 |
|||
|
|
|||
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
da se što prije pojavi + i za zdravu bebicu!!!
~~~~~~~~za jedno malo
Tužno, pretužno
~~~~~~~~ da što prije skupite snagu za dalje i da vam jedno novo
Uh...pretužno.
Moja sućut.
Žalim da Vam se ostvari što prije vaša želja.
Draga jako mi je žao
Šaljem vibrice da brzo dođe plusić
~~~~~~~~~~~~~~
Jako mi je teško kad pročitam ovako nešto.
Draga, evo plačem skupa s tobom....
Nemogu ni zamisliti koliku bol i tugu osjećaš.
Iskreno se nadam i molim da ćete uskoro ponovno dobiti priliku da budete roditelji i da će ovaj puta sve proći u najboljem redu.
Tebi i tm
citam i placem...
nemam cak ni rijec utjehe...
citam i placem...
nemam cak ni rijec utjehe...
~~~~~~~~~~~~~ da vam se što prije ostvari želja i dobijete jedno malo
....ne mogu ni zamisliti kroz sta ste prosli....
.....dobro je da si nasla snagu i veru u sebi....
.....nadam se da cemo se uskoro radovati sa tobom
evo ga, još jedan dan počinje, a ja tužna jako jako, ne znam uhvatilo me...što se više Ivanov rođendan približava meni samo suze cure...ako je tko imao ovakva iskustva, nadam se da vas je što manje, kako ste se nosile s rođendanima...ja stvarno ne znam kako ću, sad mi je već knedla a ima još mjesec i 17 dana do prvog rođendana moga anđela
Tesko je izgovoriti ijednu rijec jer tesko je.Citam,placem i jezim se.
Dragog Boga moliti da vam da snage i da sto prije ugledate+.
saljem ti puno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da budes sto snaznija u danima sto dolze i da sto priju ugledas plus na testu
iskreno mi je žao,jako me priča potresla,naime je imam Ivana,i bilo mi je još teže čitati,jar svaki puta kad si napisala ime nešto me streslo!
draga samo hrabro!!!
i ja placem skupa s vama
zelim vam sto prije plusic na testu
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
draga iirraarraa, nema tih riječi koje bi ja izrekla, a koje bi te utješile.
stoga ti šaljem veliku
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
Suze su mi u očima i težina u srcu
Želim vam drugu bebicu što prije i
Strašno mi je žao...
anchi, nemo jse ljutiti, malo sam ti zavirila u fotke...dijete ti je predivno, oduševljena sam okicama
i ja ti saljem puno vibrici da sto prije docekate plusic i da opet osjetis radost u sebi zbog nove bebe. i moja prijateljica je izgubila bebu pred termin, srecom nakon 2 godine je ponovno ostala trudna i sad imaju preslatkog sincica. tako da imaj vjere u srcu da ce sljedeci put sve biti u najboljem redu...
Imam prijateljicu kojoj je prvo dijete umrlo drugi dan po porodu.iirraarraa prvotno napisa
Dandanas, nakon 18 godina, ne zaboravlja njegov rođendan.
Ali, život ide dalje i nakon te joj je tragedije donio dva predivna anđela u kojima uživa i koji su joj utjeha i radost.
Želim ti da uskoro dočekaš svoje tješitelje koji će ublažiti bolno iskustvo prvog poroda.
koliko čujem većina žena nakon tako strašnog iskustva zatrudni u prosjeku za dvije do tri godine...o bože, pa ja ne mogu čekati toliko...mi pokušavamo sad već skoro 7 mjeseci...da već, meni je to dugo i već si mislim krenuti na neke pretrage ako se ne dogodi nešto lijepo uskoro
Draga iirraarraa,
stalno ti pokušavam nešto napisati, pa obrišem, pa ponovo pišem, pa isto tako brišem. Bojim se da me nećeš krivo razumjeti, protumačiti moje želje, riječi.. Stoga, napisati ću ti svoje iskustvo u kratkim crtama.
Termin je bio 01.02.2005. Otišla sam na redovnu kontrolu u 39. tjednu. Nisu se čuli otkucaji djetetova srca, uputili su me u bolnicu. Tamo mi nitko nije ništa govorio, dok mi jedan doktor nije dobacio Što vi hoćete, dijete vam je mrtvo. 24sata trudova, prirodan porod, tjeranje babice Hoćete vidjeti dijete? A zašto nećete vidjeti dijete?.... Tri dana sam bila sama u sobi, plakala sam od jutra do sutra, u popodnevne posjete prolazila sam kroz hodnik kroz čije staklo sam mogla vidjeti novopečene mame sa svojim bebicama. Došla sam doma i nitko mi nije dozvoljavao da plačem. Uvjeravali su me da život ide dalje i da imam svog anđela. Kada bi pao mrak, ja sam grlila muža i plakala Zašto baš meni? Odlučila sam da ću poduzeti sve ne bi li otkrila što se desilo?? Sve pretrage, kontrole, obdukcije pokazale su da je dijete bilo potpuno zdravo, da sam ja bila potpuno zdrava. Odgovor na pitanje Zašto? nisam dobila, niti ću ga kada dobiti. Postojalo je tu nekih sitnih naznaka, možda je zbog ovoga, možda je zbog onoga, međutim jedno veliko ništa.
U cijeloj toj mojoj muci, postojala je samo jedna svijetla točka, doktor koji me porodio i koji je bio koliko toliko human. Na prvi pregled poslije poroda otišla sam kod njega. Ništa nije prepustio slučaju. Sve silne pretrage i onda sredinom svibnja znači nekih četiri mjeseca poslije poroda ostala sam trudna, posve neplanirano. Kako je tekla trudnoća i porod imaš negdje na pričama s poroda. Sada je moj Marin tu, dvoipogodišnjak, koji trči sto na sat i ne zatvara usta.
Svakog 26.01. sjetim se. Ne zaboravljam. Srce se stisne. Teško je. Gledam naprijed, ne okrećem se. Živim za svaki novi dan.
Od sveg srca ti želim jedan ogroman plus na testu, da čuješ srce ispod svog srca, ali onda kada budeš spremna. Mislim da na forumu mame i bebe imaš podforum, zatvorenu grupu za mame koje imaju svoje anđele. Živi život punim plućima, jer moraš pripremiti svoje tijelo, a i dušu za novu bebicu.
Sada moram ići, jer Marin hoće dojiti.
Ako ti bilo kako mogu pomoći, javi mi se na pp.
žao mi je!
puno
Prestrašno i prebolno...
Nemam riječi utjehe, plačem s tobom.
Molim se dragom Bogu da ti da snage da to izdržite i da vas što prije razveseli nova bebica
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jako tužno,plačem i tipkam ovu poruku.
Biti će djece......dat će Bog.
Molim za vas da što prije dobijete novu bebu,
što te ne uništi to te ojača,
drzim fige
hvala Vam cure, puno...vi ste jedan od najbitnijih razloga što ja uopće se uspijevam relativno normalno s ovim svime nositi, jako mi puno pomažete, vaši postovi znače mi puno..
Sjet5it ću se tebe i tvog malog anđela u svakodnevnoj molitvi,da imaš snage za dalje!
baš si me rasplakala,ja sam imala spontani u 4. tjednu i bilo mi je prestrašno mogu mislit kak je onda tebi.Sigurna sam da ćeš uskoro začeti i da te tvoja sadašnja bol neće tako jako boljeti
Draga iirraarraa!
plačem i plačem...i razmišljam već danima o tebi..
Dijelimo okrutnu sudbinu.
MM i ja smo se vjenčali na Valentinovo,nakon dva mjeseca poznanstva.
Priča kao iz najljepše bajke.Mjesec dana nakon ja trudna.Velika radost,veselje...i iznenađenje - nosila sam blizanke...
Birali smo dugo imena(tražili savršeno),tražili dok nismo odlučili..NIKA i DORA.
Imena za naše jednojačane curice...
Trbuh raste,gladimo ga svaki dan,pričamo im i pjevamo.
Zadnja tri mjeseca provela sam u bolnici zbog nadzora blizanačke trudnoće...NADZOR? U tri mjeseca "nadzora" beskrajna vađenja krvi samo (sve je uvijek bilo ok) i samo dva UZV!!!!
Ležala sam po cijele dane...brojili smo dane u očekivanju naših ljepotica...
Radim CTG,pokazuje se patnja jedne od bebica...dižem frku,nitko ne reagira,samo potpisuju papir da je uredan.
Kljukaju me normabelima.
Večer prije tragedije,CTG je savršen.SAVRŠEN! (kao da su me pozdravljale?!)
Brojim 35tjedana i jedan dan.Buđenje 3.12.2004. Ulazi sestra u sobu i donosi ctg aparat.Nađem jednu bebicu sa slabim otkucajima,a drugu ne mogu naći.Zove MM (kao i obično u to vrijeme) i govorim mu da upravo mjerim otkucaje,al se brinem jer ne mogu naći Doru.....Zovem sestru,dolazi i govorim joj,ona odmahuje rukom i opet odlazi...Nema ona vremena sad jer slijedi vizita...
PLačem...zovem MM...ne mogu ni govoriti...al on shvaća da se nešto događa i trči do bolnice...
I dalje tražim Doru,al mi ne pada još uvijek na pamet da je već umrla...Suze mi samo idu...Ridam...gotovo da nemam zraka...hvata me panika,al ulazi vizita i nadam se spasu i rješenju...o čemu se radi?? Ne shvaćam ni dalje...DObijam odgovor jednog od vrlo cijenjenih ginekologa
(citiram): "igrajte se još malo sa aparatom" Odlaze...
Nevjerica...nikad to neću zaboraviti....nikad...
Jedan od njih se ipak vraća u sobu (jedini koji se smilovao i shvatio da se nešto događa) ....i Nikini otkucaji slabe,već su isprekidani...
Odjednom se stvara strka...čujem ga da govori da odem na Colordoppler....
Tamo čitava svita odjednom...jedna ginekologica me miluje po kosi...ja pitam,svi šute i samo klimaju glavama...
Ona mi govori da odem u sobu i da će ona sad doći do mene...
Izlazim van,ne razumijem još uvijek ništa.Na samim vratima se gotovo sudaram sa MM...
Ulazimo u sobu,cimericu su izveli van iz sobe.Ležim na krevetu,MM me grli.Pun je pitanja,a ja mu ne znam ništa reći.
Odjednom mi sijevne kroz glavu da smo izgubili našu Doru...govorim mu to,on plače...Prvi put ga vidim da plače.Pokušava me utješiti,al nekako nam oboje ne ide.
Napokon ulazi ona ginekologica..iza nje sestra sa posudom sa dvije injekcije za smirenje...
Ona govori da smo izgubili OBJE bebe.
Zvoni mi u ušima,ne sjećam se dalje.....
Odjednom...u sobi moji i njegovi roditelji...svi plaču.Nitko ne zna što bi rekao.
U hodniku bolnice se ispred vrata čuje smijeh jednog od ginekologa...a cijela bolnica već bruji o mom "slučaju" kako su ga nazvali.
Klistir,pa brijanje.Sestra me zarezala...kapa mi krv među nogama.Ne osjećam bol...osjećam samo da sam umrla sa svojim curicama.
Izazivanje trudova.
U 22.15h rađam NIKU,a u 22.17h DORU na zadak.
Nemam snage pogledati ih....
Nakon svega dolazi mi ona ginekologica i tješi me.U očima joj vidim suze.
Hrabri me...traži riječi utjehe...
Žele me strpati nakon svega u sobu sa babinjačama...ta ginekologica se buni i smještaju me ipak u posebnu sobu.MM je tu.Čeka.Oči su mu natečene.
Opet injekcije za smirenje,pa tablete protiv bolova.U noći me budi nesnosna bol....bol kakvu je teško opisati.Zvonim sestri.Zvono odjekuje,al nema nikoga.Grabim mobitel.Zovem mamu da nazove bolnicu i odjel da mi pošalju nekoga.Nakon pol sata od zvonjave netko napokon stiže....
.......................................
Napokon vidim svoje male anđele,prelijepe su.Obukli su ih u robicu...
ljubimo ih...grlimo...pozdravljamo...pričamo...
Imaju svoj mali tihi dom...
Nikada više nisam nogom kročila u Petrovu.Ne mogu.Ne želim.
Ne prođe dan a da ih ne pozdravimo za laku noć.Ne prođe dan.To mi daje snage.....Sjetim se rođendana...zapalim im svijeću...
Nekoliko mjeseci poslije ostajem trudna.Spontani u 6.tj.
Opet suze...Opet bol...i vječno kada?
A onda....7.8.2006. rodila sam svoju lijepu djevojčicu Ellu...koju obožavamo naravno...uskoro će 2 godine i prava je mangupica!
Stravično je da smo doživjele takve velike tragedije...nema tih riječi koje mogu utješiti...Mi smo puno razgovarali sa obitelji i nama bliskim prijateljima...
Ja sam se nekako uhvatila toga da sam ponijela svoj križ to me drži...i nekako sam se onda i smirila..Vjerujem da su one sad naši anđeli koji nas čuvaju..
Želim ti reći da kreneš dalje,ne i da zaboraviš...
Pokušaj uživati u malim stvarima i tvoja će bebica stići...ja ću se večeras pomoliti za tebe!
Kao što je rekla Vodenjak- Živi život punim plućima, jer moraš pripremiti svoje tijelo, a i dušu za novu bebicu.
Iskreno mi je žao ako sam nekoga svojom tužnom pričom i velikom tragedijom uznemirila,vjerujte da mi to nije bila namjera.Oprostite.
ljubim vas sve...i moja ELLA!!!
irraarraa želim ti svu sreću ovog svijeta da uskoro ugledaš veliki +, da ti trudnoća prođe u najboljem redu i da grliš svoju malu bebu
frka20 toliko me dotukla tvoja tragedija da ti ne mogu niti kazat.
strašno.
bog ti dao svu snagu
eto, čovjek se već počne pitati čemu taj glupi život uopće, sam patnja....hvala Bogu ti si svoju sreču konačno dobila živu i zdravu..jako mi je drago zbog toga, tvoje cure su ti se vratile konačno...ja znam da će se i meni moj Ivano vratiti...jedva čekam taj dan da ga konačno vidim
frka nemam riječi kojima bih mogla opisati tugu zbog svega što si prošla
čuvaj svoju lijepu djevojčicu
iirraarraa želim ti da što prije dočekaš taj dan
draga iirraarraa, vjerujem i znam kako se osjećaš..znam što proživljavaš.
Znam da ti je sad teško što se više bliži taj dan...
kopiram ti tekst koji sam napisala dvije godine nakon moje tragedije.
3.12....danas 2 godine
Teško mi je...Bili smo i na Mirogoju.Puno smo suza prolili.Sjećanja su bolna.Zapalili smo svijeće za naše andjele,Niku i Doru.Male slatke blizanke...Nisam mogla,a da ne pomislim na to jutro.Čak me i zaboljelo u trbuhu...možda sugestivno,jer je danas dvije godine,danas je taj datum.Ne znam.
Ella je bila sa nama...naša srećica...naš "spas" u toj tuzi..
Možda sam poprilično nesuvisla,al nadam se da me razumijete..jednostavno imam potrebu danas nešto napisati.
Iako sada imamo Ellu,nikada nećemo zaboraviti naše Niku i Doru.Volimo ih svim srcem,uvijek i zauvijek.I svaki dan im poželimo laku noć,znamo da su sa nama,naše andjelice.Uvijek u srcima.
Eto....već 2 godine..dal je to nekako daleko sada? Često pomislim da je nekako brzo prošlo...valjda je to u redu??
...zapalite svijeću za moje andjele...Niku i Doru..
Želim ti reći da ne gubiš vjeru i nadu.Majka nikada ne zaboravlja svoje dijeJa i dan danas mislim na svoje anđele,i bez obzira na Ellu koja mi je donijela mir...nikad ne zaboravljam.Ne brini draga,imat ćeš svoje zlato...budi hrabra,vjeruj,ne gubi nadu.Život je nepravedan,al vjeruj mi da će ti se vratiti osmjeh na lice.Budi hrabra da možeš imati snage da ispuniš svoju najveću želju.Poslije kiše - dolazi sunce...
pusa
Ivano će uvijek biti uz vas...
U vašim srcima...
Moja iskrena sućut
i želim vam da šta prije ponovno osjetite sreću
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Draga iirraarraa,Vodenjak,frka20 i sve neimenovane žene sa tako tužnom sudbinom, nemam riječi kojima bih izrazila tugu koju osjećam zbog vaših gubitka. Draga iirraarraa nadam se da ćete ti i tvoj muž uskoro na rukama držati prekrasno malo biće.
Moram potpisati tajchi73, jer nemam riječi.Draga iirraarraa,Vodenjak,frka20 i sve neimenovane žene sa tako tužnom sudbinom, nemam riječi kojima bih izrazila tugu koju osjećam zbog vaših gubitka. Draga iirraarraa nadam se da ćete ti i tvoj muž uskoro na rukama držati prekrasno malo biće.
Ira, tvoje srce mora ojačati i biti spremno za novu bebu. Tako se nadam da će vam sreća zakucati vrlo brzo na vrata.
Bože moj dragi,koliko tuge.Želim ti od srca puuno sreće u pokušajima za jedan+,ne znam kada me je nešto toliko rastužilo kao tvoja priča i od frke20.Nakon toliko patnje,bola,razočarenja zaslužuješ malu srećicu koja će ispuniti tvoje srce samo čistom ljubavlju.OSJEĆAM TO,DRŽIM FIGE,čuvaj se
i ja sama sebi držim fige, iako sam malo sada odlučila da bi bilo najbolje možda da uzmem neku stanku, ne da prestanem raditi na bebi, nego da jednostavno krenem u neku normalu sa svojim životom ne misleći toliko na trudnoču i djecu...uvjerena sam da će se tada zasigurno primiti
Draga iirraarraa,Vodenjak,frka20 i sve neimenovane žene sa tako tužnom sudbinom, nemam riječi kojima bih izrazila tugu koju osjećam zbog vaših gubitka. Draga iirraarraa nadam se da ćete ti i tvoj muž uskoro na rukama držati prekrasno malo biće.
I ja cu potpisati tajchi73
Prestarasno
iirraarraa, frka20, Vodenjak,
Plakala sam čitajući vaše priče...što reći na to...pretužno...
I ne mogu vjerovati da postoje ljudska bića - na doktore i sestre mislim - koje takva tragedija barem malo ne dirne i koji ne pokažu barem poštovanje prema roditeljima koji su doživjeli takav gubitak ako već ne i suosjećanje.
iirraarraa, želim ti jedno malo
potpis pod laumi,
cure vi ste heroji i uzori svima
Nemam što dodati.irraarraa želim ti svu sreću ovog svijeta da uskoro ugledaš veliki +, da ti trudnoća prođe u najboljem redu i da grliš svoju malu bebu
frka20 toliko me dotukla tvoja tragedija da ti ne mogu niti kazat.
strašno.
bog ti dao svu snagu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom