Cureidemo o pranju podova na drugom pdfu.
 |
|||
|
|
|||
Cure
Tri puta sam rodila na Sv. duhu i do sada tamo horor još nisam primjetila, osim ako izuzmem iskustvo sa kolegicama surodiljama iz sobe kojim nikada ništa nije pravo i komentiraju kako ih je koja čistačica ili sesta pogledala umjesto da uživaju u prvim zajedničkim trenutcima sa svojim djetešcem,... al to je jedno iskustvo za koje sam si obečala novu temu (treba mi da se "izventiliram")...
Otkako sam prije 12 g. prvi puta tamo rodila pa do nedavno - prije 3.5 mj., mogu reći da se puno puno toga na Sv. duhu promijenilo - srećom na bolje. Od rađaone, načina ophođenja sa rodiljama, pristupa dojenju, rooming in-a... stvarno nemam nikakvog prigovora, a nikako ga ne mogu nazvati hororom.
Komentare o trovanju sredstvom za dezinfekciju poda stvarno smatram ispod svakog nivoa rasprave na ovom forumu, jer mislim da bakterije, virusi i ostale prljavštine ipak nose puno veću opasnost za bebe od mirisa sredstva za čišćenje.
susret-
Komentare o trovanju sredstvom za dezinfekciju poda stvarno smatram ispod svakog nivoa rasprave na ovom forumu, jer mislim da bakterije, virusi i ostale prljavštine ipak nose puno veću opasnost za bebe od mirisa sredstva za čišćenje.
i jak miris smeta i šteti bebama ( jednako kao što smeta i nama ).....mada moram priznati da se ne sjećam nikakvog mirisa/smrada kad sam ja bila gore.
A što se tiče horora........to što ga ti nisi doživjela ne znači da ga netko drugi nije doživio.
U biti, mislim da se radi o tome da jednu situaciju svaki čovjek doživljava na drugačiji način.tajchi73 prvotno napisa
U to sam se uvjerila prilikom višestrukog ležanja tamo po ginekologijama. Meni su neke situacije bile toliko bezazlene i normalne, dok su moje cimerice smatrale da je to smak svijeta. I mogu reći da me to čak znalo raživcirati u debeloj mjeri, jer su tako širile toliku negativnu energiju da to nije bilo za izdržati.
Slažem se, u potpunosti.
tinaka
U biti, mislim da se radi o tome da jednu situaciju svaki čovjek doživljava na drugačiji način.
U to sam se uvjerila prilikom višestrukog ležanja tamo po ginekologijama. Meni su neke situacije bile toliko bezazlene i normalne, dok su moje cimerice smatrale da je to smak svijeta. I mogu reći da me to čak znalo raživcirati u debeloj mjeri, jer su tako širile toliku negativnu energiju da to nije bilo za izdržati.
s ovim što si navela se slažem ( i sama sam u sobi imala takav slučaj ) ali mene riječ horor ne asocira na ružne poglede, glupe komentare, smrad sredstva za pranje poda već na npr. smrt, teško ozljeđivanje, dovođenje u opasnost ženinog ili bebinog života itd. Večina žena koja se tu javila imala je baš takva ružna iskustva.
Budi zahvalna Bogu što nisi ti bila ta sa epi napadima za vrijeme trudnoće
Svaka od nas ima pozitivna ili negativna iskustva sa bolnicom pri porodu(bilo da je to Sv.duh ili neka druga)
Ne reagiramo ssvi isto u određenoj situaciji
Ja nisam rodila na Sv.duhu.Naravno da niti u bolnici u kojoj jesam rodila nije bilo sve onako kako sam ja zamišljala,ali meni osobno je najvažnije bilo da mi je dijete zdravo i da sam konačno postala mama
Ne razumijem kako netko pored malenog,prekrasnog bića razmišlja samo što njemu nije dobro,valjda očekuje kraljevski tretman
I da netko je napisao da jeftinije plati ođnje trudnoće kod privatnika.Pa onda idi privatniku,nitko te ne tjera u državne bolnice
bodo- mislim da je andream mislila na epiduralnu a ne na epi napadaje.
Ostatak posta posebno ono o kraljevskom tretmanu neću niti komentirati. Samo ću i ja staviti jedan
XSlažem se, u potpunosti.
Baš ovo sam i ja primijetila...
XSlažem se, u potpunosti.
Baš ovo sam i ja primijetila...
slažem se sa svim gore navedenim, sto ljudi sto ćudi.......
evo dizem malo temu, i ja sam rodila na SD - carski nakon 14h trudova, i sjecam se kako sam mjesec dana sjecala boravka u bolnici, ostala sam 4 dana, i 3 puta su me premjestali iz sobe uz sobu, doduse tad nije bilo roominga, sestre su bile ok, lijecni isto, higijena nije bas bila nesto (mislim sad na mijenjanje posteljine i zajednicki WC), ali ono sto mi je najvise ostalo u sjecanju je umor, umor i umor zbog nespavanja.
Nadam se da se do tad poboljsala situacija, postoji li opcija da odbijete rooming? ili si onda majka - namajka - sebicna i to...
Vjerujem da postoje opcije kada odbijes rooming in zbog ocitih razloga, tako bi trebalo biti a da li je, napisati ce cure koje su to pokusale.
Ali koliko shvacam tvoj post tebi i nije bio problem rooming-in jer ga tada nije ni bilo, vjerovatno su razlozi nespavanja bili zbog bolnog reza ili su cimerice jako hrkale.
Postoji i opcija odabira drugog rodilista koji nema rooming-in, tada dijete nose prema nekom rasporedu sto sa druge strane moze biti problematicno za uspjesno dojenje.
Rooming in je stvarno težak, i naporan, osobito za majke nakon carskog reza, ali se sve sa sestrama može dogovoriti, i naravno izlaze ususret, a dojiti se može uspješno, jer nakon carskog dijete nije odmah s vama, a evo mi uspješno dojimo, bitna je volja i upornost. I za mene nitko nije nemajka, koje kažu da im je teško, naporno, da su iscrpljene i umorne, rodile one prirodno ili c.rez.
ajoj, bodo tek sada vidim - naravno da sam mislila na epiduralnu, imala je dogovor od početka prve i najmanje boli do samog kraja da će je "držati" na epiduralnoj da ništa ne osjeti. Ostala mi je, osim toga, ta osoba u jako ružnom sjećanju jer joj ništa nije bilo dobro i svemu je prigovarala, i svađala se sa sestrama te je dramila da je bolnica "horor" (dobro da nije ležala prethodno na odjelu Patologije trudnoće)...
ja sam četiri puta rodila na sd i imam samo rječi hvale
Ja sam stariju kćer rodila u Petrovoj, a mlađu na SD. Razlika između ta dva rodilišta mi je kao nebo i zemlja. U Petrovoj od kada sam došla roditi ( puknuće vodenjaka) sam morala ležati prikopčana na ctg, uz gel i drip bez ikakvog pitanja, nagovaranje od pola sata na epiduralnu koju sam kategorički odbijala i zaista koma odnos prema rodilji. Nisam mogla na WC, popiti vode, ništa. Čim bi se pomakla iz zadanog položaja bi sestre vikale da ne može tako i slično. Rekla sam da se tamo ne vraćam ni u kojem slučaju.
Iskustvo sa SD-a je posve drugačije. U trudovima sam došla na kontrolu, potaknuta prijašnjim iskustvom pristojno čekam u hodniku i šećem, prodihavam trudove i ne govorim im da ih imam i da su na cca 4-5 min. Sestra uzima moje papire i govori da ći na red doći odmah čim pacjentica s odjela završi s ctg-om. Može, ja sretna jer nastavljam hodati ( put do bolnice je bio katastrofa, svaki hupser, rupa i neravnina na cesti su mi bili neprijatelji, a trudovi puno bolniji nego dok hodam), nakon pola sata sestra me zove, mjeri tlak, osnovni podatci, kako ste i slično. Stavlja me na ctg i izlazi riješiti ostale pacijente. Nakon 10 min ulazi moj dr koji me vodio cijelu T ( baš taj dan došao s GO, pa znam ja tempirati porod, zar ne), gleda papire i komentira, pa ovdje imamo i trudove ( bili nešto rijeđi nego dok šetam, ali bolniji), mogli bi vi ostati danas i roditi. Je kao da imam ikakvog izbora ići doma ili ostati, ali bar sve okreće na šalu. Postavlja par pitanja o trudovima, vodenjaku, mojim ŽELJAMA. Rekla sam da nemam nekih posebnih želja, osim ako može da me se ne reže ( osim ako zaista zatreba). Kaže OK, uputi sestru da me ne brije sve, već samo ožiljak od prve Epizotimije, riješimo klistir, jurim na WC, tuširam se nakon toga, pa me smještaju u predrađaonu, stave stvari na krevet i prepuštaju mi da biram želim li leći, sjedeti ili hodati. Naravno da pogađate što radim sljedećih sat vremena. Dolazi dr, kratak pregled, super se otvaram, kaže da će sljedeći puta probušiti vodenjak, kratki ctg i opet šetnja. Bušimo vodenjak, ležim oko pola sata po preporuci dr-a a zatim opet hodanje. Povremeno mi stave ctg, ali na kratko. Sve 5. Počinju gadni bolovi, ne mogu više nikako ležati na ctg-u, dolazi dr i kaže da se polako preselim u rađaonu jer sam otvorena 8 cm i da ćemo ostatak otvaranja odraditi tamo, te da mi odmah tamo daju nešto protiv bolova da izdržim do kraja.Do rađaone imam 2-3 truda, sestra me podupire u hodu, zastaje kada imam trud. Stižemo u rađaonu, kopčaju ctg, a mene boli za poludjeti, sestra me uvjerava da još to nije to, a mene tjera na tiskanje odmah kako sam se popela na onaj stolac - ležaj. Zove dr i kreće porod ( dr komentira da ni ne stignu dati protiv bolova jer ću biti gotova prije nego uopče počne djelovati, ha ha ha). Nakon niti 20 min moje zlato je u mojim rukama, niti jedan šav, sestra me cijelo vrijeme nečim zaljevala dolje da ne puknem jer je dr rekao da nećemo rezati. Jedino sam drip dobila pola sata nakon poroda jer sam prejako krvarila pa da se maternica brže stegne i smanji krvarenje.
U svakom slučaju ja sam bila zadovoljna. Kreveti su bili čisti, redovno slagani, WC je jedan na sobu s 3 rodilje, čisti i uredni, potrepštine su uvijek bile unutra. Sestre kako koja, bila je jedna nabrijana koja je na sve odgovarala svisoka i nevoljko, druge susretljive.
Svakako je stvar naše percepcije što nam je prihvatljivo. Ja sam išla u bolnicu roditi i provesti tamo onih par dana dok nas ne puste doma, sve mi je bilo OK nakon petrove u kojoj je jedna kupaona na xy soba, 3 WC školjke, uvijek krvave, prostor zadimljen od cigareta ( moje iskustvo prije 6,5 godina), kade koma. U sobi 10 rodilja, bebe donose po strogom rasporedu i nadohranjuju. Na SD su bebe s nama večinu dana, odlaze 2-3 puta od nas, kada su posjete i slično.
jednoj od mojih cimerica vrhunac užasa na sv.duhu bio je rodina knjižica koju joj je donjela sestra, tako da mislim-sto ljudi sto ćudi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom