 |
|||
I moj je jednom završio na podu ali čula sam tup pa sam sigurna da je pao. Ipak, nije jako plakao, više negodovao i mumljao, zapravo se nije niti probudio do kraja pa kao da nije niti primjetio da je tresnuo na pod. To gmizanje u snu sam riješila tako da on spava okomito a ja poprijeko - ako ga već ne čujem da "putuje" bar ga osjetim pa me to probudi i vratim ga na sigurnije.
pokrivanje kod nas ne dolazi u obzir, samo ga više obučem ili ga stavim u vreću, jer čim ga pokrijem budi se....
I moj je malac pao s kreveta i nije to tako olako prošlo kao kod vas
Inače, prijavljujem da noću spavam kao klada, pa ne čujem odmah da pitaju jesti, već kad se dobro isplaču. I onda mi ne gine ponovno uspavljivanje, pa odbijanje mlijeka, pa drame.
Umorna sam...spavala bi a budilica je nemilosrdna
Evo prijavljujem se u klub mama ne spavaca!
Imamo slicnu pricu kao mnoge mame ovdje. U nazad 2 mj nismo imali ovakvih *problema*!
Sve je pocelo sa malo duzim putovanjem na koji smo isli, pa je moj mazo poceo spavati samnom u krevetu (do onda je spavao u svom kreveticu, sa jednim budjenjem po noci), i od tog putovanja nam se sve poremetilo!
Sad se budimo po ne znam koliko puta po noci i moze zaspati samo ako ciki.
Kronicno sam neispavana, ali vise me brine sto mi se cini da je i on!
Imamo strasni problem uspavljivanja. Cini mi se da se cijeli dan borimo sa njegovim spavanjem i uspavljivanjem.
To je plac i vristanje i vec nas jako frustrira!
Jednostavno ne zna i ne zeli (ne moze) sam zaspati tako da uglavnom zaspi na nama, ali to je teska i naporna borba. Sve smo vec probali. Imamo i rutinu, reagiramo na prve znakove umora (sto mi se cini da su stalno), ali on place i place i place!
Dnevna spavanja su nam katastrofa. Zaspi jednom ili dva puta na 30 min, navecer smo u 7-7.30 vec u krevetu.
Inace je vesela, znatizeljna i zaigrana beba!
Cim ga stavim na sebe pocinje histerija i plac jer zna da slijedi spavanje, a ako ga stavim pored sebe ili u krevetic odmah se ustaje na nogice i u stanju je igrati se jos satima, a od umora postaje nespretan i cangrizav.
Ja sam umorna od te cjelodnevne borbe.
Po noci se samo bacaka i komesa pa znam da je vrijeme za ciku.
Sad smo i u fazi zubi pa mogu shvatiti da je i dio ponasanja uzrokovan time, ali jakko me umara i vise iznad svega zalosti njegov plac prije spavanja!
ima tko kakav savjet?
ima, ima rjesenja ...uspijelo kod mene dva put i kod frendica... odmah cu reći, da bilo je placa .. ali nismo ih pustali same da cvile do sutra ... i placa je bilo sveukuno puno, puno manje nego kad cijele dane cvile jer su neispavani ... uostalom, moj je vec sa 6 mjeseci zavristao kad sam mu uzela opasan predmet iz ruke, a kamoli ne kad ga ja stavim u krevetic a on bi na moje rame
sad bi jako puno toga rekla, al ajmo korak po korak
koji je zadnji korak prije nego ga stavis u krevetic na spavanje? ... naime, ako zaspi na ciki, nosenjem ili sl, probudit ce se u prvoj fazi lakog sna i traziti minimlano iste uvijete
dakle, za pocetak bi dijete nakon par, uvijek jednakih koraka, trebalo staviti budno u krevetic ... tako se nece prepasti gdje je sad kad se (na pol)probudi u kreveticu (prva faza lakog sna je za obicno za 10, 30, 45 .. il ako imas srece 1,5h)
koliko ima mjeseci? da li bi rad prvo ga naucila spavati po noci ili po danu?
e da, po meni zubi mogu bio razlog "cangrizavosti" i cesceg budenja .. al... recimo to ovako .. nakon sto je moj sin naucio spavati, nedavno se full nakasljo, propuzao po kreveticu i nastavio spavati ... nisam mu upoce trebala ... dakle, kad znaju spavati to zlata vrijedi za tegobe poput zubica ili nedajboze kakve viroze...
memorex prvotno napisa
Osobno mi ni jedna metoda ucenja djeteta da se samo umiri, uspava, da ne racuna na roditelja i blizinu odrasle osobe tijekom noci, nije prihvatljiva, a nije mi ni prirodna.
Da, djeca se na svasta nauce, ali to ne znaci da je sve sto nauce zdravo i dugorocno korisno za njihov razvoj i odrastanje.
Prihvatljivo mi je nositi dijete, drzati ga blizu sebe (tijekom dana i noci), spavati u njegovoj neposrednoj blizini (sto ne mora znaciti da bas dijete mora spavati u obiteljskom kreveticu) i odgovarati na njegove potrebe.
I tvrdim kako je jedna od osnovnih potreba djeteta koje spada na podforum 0-1 da bude noseno i u stalnom fizickom kontaktu s odraslom osobom (i nocu), po mogucnosti s majkom.
Dijete koje od najranije dobi ima ispunjenu tu vaznu potrebu, s vremenom se samo i bez inicijative roditelja udaljava i sve mu je manje potreban konstantan kontakt.
S roditeljima istinskih nespavaca (onih koji su jednostavno takvi da trebaju malo sna ili se ne mogu umiriti unatoc svim njeznim tehnikama koje roditelji probaju), suosjecam. Mene izbaci iz ritma i ravnoteze samo jedna neprospavana noc, a kamoli da nam je to normala.
Slazem se BusyBee.... ja svoje sinove i sada mazim i nosim i dodem kad me zovu i dojim (ovog od 10 mj
Djeca koja spadaju u grupu 0-1 godina ne trebaju uciti nista vise od toga da su sigurni uz roditelje, da su roditelji osobe koje ce im pruziti svu sigurnost, toplinu i utjehu. Svakako ne trebaju uciti da je krevetic sigurna okolina i nauciti kako se sami utjesiti. Ali to je samo moje misljenje (a ja sam stava da je ucenje spavanja, osobito ako se radi po metodi ostavljanja djeteta da place, pa makar u kontroliranom trajanju, stetno).
Obuvanje cipela je neusporedivo s odgovaranjem na potrebe djeteta u tako ranoj dobi.)
I koliko god bjezimo od toga da smo zivotinje, nasi su mladunci najbespomocniji mladunci u svijetu sisavaca... kad pogledamo kako se svi drugi roditelji brinu o svojim potomcima (pa i tijekom noci), jasno je da je ucenje samostalnosti u ovako ranoj dobi izmisljotina zapada i nosi jako puno stete, a nista koristi (djetetu, roditeljima donese dijete koje je trenirano da se samo utjesi i samo uspava pa roditelji imaju "svoj mir").
Melita100, nas problem su uspavljivanja, pogotovo dnevna!
To je plac prije svakog pokusaja bilo kakvog spavanja! Kao sto sam rekla reagiramo na prve znakove umora i sl, ali cim ga ja polegnem na sebe (drugacije je nemoguce) krece histerija i plac! Pokusavamo sve zivo ali jednostavno koda ima neku traumu prije spavanja
Busybee- slazem se s tobom! Mi smo uvijek prisutni i nikad ga ne pustamo da sam place! Ali nas jako muci sto uopce place! To spavanje je nocna mora!
Navecer nemamo bas takvih problema. Spava s nama u krevetu i tu smo koliko toliko uspostavili red ( sad se budi svaka 2h
Ali ne znam kako mu pomoci da zaspi bez toliko suza?
Ja svoga za dnevno uspavljivanje znam prosetat po zgradi, par puta gore dole po pet katova plus setnja po hodnicima i mirno zaspe. Nekad ga uspavam i dojeci, al to pali samo kad dodjemo iz vani, a on umoran, a nekad ga stavim u sling kad je umoran pa idemo u setnju, on spava, ja setam.
Al kod njega se metoda uspavljivanja cesto mijenja, nesto sto je palilo mjesec dana odjednom vise ne dolazi u obzir. Neko vrijeme sam ga za sva uspavljivanja dojila pa smo neko vrijeme slusali youtube pa je bilo i hopsanja po lopti. Al onda ko da mu se dogodi klik u glavi i odem ga uspavat na prokusan nacin, a ono plac i dernjava.
uspavljivanja za nocno spavanje su na ciki kao i uspavljivanja po noci kojih zna bit od dva tri do 20ak po noci. Uf, puf, ubise me takve noci.
Slazem se s BB. Makar da je mali htio na poceku spavati u kreveticu, vjerojatno bi i spavao u kreveticu. Al sad uopce ne mogu zamisliti da iduce dijete stavim u krevetic makar bilo i najbolji spavac na svijetu. Super mi je sto je stalno uz mene i mislim da fizicki kontakt cuda cini.
mi kad smo u setnji ili u autu, uglavnom zaspi bez problema.
ali ovo doma...koma! a ima i tako tanak san, da dize glavu na svaki sum.
budjenje nam je u 7 ujutro,(cini mi se kao da ima instaliran sat negdje, pa svako jutro, tocno u 7 otvara oci, bez obzira na sve),
nakon jedno sat vremena trlja okice i krece dnevna borba
Uglavnom ovo prvo spavanje uspijemo uspjesno odraditi, ali ovo kasnije tokom dana se pretvara u plac i mucenje!
nadam se da ce brzo proci
Evo mene, nakon 2 dobre noćiDobra noć je kad spavaju od 22-22:30 do 8:30-9:30 sa jednim do dva buđenja za mlijeko ili maženje, bez ustajanja iz kreveta ili plača. To ja zovem dobrom, prospavanom noću.
Zanje dane sam se, očajna i neispavana, natjerala čitati knjigu Kako uspavati dijete bez plakanja. Koristi se terminologija slična postu Melite100 - učenje vještine spavanja, krevetić je sigurno okruženje ili rutina.
Djelomično se slažem sa stavovima i tehnikama (još uvijek čitam, nisam sve) ali sam bazično stava Busy Bee. To je ono intuitivno u meni, ta majka medvjedica koja mi ne dopušta da puštam dijete da se samostali s godinu i 5 dana. Kad pokušam, svaki atom mog tijela vrišti - Tvoja djeca trebaju mamu! Idi, trči njima!
I onda kombiniram oba stava.
Imamo dnevni raspored aktivnosti - doručak, igra, spavanje, ručak, igra, međuobrok, spavanje, igra, večera, spavanje.
Sve ima svoje točno određenjo vrijeme (+-20 min)
Osim večernjeg spavanja. Skužila sam da ih stavljam pre kasno spavati iz straha da se ne probude u ponoć i divljaju još 2-3 sata (toliko je prosječni dnevni blok budnosti).
Knjiga kaže da je moj strah neutemeljen, Večeras počinju pripreme za spavanje u 8 i krevet u 9.
Kod uspavljivanja je bad, još nisam prešla fazu uspavljivanja u kolicima, ma ih rulam po sobi da zaspu. Dobri tu i tamo zaspe na krevetu dok se mazimo, ali to je rijetkost, a ne pravilo.
Kad se noću probude ne boje se mjesta gdje se nalaze (kindača) jer ga jako vole i znaju da su u njemu sigurni. To mi nije problem.
Ma nemam problema, imam cilj - uspavljivanje van kolica, uz priče ili maženje. Cilj je također noć bez noćnih hranjenja, ali ne još. Čujem gladne trbušiće noću, pa znam da im treba.
A bliskost za vrijeme spavanja je kod nas imperativ, ili baby phone na najjače ili ja pored njih. Čim zucnu, tu je moja ruka da ih utješim.
Sumskovoce, vrijeme je za promjene...sve varijante prilagodbe djetetovom ritmu podržavam, ako to odgovara i roditeljima i djetetu, ali sa blizancima je kud i kamo drugačija situacija.
pokusaj ih staviti da zaspu u svom krevetiću, ako se bune/plaču dođi do njih , podragaj ih i reci da ih voliš
, al je vrijema za spavanjac....treba naći omjer između ulazaka u sobu i davanja im šanse da se sami uspavaju. Glavno je da nema dizanja iz krevetića.
Moji su sad 23 mjeseca (jeeeee!
po noći nema klope, i to nema već dobrano preko godinu dana. Ne treba im, a savršeno sam sigurna da ne treba ni tvojima (samo ćeš riskirati karijes na zubićima). Ujutro oko 6 ih podojim (nekad ranije, nikad kasnije).
Margita ima još buđenja po noći kad inzistira da dođe kod nas u krevet (nekad popustimo, a nekad ju ignoriramo). Nedavno je bila bolesna pa je visila cijele noći kod nas u krevetu, tako da nem slijedi period vraćenja na staro....
Viktor u principu spava, osim kad ga seka probudi, a ako je ona u našem krevetu, naravno želi i on.
Pa bude gužžžžva.
nije idealno, ima puno mjesta za poboljšanje, ali ideja je da moraš imati vrijeme za odmor (POŠTENI ODMOR!) jer inače ne funkcioniraš.....
pokušajte zajedno si organizirati rutinu koja će i vama koristiti.
gud lak!
migulice ti si mi bila inspiracija
Rutinu smo uveli nakon tvojih postova gdje mi govoriš da se odmorim. Poslušali smo te MM i ja, revno se držimo i dan je sada točan, klinci dobre volje i sve sjeda polako na mjesto. Još moram poraditi na večeri, odrediti rutinu i održati ju, ali vidim svjetlo na kraju tunelaHvala ti do srca.
Što se tiče uspavljivanja sami u sobi i ne jedenja noću, svakako uzimam u ozbiljno razmatranje tvoje savijete, to mi je slijedeća etapa. Idem korak po korak, polako ali djelotvorno.
Reci mi u ovoj dobi, 23 mjeseca, da li nasmijavaju jedna drugog prije spavanja? Da li još pričaju svoj beba jezik?
Moji budu sami po sat vremena (sigurno, ograđeno okruženje i baby phone) i pričaju jedan drugome, dodaju si igračke, pa Palčić radi show za brata (spretniji je,a Dobr ga jako voli gledat, guguće kao da ga potiče na još gluparija) Voljela bih da im to slatko zajedništvo potraje, te da uključi i večernji ritual. Ma jedva čekam da počnu pričat, više kužit, da možemo čitat bajke zajedno. Tako mi fale bajke, još iz mog djetinjstva.
Ajme, bas su vam preslatki ti blizanci i to njihovo medjusobno blebletanje.
I nama je prosla noc bila dobra, uz samo dva il tri budjenja i spavanje do devet i napokon sam se malo odmrila. Zadnje vrime bas lose spava.
Mi nemamo neku narocitu rutinu, al mislim da ni ja ni mali nismo tip za to, a o caci mu da ne pricam.
Meni ova knjiga ništa nije pomogla. Ok, vodila sam dnevnik buđenja i sve to, ali jedino korisno što sam naučila je kako efikasno izvaditi bradavicu iz njenih usta tik prije nego zaspi i to radim i danas. Nama niti jedna tehnika ni savjet nisu pomogli, jednostavno, ona diktira tempo... U biti lažem, savjet da joj za večeru ne dajem voće i povrće je pomogao utoliko da sad manje prdi noću, manje se previja i stenje...
Noćas sto buđenja, dvije prethodne noći po 5, osam prethodnih noći opet sto...i tako bih mogla pisati za zadnjih deset mjeseci.
Nekad sam imala imunitet za poželjeti, skoro nikad bolesna, a sad - nakon toliko mjeseci nespavanja - pod trećom virozom u zadnjih mjesec dana, nema što nisam imala, od probavnih smetnji do upale sinusa, a evo sad i upale grla, a trenutno mi je ukočen i vrat i imam bolna leđa. U biti svako jutro se najprije moram sastaviti iz komadića, a onda polako profunkcioniram... Naziv topika u potpunosti odgovara mojem stanju
Imamo rutinu, večera oko 7, nakon toga još malo igranja ili kupanje, pa oko 8 u sobu na uspavljivanje koje se sastoji od zajedničkog obiteljskog igranja na krevetu, pozdravljanja tate pa pjevanja i dojenja... Uskoro je mijenjamo.
A jel vam se djeca bude uvijek u isto vrijeme i po danu spavaju isto? Moj se budi izmedju 730 i 930 pa po danu spava nekad jednom, nekad dvaput, zavisi i kako je noc prije spavao, i koliko se umori po danu. Pa shodno svemu tome navecer ide spavat izmedju sedam i devet, kad vidimo da je umoran i kad on zeli. Sam pocne sisat kad mu je dosta i onda u roku od 10 do 50 (!) minuta zaspe. Pokusaji uspavljivanja kad nije skroz gotov ne pale, samo otidje iz kreveta i krene u obilazak stana il si nadje neku drugu zabavu.
Zuska, drzi se!
Zuska - ako nisi kao ja, tip kojem mnoga buđenja ne smetaju, sve dok se brzo nastavi spavat, onda je badMeni nije problem kad me 5x probude, ako se ne dižu/deru. To odradim u polusnu i ujutro se često ni ne sjećam ikakvih buđenja. Što se knjige tiče, nije mi ništa revolucionalrna, samo je potvrda da pravilno postupam, jer radim masu stvari koje autorica navodi. Volim pročitat da sam na dobrom putu.
Jadranka - prije uvođenja rutine moji su se budili isto, između 8 i 11, kako kad. Sad u 9:30 se škura otvaraju, ako je Palčić gbudan ranije, malo se igra, malo đonja do 9:30. Dobrica se probudi i sam u 9:35 ako ga ne probudi odmah dnevno svjetlo. Popode ista priča, stavim ih nanat u 12, budim u 14 ako se sami prije ne probude (što je sve rjeđe slučaj). U 17 opet spavanje do 18:30, sve isto. Večeras u 20 će počet uspavljivanje. Vidjet ćemo kako će ić. Tvrdim da što ide dalje ta priča s rutinom, tako se djeca uštimavaju. Manje plaču, nisu premoreni, a meni dan ima i početak i kraj, svoj tijek i ništa nije slučajno ili neizvjesno kao prije rutine.
Knjiga nije sveta krava, ja sam pokušala iskoristiti što sam mogla, ali činjenica je da su blizanci komleksnija situacija.
Moji se međusobno zabavljaju, ali i poprilično tuku. Margita je manja i kreativnija i uvijek si nađe neku zabavu, a onda joj Viktor upadne u priču i pokuša oteti zabavu. Ukratko mala ne bira sredstva-grize, čupa i tuče ga. On joj vrati ali kako se meni čini jer ju kopira, a ne da ju povrijedi.
Moji pričaju relativnao malo, ali apsolutno sve razumiju. ja naravno (kao podanik njihovih visočanstava) razumijem sve iz jednog pogleda i sve verbaliziram.
Jako vole knjigice i vidim da točno znaju sve pokazati i znakovnim jezikom opisati (npr. pitam gdje je sapun? Viktor pokaze na sliku i odmah počne "prati ruke"). Margita je počela govoriti više, ali tu su otprilike oboje.
Obično su savrseno skladni kad rade gluposti, onda sav rivalitet pada u vodu.
migulice kao da opisuješ moj dvojac
Dobrica kreativac, miran i sladak koji se sam igra bez problema, vrti igračkicu po rukama i gunđa si u bradicu. Palčić je zvrk i veseljak, sve ga zanima, pa bratu strgne igračku iz ruke iz puke radoznalosti. Dobrica trpi par puta, ali kad mu dojadi, skine ga jednim potezom. Pa se bracu malo rastuži i kaže mu nešto veselo gugutajući. I tako krene zabava. Tišina je samo kad rade nešto zabranjeno
I ja ih razumijem bez riječi, uhvatila sam se kako pol sata nisam ni riječi izgovorila, a svi troje smo se igrali i družili. Kao telepatski. Baš smo si dobri
Sumskovoce, cini mi se da u nas obrnuto, kad ga ja pokusam u neki raspored ubacit, plac i nervoza, ili beskrajna uspavljivanja; kad ga pustim po njegovom rasporedu tj. osjecaju puno je zadovoljniji i veseliji, makar bio umoran ko pas navecer. Zanimljivo mi je i sto je vecinu motorickih noviteta izveo navecer pred spavanje, i okrete, i gmizanje, i mislim puzanje, i prve samostalne korake. Ko da dobije neku injekciju energije pred spavanje, i mora je ispucat fizickom aktivnoscu.
Al isto bi nekad volila da ima malo vise rutine
Ujutro se budi oko 7:30, a onda najčešće spava od 10:30 ili 11:00 - nekad sat, nekad sat i pol, zalomi se i 45 minuta, ali i 2 sata, totalno nepredvidivo. Ovisno o tome kad se probudi, nakon neka 3 sata kreće drugo spavanje od najčešće 45 minuta (iako ga je znala i preskočiti ili kod bake otkunjati još dva sata). Navečer zaspe između 8 i 9.
Rezultat jučerašnjeg ranog uspavljivanja bio je taj da sam djecu uspavljivala od 21, a zaspali su kao i inače, 22:30-23. Nije bilo sreće jučer.
Danas novi pokušaj.
Ali, opet smo se naspavali (puj-puj) i odmah bi potpisala da sve ostane tako.
imam djecu od 6 mj. i 3 godine i nemam iskustvo previše buđenja po noći. naravno da u početku jedu svaka dva sata pa tad nisam ni očekivala spavanje, pa dolaze zubi i sl. ali mislim da svakako pomaže odlazak na spavanje u isto vrijeme. moji su oboje preko dana izrazito malo spavali, ali zato idu jako rano. malac od rođenja zaspi u 7, ali nam je onda dizanje u 5. sat se po njemu može namjestiti. ne bunim se jer bar imam par sati mira navečer. bitno je da idu uvijek u isto vrijeme jer im to postaje očekivano...zapravo želim reći da mislim da nikakav trening ne pomaže nego sve ovisi o djetetu jer ja nikog nisam trenirala niti sam tip od previše reda... čak ne vjerujem ni u tu priču o uspavljivanju na sisi, dudi ili bočici pa da to traže po noći jer svog sina uspavljujem navečer uvijek u mojim rukama na bočici i nijednom u ovih pola godine se nije probudio nakon što sam ga stavila u kinderbet... naravno, dok nije opet ogladnio
Pozdrav, evo da se i ja prijavim u klub "ne mogu više ne spavati". dok on spava svoje dnevno spavanje ja ću se malo izjadati
On je blizu sedam mjeseci i do 3.mjeseca je spavao super, budio se samo za cicu i nastavio spavati, a onda preokret koji treje vec evo 4 mjeseca. znala se zalomiti koja noć da se probudi samo 2 puta, ali to mogu nabrojati na prste jedne ruke.
I sto se sada desilo - ima par dana da je propuzao i objavio štrajk spavanju. on jednostavno više ne želi zaspati. jedini način da ga uspavam je na ruke i upaliti usisavač?!?! ne mogu vjerovati da mi to još uvijek pali!! Zar je to normalno?!?
Kako je bilo donedavno?! -> navecer legnem pored njega upalim uspavanke, mazim ga, on se malo vrti i zaspe
On od kad je propuzao čim legnemo na krevet on se okreće na trbuh i kreće, zuji okolo, ide, dize se preko mene. a ja padam s nogu navečer.. neku večer zaspe (uz usisavač) ja ga spustim u krevet, on otvori oči krene biciklirat nogama i hop na trbuh, ja opet ruke usisavač, zaspe ja njega u krevet i opet isto bicikliranje i ihop na trbuh?!?! pa do kada?!?! toliko sam se iznervirala da sam ga dala dragom neka se bori s njim kako god zna i umije. sve to u 11 navecer!!!!
TO uspavvljivanje na usisavač počelo je i preko dana. ne kuzim?!
da ne govorim da se noću budi ma ni ne znam koliko puta i nema sanse ništa nego cica, malo pocica i okrene se na drugu stranu i zaspe!
prije bi mu znala uvaliti dudu pa ga tako zavarat - ma nema sanse više kakva duda?!?!
Još je sad jadničak i prehađen, pa taj nos pa kašljuca, pa mozda i zubi - sve se spojilo... uglavnom samo da mi je maknuti se na par sati i spavati bar 4 sata u komadu, ma ajde i tri bi me zadovoljila
Mi smo također sa okretanjem na trbuh krenuli u neka noćna buđenja i rotacije i vrćenja po krevetu sa osmjehom oko cijele glave u neko doba noći....uz to se izdajam svaka dva sata 24 sata dnevno. Ja sam se pomirila s tim da ne spavam. I puno mi je lakše. Doduše, uvela sam si kavu. Moram preživjeti.(I mene bi tri sata u kom. zadovoljila).
I ja sam se pomirila, ali mi je na dane Ipak nekako tesko!
Znam. Bit će bolje kad odu na fakultete.
Zašto se izdajaš svaka 2 sata danju i noću? To nikako nije dobro za tvoje zdravlje. Noću moraš spavati. Da ti se ne dogodi da samo pukneš jednog dana. Danju se izdajaj koliko hoćeš, ali noć je za odmor. Spavati treba čim beba zaspi. Pa ćete biti sretniji oboje.Mi smo također sa okretanjem na trbuh krenuli u neka noćna buđenja i rotacije i vrćenja po krevetu sa osmjehom oko cijele glave u neko doba noći....uz to se izdajam svaka dva sata 24 sata dnevno. Ja sam se pomirila s tim da ne spavam. I puno mi je lakše. Doduše, uvela sam si kavu. Moram preživjeti.
Ma da, palčice, ne budi nadobudna
Hrabro cure moje, kod nas se stanje normaliziralo, nanamo dosta OK, ali se ne zaspe prije 22:30
Zato što se on budi svaka tri sata i jede. Zato što nije prihvatio cicu i zato što povraća kroz usta i nos i neće ad. I zato što mi je on prioritet i navikla sam već na takav tempo. Nije mi teško.
Palcice <3
Klasa optimist. Ne dam se. Još da uvedemo jedan obrok nadohrane pa da se mama p. malo istrči i provjetri na svježem zraku.
joj, ja se tako bojim da se ne razočaraš u toj nadohrani :hug:
Neću. Tako slasno mljacka homeopatiju sa žličice (otopljene granulice u vodi) i otvara usta čim vidi svoju žličicu.
Moj je mljackao cak i d vitamin! Sad nema sanse! Kad vidi zlicu zatvara usta i nema teoretske sanse nesto mu ugurat! Odustala sam i imamo tri dana pauzu od dohrane! Ionako je sav sprehladjen pa nek cica sto vise!
Naravno ne zelim te obeshrabrit i nadam se da ce tvoj mali papati ko veliki od prve
ma ne mislim da neće htjetiNeću. Tako slasno mljacka homeopatiju sa žličice (otopljene granulice u vodi) i otvara usta čim vidi svoju žličicu.
nego da obrok nadohrane može biti nešto što bi zamijenilo mliječni obrok
barem u početku
Pustite me da se nadam i maštam. Već sam kupila i stolicu.
Ja ohrabrujem - moji su nakon uvođenja rižinih pahuljica (negdje 5 ipol mjeseci) odspavali 4 sata u komadu. Osjećala sam se kao da sam dobila na lotu i dan danas mi je dosta 4 sata sna u komadu da budem fit
Heh, uvijek mi je bilo dosta 5 sati sna. Ko kokoški. Kao da sam se pripremala cijeli život biti mater...
Palcice da ti malo podgrijem mastu, moje prvo djete je s pocecima dohrane zaspivalo jos u hranilici pred kraj obroka to su bile scene za puknut od smijeha!
Moja beba za par dana puni 11 mjeseci. S dohranom se nismo baš proslavili, jede kako koji dan, nudim tri obroka, al cica je i dalje glavna. Noću cica nebrojeno puta. Pitam ja pedijatra nekidan da mi preporuči nešto što joj navečer mogu ponuditi da bolje spava. On se samo nasmijao, veli, što god hoćete sve dok vjerujete da će djelovati. Dakle, nema pomoći.
Palčić je opet imao performans noćas...a ja imam taaaako debele i crne podočnjake
Nisam baš toliko nadobudna.
Sumskovoce - kakva je to mater koja podočnjake nema?
Naspavana mater
To je mit. Kao i da će uvođenjem dohrane bolje spavati i kao Djed Mraz. A mi volimo mitove.
Hoćeš reći da Djed Mraz ne postoji
Nije mit. Spavat će bolje.
Samo strpljenja...
Što vrijeme dalje ide sve više mislim da mi je samo u pubertetu spas. Ne mogu vjerovati da beba (zahtjevna!) bolje spava od jednog šestogodišnjaka. I pregrmila bi čak i buđenja samo da odvali dulje od 6.00.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
