at 09:09
HM često ima haljinica s tilom. Bude i za maškare takvih "balerina".
Je, gledala sam jučer na webu.
Meni se sviđa jedna sa šišmišima. A niš, odvesti ću ju u HM, pa nek bira. Za koji dan... ili za mjesec dana kad joj bude rođendan.
Meni je najjace kad mladji (3g) kaze starijoj (6g) "Nisam ti vise prijateljica" a ona se rasplace
mojca, bas si me nasmijala.
vjeruj mi, koliko ce i da li ce biti "svoja" najmanje ovisi o tome hoce li nositi ruzicastu haljinicu od tila ili nece. i sto manje budes "drvila" po tome, to bolje.
a osim to da postaju svoji, za njih je u toj dobi vazno i da se osjecaju prihvaceni u grupi.
ono sto bi se reklo najobicnija socijalizacija...
a vidjet ces poslije, doci ce i maskara na red i parfem i onakva/ovakva frizura..pramenovi mozda..
cuvaj zivce za nadolazece godine.
I ja sam skužila da ne treba dramiti.
...od rođenja sam je odijevala u sve boje (uz potiskivanje ružičaste), opskrbljivala raznoraznim igračkama (od bagera do lutaka), slikovnicama itd. Bajke sam prepričavala u oba roda, pazila na poruke... Išla je (ide) na sportsku, ima se potpuno pravo sprljati, odjeća nije issue, ja nisam štikla-kostim mama. Dakle, nadala sam se da neće biti u princeza filmu
I onda od frendice naslijedimo hrpu princeza haljina i ova poludi. I svi koji nam dođu u goste, uključujući i njenog najboljeg prijatelja. Igra presvlačenja bila je hit. I sad je to baš rijetko opere jer se zguštala. Ali ostala je u princeza filmu, nije ostjetljiva na dnevnu garderobu, ali uvijek je za nešto "što se vrti". Kad sam je pitala zašto toliko voli princeze i što misli da one rade, ozbljno me pogledala i rekla "pa vrte se". Halo, mama.
Sad je krenula na plesnu i tamo se vrti
Ne dramim jer od vrćenja ima i koristi (po Rajoviću, lol).
I sad je i filmu da će kad naraste biti Elza, jedino ne bi htjela ostati bez roditelja pa je malo u frci.
Uglavnom, mislim da ih treba pustiti da odrade faze i sami izađu iz njih bogatiji za iskustvo još jedne faze. Biti kao drugi trebaš isprobati hrpu puta kako bi shvatila da to (ne) želiš i zašto.
Evo je, izvukla sam iz tajnog skladišta roza suknjicu od tila, čarobni stapic i sljokicaste cipele. Ludilo.
Još tutnji klaun Cupko.
Ona jedva čeka da.joj tata dodje... Moram ga nazvati da vježba reakciju prije nego udje.
SLučajno naletih na temu...e, ženske, ja nisam ni bedasta puno ni ograničena, rekla bih ali meni je to simpatično! Ja svoju oblačim u sve romantično na cvjetiće, u čipkaste kapice, balerinkice..ne bježim od plave i svih mogućih boja, ali mi je prekrasna u ovim djevojačkim kombinacijama, haljinicama, špangicama i slično..
Sjetite se sebe što ste sve silno htjele kao male, pa ste opet ispale normalne, niste šupljoglave barbike.
Je, super je odreagirao. A ona je sjedila pred vratima i čekala ga, prvo na malog drvenoj gljivi, pa joj je postalo neudobno, pa si je donijela svoj stolcic.
Uglavnom, tata je ušao i divio se svemu.
Ali, nije princeza, kaže. Ona je vila. Ajd, to mi je dražea verzija.
Za mjesec dana joj je rodjendan, moram smisliti kako da to bude vilinski rodjendan.
To bi joj bilo baš fooooraaaaa!
Možeš već sad krenuti sa pripremama, možete zajedno raditi vilinske štapiće za svaku gošću-vilu i krune za svaku glavicu i dvorac, sve od kartona ... za visuljke umjesto tila možeš koristiti najlonske vrećice narezane na uske trakice ...
Taman će po dućanima biti za kupiti i onih vilinskih krila ...
Ajme, zabrijala sam, moje su prerasle takva slavlja, očito mi nedostaje ...
Da, ja jutros guglala sat vremena tražeći jeftine ideje,, ona se probudi, pitam ju želi li vilinski rodjendan, kad ono.odgovor je: ne! Gusarski!
Žensko!
ne mogu a da ne primjetim kako na ovoj temi uglavnom vlada mišljenje da se ne-princezasti model (odjevanja? ponašanja? o tome se radi?) optimalniji za curicu. ili da bi ovdje prisutne majke, da mogu birati, odabrale nešto što je neprincezasto za svoje djevojčice.
Ukoliko se radi o pitanju rodnog stereotipa, naravno da se slažem sa stavom da je potrebno dopustiti djetetu da se u tom pogledu izrazi kako god želi, ako se curica želi igrati autićima ili biti gusar na maškarama, ili obrnuto, dečkić koji želi nositi šljokičaste sandale - meni je to sve ok
ono što mi nije ok je da svojim curicama govorimo, šaljemo poruku, whatever, da nije ok biti "princeza" ako si curica, jer to je tako mainstream, više je cool biti gusar (Mojca, ne ide tebe, nego se naprosto ne mogu sjetit ničeg dijametralno suprotnog princezi osim gusara )
Jer ako je na estrogensko-testosteronskom (da ne kažem žensko-muškom) spektru princeza na jednom kraju, a gusar na drugom, zašto je biti gusar ok a nije ok biti princeza? Ako je dijete, evo npr. curica negdje na sredini spektra, pa je puca čas ovako čas onako, ne vidimo u tome ništa loše, ne vidimo ništa loše ni ako naginje testosteronskom kraju (iako mislim da je to specifičnost ovog foruma i njegove populacije, ne vjerujem da je tako baš svugdje u RH), a ako želi biti nešto isključivo ženstveno kao što je princeza, onda tome nalazimo mane?
Primjetila sam da se i među odraslim ženama može naći predrasuda da ukoliko žena ne prkosi rodnom stereotipu u pogledu odjevanja i šminkanja, depiliranja i sličnog, da postoji velika vjerojatnost da će biti smatrana površnom. Kao da stupanj prkosa normama ili sterotipima u izgledu određuje naš stupanj inteligencije ili u najmanju ruku svijesti o položaju žena.
Zato mi se i sviđaju (ovo što ina spominje) ove nove princeze, snažnije, samostalnije, a ipak princeze. Moja curica je takva da baš obožava sve što je ženstveno, a moram priznati da sam i ja takva, nisam nikad bila tomboy iznutra, naprosto me količina braće prisilila da to djelomično budem. I onda sam tek u odrasloj dobi došla na svoje, kad sam stekla dovoljno samopouzdanja da znam da se ne obazirem na mogućnost da će me netko smatrati površnom ili antifeministkinjom ukoliko hodam našminkana i u štiklama. Mislim da smo u toj borbi protiv stereotipa malo počeli pljuvati po jednom kraju spektra, a to isto nije ok.
Mislim da je ok biti ženstven, i dopustiti našim curama da budu takve ako žele. Neće biti ništa manje snažne i pametne.
Betty je napisala baš ono što mislim čitajući ovu temu. Ja stvarno ne vidim zašto, ako ih podržavamo u gusarskim fazama ne bismo i u princezastim. I u svim onim između.
Nemam ja problema s princeza fazom.
Ja imam problema s povladjivanjem drugima.
Imala sam spremnu roza suknjicu i štapic i krila još odavno, očekujući tu fazu... Isto kao sto imam spremne druge stvari, jer znam da će doći na red. Moje pitanje je bilo vezano za klanove i emotivne ucjene i ulogu roza haljinice u tome.
No, to smo već zaključili.
Po meni nije jer je prilično jednoznačan, dakle dijete vidi barbiku,princezu, gusara, supermena itd. i sve što njihov mozak može pojmiti je kako su lijepe, našminkane, grubi,mišićavi, nasilnici..itd. Te igračke i likovi njima ne daju nikakvu dubinu nego predočavaju samo ulogu ljepotice, nabrijanog muškog lika itd. Ali,to je toliko općeprihvaćeno da će djeca koja zamjene uloge m-ž biti uvijek etiketirane i to je grozno. A sve moguće počinje iz najobičnije igračke..
Isti primjer je s odjećnom gdje je za curice još uvijek sve roza/lila/ljubičasto a za dečke plavo/smeđe/zelenno...kad ja svoju malenu obućem u zelenu majicu, plave hlače a na noge joj obujem krem papuče svi mi govore kako mi je sladak sin
No da skratim- mi smo sad u fazi Bebe, odnosno Barbika fazi. ona to skida,oblači,navlači,druge bebe cicaju barbi kad se udare i tak..ne branim joj da se igra al me frustrira da ću joj s vremenom morat objašnjavat da je ta barbi volonterka,humanitarka, menađerica itd. da bi shvatila da nije sve u ljepoti umjesto da ju pustim da se igra stvarajući svoj ideal ljepote temeljen na Barbi izgledu-to me plaši.
Djeca trebaju biti djeca dok god je to moguće, a vremena da upoznaju surovi život i svijet biti će napretek... Princeza, princ, žaba ili žabac, meni je svejedno, dok god su mi odlične učenice, pristojne i drage mami na ponos kao što su sada...
A kad to sve ne bi bile, odlične
učenice i ostalo, tad ne bi smjele biti sve princeze i žabe?
Posljednje uređivanje od Mojca : 27.09.2015. at 06:41
Ne rušite mi snove i iluzije, nama još pubertet nije zakucao na vrata . Šalu na stranu, naravno da mogu biti što god žele dok god su prije svega - ljudi. U rozoj haljinici ili podrapanim trapericama, meni je manje važno. I prirodno je da imaju razne faze kroz koje prolaze i kroz koje će tek prolaziti...
zašto se svi boje puberteta? :D
pa to je meni bilo divno razdoblje hihi
Eto baš sam htjela napisati što i Betty...djeca neka budu djeca, neka sanjaju i maštaju i konstruiraju da bi jednog dana mogli dekonstruirati i iz toga ponovo konstruirati - sebe.
X
mojoj nije padalo na pamet da nije lijepa ako nije u haljini dok nije u vrtiću doživjela da se tete raspamete kad dođe u istoj pa s vrata odma:ajme kako si danas lijeepaaaa....
pa onda dođemo do toga da mi plače kad joj idem obuć lasteksice u vrtić,2mj nije htjela obuć ništa doli haljina...
pa sam svima govorila da joj komplimentiraju neku majicu i hlače kad joj na jedvite jade obučem ne bi li ju udobrovoljila...
sada ide u drugi vrtić gdje nemam tih problema,za razliku od 1vog, ne potenciraju se rodni stereotipi....
(tamo bi često čula curice ovo,dečki ono, nemoj tako to nije za curice isl...)
Meni je baš drago što je tema aktivna .
Sve je izgleda u percepciji "princeze".
Meni su princeze nešto što je potpuno depersonalizovano: ideal, maska, uloga, lutka za maskenbal, tj. stereotip, rodni ili ne, manje je bitno. Tj. verujem da je izuzetno zdrav kao razvojna faza ali ne kao višegodišnje "uživljavanje u ulogu".
Osim toga, zbunjuje me ovo povezivanje princeze i ženstvenosti, a još više povezivanje spoljnog izgleda i ženstvenosti.
Pa ne čine nas valjda odeća, obuća, šminka & akcesorije ženstvenima?
Onda ja valjda nisam žensko-a baš se osećam kao žensko 100%, i sasvim sam ubeđena u svoju ženstvenost...
Šta su onda parametri muškosti?
Meni su Škotlanđani u kiltovima sasvim muževni .
Posljednje uređivanje od pulinka : 27.09.2015. at 23:41
Slažem se Pulinka... a parametri muškosti - pa valjda nabildani likovi u rozim majicama do pupka uguranih u slimmy traperice,, depiliranih nogu i pazuha, s onom modernom "vjetar mi puše u facu" frizurom.
meni su princeze - maškare. niš drugo. isto kao i pipi. ili gusar.
a vezano uz oblačenje za vrtić, ovo što piše skulirana, to je bila bitka koju sam odlučila da neću voditi.
iako su kombinacije bile koji puta prestrašne.
ono, bilo me sram.
sjećam se, m je imala dvije i pol kad je krenula u vrtić, odnosno jaslice, a j je išao u školu. i njemu je bilo jedino bitno da mu ja donesem na kauč ujutro bilo što da ne mora on ići po robu.
a ona...
majko mila, ona se morala sama obući, i onda bi ponosno došla u dnevni boravak. onako mala. nakinđurila bi se ko božićna jelka. a boje božemesačuvaj. pa neke suknje pa haljine iznad hlača, sve naopako. svaki pokušaj sugestije bi izazivao takvu dreku da ja to nisam mogla rano ujutro, prije kave, trpiti. i predala sam bitku. eventualno bi se natezale oko usklađivanja temperature i odjeće, al koji puta ni to, pa je znala obući jaknu, a vani plus 30. onda bi došla u vrtić takva i za najviše sat vremena sve sa sebe skinula i spremila u ormarić i stavila onu rezervnu robu na sebe
Misliš nekako ovako : http://www.neatorama.com/2014/04/14/...ey-Characters/
Cvijeta
ja nemam bas takve priče, ali u principu, dijete me je ponešto naučilo....
dakle moj je ukus bio i ostao "sve suprotno od nakindurenosti, kiča, onih kakti dječjih ikonografija, medvjedica, volančića...
ni kolica nismo kupili prije poroda, jer sam se ja zaprepastila bojama, oblicima, volanima i čudesima na dječjim kolicima. I rekla sebi i mm -, ništa dijete ćemo samo nositi. No nakon par mjeseci sam shvatila da je to dosta suvislo pomagalo, ali su se na sreću u dućanima pojavila kolica od inglesiene u lijepim modrim i crvenim bojama, bez raznoraznih ornamenata.
Elem, tako je i cura bila obučena, onako monokromno ili neke bauhausovske kombinacije.
no došao vrtić..... I cura bi sve one cvjetiće, roze bojice i slično...
i tako bile mi jednom u benettonu, mislim da je imala oko 3 godine.
donosi mi neku roza suknjicu, ili hlačice, ne sjećam se vise... i kaže: mama ja bi to.
a ja onako nadobudno: ali maco to se ništa ne slaže sa bojama onoga sto već imaš. ( jesam bila blentava, bas trogodišnjakinje slažu boje i razmišljaju sto se s čim slaže)
i odgegalo se moje srce prema policama i za par minuta donijela je i majicu i demperčić i čarapice, sve u roza boji. I kaže: Evo mama sad ce sve slaže, i gleda me ozbiljno svojim plavim okama.
i što ću, kupila sam, a za nešto mjeseci su mi i te bojice i te šljokice čak postale i lijepe. (Naravno ne bas sve).
to biješe prva lekcija. O ostalima kad stignem.