Ajme Sumsko ti imas takvu situaciju s dvoje a krevet jedan
Koja si ti frajerica!!! A ja kukam zbog jedne i to nakon tjedan dana
 |
|||
|
|
|||
Ajme Sumsko ti imas takvu situaciju s dvoje a krevet jedan
Koja si ti frajerica!!! A ja kukam zbog jedne i to nakon tjedan dana
nije strašno kukati
kratkoročno pomogne
ali je rok trajanja samo dok ne dođe noć
pa onda ispočetka
A ne, ne, ja imam 2x kindač + 1 x krevet 180 x 200. Nije da fali mjesta, ali svi bi se dirali u snu...pa je gužva oko mene, a ostalo zjapi prazno
MM je deportiran na kauč. Već je svog izdeformirao
Joj Apri, sve ja to znam, ali... "Teoretski lepo zvuči, malčice je drugačije u praksi". Meni ne treba ništa tijekom dana. Ne moram ni sjesti, ni jesti, ni piti, ni pušiti, ni gledati tv, ma ne treba mi ni minuta vremena za sebe, ništa mi teško ne pada kad je dobra noć iza nas. Ali kad ustanem umornija nego što sam legla, stvarno je teško i preteško. Svako dijete me treba na svoj način, beba od preko 10 kg bi se non stop nosala, starije dijete traži svoj komadić pažnje kad dođe iz vrtića, a meni se muti pred očima i tu sam, a kao da nisam tu. Ma uostalom, već sve znate, sve smo to prošle i znamo da će jednom (i prebrzo ) proći. Nema se tu ništa nova dodati. Mogu samo doći na forum i izbaciti to iz sebe nekome tko zna kako je.apricot prvotno napisa
Ja se slažem da roditeljstvo traje i noću..ali ipak..san je fiziološka potreba, a ne nekakav luksuz..meni su prve dvije godine bile toliko naporne što se tiče spavanja/nespavanja da uopće nemam želju za drugim djetetom
Otkad spava cijelu noć, ja sam nova osoba
Posljednje uređivanje od LolaMo : 26.04.2013. at 11:26
Rehab, hug!
Vjerujem ti da si premorena, dvoje djece traži svoje, a često je i s jednim preteško. Baš mi te žao čitati, totalno te kužim, meni je bilo par noći kad sam plakala MD-u da me vodi na psihijatriju, doslovno mjesecima nisam spavala dulje od sat-dva u komadu, ako i toliko, mislila sam da ću umrijeti ili da ću se baciti s balkona...
Nama je najgore , izgleda, prošlo. Ipak...daleko je od dobrog.
Mi smo prošli tjedan imali nevjerovatnih 5 dana buđenja samo oko 3 puta na noć, definitivno ispod 5...spavala je čak i nekoliko sati u komadu, čak sam se i pohvalila na forumu. Dragi i ja smo se ponadali da počinje nove era, pogotovo kad smo je jedne večeri izvadili uspavanu iz AS u autu, donijeli u stan, položili na krevet i - ona je nastavila spavati, a da se nije probudila. To nam se nikad nije dogodilo i stvarno smo mislili..wow.
Međutim, od vikenda po starom. Ne po starom starom (preko 20 buđenja dok smo dojile), već po popravljenom starom (koji je počeo mjesec dana nakon prestanka dojenja), dakle oko desetak buđenja na noć. Jednu je noć bilo i šesto dramatično probijanje zuba, urlikanje samo takvo.
Inače, spava od 9 do 6, rjeđe 7, ujutro (s buđenjima, jel), a po danu ima još jedno spavanje od max sat i pol. Sve ostalo je torpedo u dupetu.
I tako, ne samo da sam neispavana, već sam već treći dan ukočena, ne mogu vrat okrenuti nalijevo, cijela me strana štrika. Stari dobar filing raspadanja!
Ono što mi je najgluplje - legnem oko pola noći kraj nje, neispavana...i ne mogu zaspati. Gledam je kako je savršena, ljubim....i polako tonem u san, ona se pomakne, ja se razbudim. I tako, ona još i spava, ali ja se budim na svaki njen makac, sneni kme i kašljić. I kad se probudi, a ja je zagrlim.. i ona mene tapka po licu...ponekad pomislim kako bi bilo lijepo da još dojimo. Ja sam mazohist...
ne moraš meni o teoriji
moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.
zna se i da sam padala i da sam završavala na hitnoj i svašta.
ali, sada vidim da ipak nisam prihvaćala ovo što sam sada gore napisala.
a ne prihvaćaš ni ti
jer ne bi rekla kako ti danju ne treba ništa
djeca ne razumojeu da bismo mi htjeli imati noć za odmor, što njih briga.
i rijetke su idealne situacije ko u američkim filmovima, gdje djetetu pročitaš priču, poljubiš rumeni obraščić, ostaviš upaljenu lampicu, kažeš laku noć i pritvoriš vrata.
treba, dakle, cijela 24 sata prihvatiti ravnopravno.
i odmarati kad god dijete odmara.
bez obzira koje doba dana to bilo.
nije dijete briga, niti ga treba biti, to što ti trebaš skuhati, pospremiti, oprati...
roditeljstvo je ipak naša odgovornost.
(nije da solim pamet, been there, ali vidim gdje sam griješila i sada si tek osvještavam mnoge stvari)
ako više ne doje, ne možete se podijeliti? jednu noć ti, jednu moć tm? a onaj drugi spava u drugoj sobi, s dobro zabarikadiranim vratima, da niš ne čuje?
Baš ti hvala! Skoro sam poželjela raditi na drugom.
Mene spasava vikend, kad MM preuzme bebu u 6 i stariju kad se probudi, a ja odspavam do 9. Raj!!
Ovi savjeti o nocnom roditeljstvu stoje...zato bebe uvijek spavaju sa mnom dok god dojim a i duze (starija do 3 g). Ali isto tako ima dana kad padam s nogu i placem od muke jer mi se crni pred ocima od umora a djeca traze svoje. I nigdje nikog da mi uskoci, osim vikendom. Srecom sve je manje takvih dana, a i naucila sam se ici leci vec u 10 jer je prvi dio noci obicno najmirniji pa uhvatim dva sata sna u komadu. Jedino po danu ne mogu bas spavati, mene previse smeta nered i kaos a da bih mirno zaspala s bebom - cak i ako nemam posla ili imam, ali sam lijena, radije si nesto citam. To valjda znaci da ipak nisam taaaako umorna i neispavana
Probali, ali ne ide. Stariji spava u svojoj sobi, on (više) nije problem, sad je mlađi nastavio. Mm ga jednostavno ne čuje po noći, on kad zaspi, kao da padne u komuako više ne doje, ne možete se podijeliti? jednu noć ti, jednu moć tm? a onaj drugi spava u drugoj sobi, s dobro zabarikadiranim vratima, da niš ne čuje?Onda bi to završilo tako da JA čujem dijete, budim MM-a, pa dok ga uspijem probuditi ja i malac smo već razbuđeni, psujem i vičem, on odgovara jednako, na rubu smo razvoda
Naravno da djeca to ne znaju, nije ih briga niti ih treba briga. Ali, ljudi smo, nismo roboti. Kao što netko napisa, san je fiziološka potreba, i nekad jednostavno ne možeš da ne preneseš svoje koma stanje na djecu. Bilo bi lijepo da možeš razdvojiti sebe samog od uloge majke, ali to ne ide tako lako.ne moraš meni o teoriji
moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.
zna se i da sam padala i da sam završavala na hitnoj i svašta.
ali, sada vidim da ipak nisam prihvaćala ovo što sam sada gore napisala.
a ne prihvaćaš ni ti
jer ne bi rekla kako ti danju ne treba ništa
djeca ne razumojeu da bismo mi htjeli imati noć za odmor, što njih briga.
i rijetke su idealne situacije ko u američkim filmovima, gdje djetetu pročitaš priču, poljubiš rumeni obraščić, ostaviš upaljenu lampicu, kažeš laku noć i pritvoriš vrata.
treba, dakle, cijela 24 sata prihvatiti ravnopravno.
i odmarati kad god dijete odmara.
bez obzira koje doba dana to bilo.
nije dijete briga, niti ga treba biti, to što ti trebaš skuhati, pospremiti, oprati...
roditeljstvo je ipak naša odgovornost.
(nije da solim pamet, been there, ali vidim gdje sam griješila i sada si tek osvještavam mnoge stvari)
Lol ! Hvala na podršci !
gle, moraš i sebe malo pogledati
ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...
znači, ja sam ta koja je zapravo djeci nametnula tu svoju koleričnost
izdržali smo!
sa 4 godine je i mlađi počeo spavati cijelu noć
i sada više nema tih problema
da je bilo strašno - bilo je
da je prošlo - prošlo je
vjerujem da je ostavilo i neke posljedice, ali tko mi je kriv kad sam sama sebi išla unuke rađati
trebala sam početi sa 25, pa bih sve to lakše podnijela
pa nemoj se ni truditi!
upravo zato što nismo roboti
meni je muka kad čujem: nemoj biti nervozna/ljuta/nekakva, djeca osjete i vide
pa neka osjete i vide
nije život bajka u kojoj svi pjevaju i lebde
ovo je i meni palo napamet. Kako sam spavalica žestoka, protivila sam se misli da su mi djeca nespavači. I nisu, spavači su, ali u vrijeme kad se njima spava.
Moja djeca idu spavat oko 22, čak i 22:30, spavaju do min 9:30 ujutro, max do 11 (kao danas)
Po danu odgrme još 2 i pol, do 3 sata sna.
Ako im pokušam razmijestit raspored, postane kaos.
A za vrijeme mučenja sa spavanjem, uvijek sam govorila da je insomnia stara metoda torture - što i je - prava tortura
Mislim da si u pravu! Prije godinu dana mrzila sam djecu, susjede, pse i vozila u ulici koji su je budili danju, stalno je kmečala, ja sam je stalno uspavljivala, a nju je budio svaki k.
A ja sama nisam nikad po danu spavala (nije da nisam pokušala), u ovih 17 mjeseci mi je to uspjelo jednom, nakon čega sam bila ukomirana, a najgora sjećanja iz vrtića su mi ta dnevna spavanja, odnosno moja buljenja u strop. Do pred 3 godine mogla sam danima ružit bez da konkretno spavam, a i ovo kvazi spavanje od nekih 6 sati, ako je ispod desetak buđenja, mi nije toliko iscrpljujuće.
I sad bih ja htjela da mi dijete bude spavač
A sad zaozbiljno, svi mi trebamo san, netko više, netko manje, bez toga ne funkcioniramo. Biti nadrkani zombie nije baš roditeljski i partnerski ideal..
I sad kad razmišljam o drugom djetetu, tješe me ljudi koji kažu da im je drugo dijete bilo bolje od prvog. I onda ti spomeneš 60 buđenja...akh.
Jer da mi netko kaže da će se ponoviti ta godina bebstva koju sam prošla...smo prošli...ili da će biti još gora... ne znam...
I da, da mi se 40 buđenja nije događalo....ja bih mislila da neke majke pretjeruju.
A o godinama...ne osjećam tako.
Možda imam mrvicu manje energije, ali imam malo više srca i puno više mozga nego kad sam imala 25. I tada bih bila u filmu da zbog bebe propuštam hrpu toga, a sad mi je taj film super jer znam da je sve to što propuštam precijenjeno
e, ti si evoluirala
ja još nisam
ja mislim da su djeca onakva, kakvi su naši strahovi
za drugo dijete sam se bojala da neće htjeti u sjedalicu - nije htio
da neće spavati - nije spavao
da ću ga morati buditi za pišanje - budim ga
nikad mi nije palo na pamet da ne bi prihvatio dohranu - prihvatio od prve
nije mi palo na pamet da bi rast zubića bio bolan - nismo ih ni osjetili
nije mi palo na pamet da bi mogli imati grčeve - nisu imali
tako da je moguće da ima nešto i u tome
Zuska, ja bih na tvom mjestu išla na drugo dijete čim prije ! Sram me je priznati koliko mi se puta ovo dijete probudi kad pročitam vaših 40 buđenja, a ja ovdje kmečim. Stvar je u tome da sam ja zaboravila kako je to izgledalo s prvim djetetom. Cjelonoćno dojenje, buđenja svakih pola sata, itd. Onda sam počela to rješavati (već sam pisala o tome) i dobila sam spavalicu koja spava 12 sati u komadu, zaspe sam na kauču usred bijela dana, često sam traži da ide spavati, itd. Razmazio me nakon dvogodišnjeg horora, i sad je teško opet proživljavati opet to isto (lažem, ovaj ipak spava malo bolje nego stariji). Da sam išla ranije na drugo dijete, sigurna sam da mi to ne bi bio toliki šok kao kad sam bila u nespavačkom načinu života.
E Zuska Zuska... a ja htjela trece dijete do prije neki dan. A sad imam rekonvalescenticu od vodenih kozica koja se od nocu nepostojece bebe pretvorila u nocnog terorista. Dobro Apricot kaze, jos i pomogne ovako sitno kukanje a onda opet dodje noc pa sve ispoceta.
Danas sam bas maceha - cijeli dan zapomazem sta je meni ovo trebalo, tako mi je bilo divno sa starijim, divan pristojan, tih, nikad cendrav, i najbolesniji spavao. Cak i s opekotinom treceg stupnja! Pa kad ga vidim po kuci jadnog zapostavljenog kako sam sebe zabavlja dok se madam mala dreci zbog dvije kraste bas mi bude tesko. Danas sam nemajka! Zapravo polu-nemajka, utekla bih sa starijim u lunapark!
Tiziana to ti je kad imas previse dobru djecu pa si razmazena
Apricot ima nesto u tome. Meni nije padalo na pamet da netko ne bi htio u AS i evo ih obje mirne vezane oduvijek. Ali zato sam se bojala zubica i imamo show s obje; bojala sam se nespavanja i to mi je isto ostvarilo (u biti manja je spavala do 4 mj starosti a ja sam se bojala joj kaj ce bit kad pocnu zubi i pogodite sto se desilo). A mozda je to samo majcinski instinkt na djelu...
Zanimljiva podtema. Joj sad bih topic o tome.
Ja nisam mislila da će biti problem s kolicima (ali imam oduvijek averziju prema njima), i bio je problem. To mi je najzanimljivije, kao da me u trbuhu slušala dok sam kupovala kolica i dok sam kupovala ergo
Nisam, doduše, mislila da će bit problem s kadicom. Bio je.
Ili autosjedalicom. Još uvijek je.
Mislila sam da će možda biti problem u prihvaćanju dojenja. Nije ga bilo.
Ili u prihvaćanju dohrane, nije ga bilo.
Motorika, alergije, o tome nisam razmišljala, nema problema... itd.
Milisla sam da će bit problema sa zubima i sa spavanjem jer ta fama o bebama koje ne spavaju (zbog zubi) postoji. Ali nisam znala da će biti takav problem.
Da vas pitam, kad ste već tu. Jel još nekome dijete urla u AS i pokušava se osloboditi gotovo svaki fakin put kad se vozi? A vozi se svaki dan. (prvih godinu dana samo je urlala, sad se pokušava odvezati).
Dakle, zombiranje je najbolje kad se odvali u komadu, najgore mu se vratiti... To mi je reklo više ljudi.
moja je urlala ko sumanuta od 3. do 11. mjeseca zivota (do 3. mjeseca se tak fino vozila, da me taman bila navikla da mogu s njom gdje hocu i kad hocu). onda sam se, nakon preko nekoliko strahovito stresnih voznji gdje sam mislila da ce se ugusiti, prestala voziti u autu i isla svugdje prijevozom. tad mi je kahna, jednom kad sam se zalila, rekla da je i njezina helena tako, pa sam ju pitala kako je to rijesila. kaze da je s njom doma razgovarala u stilu 'vidim da ti se ne svida, ali kad smo u autu se svi vozimo vezani' i jos tako par lijepih recenica gdje je sve objasnjeno. i ja reko--nis me ne kosta da i ja probam. prvi put kad sam joj to rekla, urlacina na n-tu. aha, mislila sam si, right, sigurno ce me poslusati. drugi put--nema vise plakanja. prestalo kao rukom odneseno. bila sam u soku, ali sam odmah prihvatila novonastalu situaciju
Bome jesam Charlie, ajme sad kad te citam jos mi gore, svi smo se porazboljevali jedan za drugim doma njega jadnoga vec duze vrijeme nema tko izvesti van na jurcanje, ode u svoju sobu slusa cd-e i plese s medom jadan. Brizno djete nekad mi bas bude tesko kad se zamislim nad njim i njegove samo 4 godine. Koje ce mi proletiti necu ni skuziti i vec ce bit velik.
Vristeca dama od kozica spava, nadam se da necu jos dugo gostovati na ovom topicu, laku vam i mirnu noc nespavaci!
Moje nisu nikad vristale u AS ali negoduju ako se duze vozimo (ili zapnemo u guzvi). Starija se zna otkopcati ali se ne usudi. Ja isto ponavljam ko papiga, u autu se vozimo vezani jer je tako sigurnije. Ali ja se obicno vozim s njima iza a rijetko kad idem sama s obje autom na duzu relaciju od 10, 15 min.
Jos sam se jednog primjera sjetila. Pranje zubica. Tu kod nas nema pogovora, prigovora i pregovaranja, i isto je starija to prihvatila kao normalno. Kuze oni kad smo mi u nesto sigurni, a kad ima prostora za izmotavanje, coni mi se.
Da. Kod mm ima uvijek i u svemu prostora za izmotavanje i njemu zivce popiju, moje pak granice su fixne i nisu podlozne pregovaranju. S istom stvari kod mene ide bez problema, s muzem zlo i naopako tako da ovo gore definitivno stoji.
Dobro jutro nespavaci, mi danas prvo budjenje u 6,30 - popravljamo se, no daleko e to od onih starih dobrih 8 ujutro!
Ja si sad želim treće dijete da odradim sve 24-satne smjene što imam odraditi, i onda zatvaram butigu
htjela sam samo podijeliti s vama s kakvim mudracom ja spavama... mudrac koji se budi od svakih 45min do max 3 sata. iako je u zadnje vrijeme znao nekad produžiti i na 4h.
no ono zanimljivo je što smo prije tjedan dana muž i ja morali otputovati i ostaviti mališana kod bake na tri noći... znači beba koja se stalno budi se kod bake dvije noći probudila po dva puta, a treću noć ni jedan put.. ja se vratim, četvrtu noć spavamo u istoj sobi, mislite da je spavao cijelu noć? nema šanse! i tako je sad vec cijeli tjedan.. zaspe oko pola 10 i do max 2 spava u krevetiću i od 2 pa nadalje ga moram uzeti u krevet i stalno buđenje.
inače je zadnjih 5mjeseci s nama u krevetu, ali pokušavam to srezati i stavljati ga u krevetić, no ne ide baš po planu.
ipak od kada je napunio 8 mjeseci i od kada se sat vratio na ljetnu shemu stvorio si je ritam, bez ikakvog mog forsiranja, spavanja i buđenja. samo je jedan dan zaspao oko pola 9 i tako je nastavio spavati.. sad vecinom zaspi između 9 i 10, nekad i ranije, ovisi koliko je bio aktivan preko dana.
ja mislim da je sve onako kako je rekla apricot
NAŠA percepcija i doživljaj, očekivanja
kad prihvatiš da će neko vrijeme dani i noći biti takvi kakvi jesu ipak je manje stresno
iako mene nedostatak sna isto iscrpljuje, nema govora da sam ja lepršava nakon neprospavane noći
ali sam za razliku od vremena kad je starija bila beba podosta evoluirala po tom pitanju
znači, nema noć u komadu, nema očekivanja o nekakvom dubinskom odmoru
dosta će biti i par sati u komadu, toliko da po danu iole normalno uspijem obaviti svoje zadatke
počela sam raditi i ustajem u 6, najgore je tih prvih 20 min.
to rješava brzinsko tuširanje, kava, doručak
zato za vikend popodne spavam s njom po sat vremena - za mene užasno puno i dovoljno
Mi se i dalje budimo i budimo.... po 5,6,7 puta tokom noći. Sinoć mi je skoro ispao iz ruku dok sam ga podizala iz krevetića. Večeras idem spavat s njim u devet sati. Koma sam.
Malo se i organizam s vremenom navikne na takvo spavanje tj. nespavanje. Meni je to s prvom jako tesko palo i tesko sam ponovno zaspala nakon npr. treceg, cetvrtog budjenja. Kasnije sam se navikla, i sad s drugom samo okrecem strane kako je koja cica na redu i spavam dalje..najcesce mogu zaspati uvijek i svugdje gdje je prilika, samo prilika bas nema puno
možda će netko pokušati
ja sam svoje drugo i treće dijete poticala da zaspu sami.
evo kako:
onog blaženog osjećaja kad ti dijete zaspe na sisi sam se svjesno odricala od prvog dana. znači : sisanje,podrigivanje, sisanje, samo što nije zaspalo ja prekidam sisanje i stavim u krevetić. ako zaspe na sisi ja ga sasvim malo probudim da bude u polusnu i da osjeti da nije sisa u ustima.
ako bi se rasplakali, postupak sam ponavljala jednom ili dva puta.
ako bi zaspali u krevetiću tamo bi i ostali spavati, a ako ne, stavljala sam ih kod nas u krevet.
ujutro je to išlo dosta lako a popodne malo teže a i ja sam bila umornija. ako nisam mogla ili ako sam vidjela da su nervoznji, umorniji...- pustila sam da ipak zaspu na sisi.
i tako mjesecima...
s tim sam željela postići da bar ponekad osjete da se mogu sami smiriti i zaspati.
vjerojatno to nije recept za svu djecu niti se tako mogu izbjeći sva noćna buđenja koja djeca normalno prolaze. budili su se oni zbog koječega i bili smo i s njima ponekad ludi od nespavanja ali sve je to ništa u usporedbi s onim što smo prolazili sa prvom kćeri. sati i sati plakanja na rukama, ona premorena, ...
netko će reći 'to je takvo dijete'. znam da ima djece koja ne spavaju uopće ali ja znam da ona nije bila ta. ja sam to napravila.
jer nisam mogla zamisliti da ona moze zaspati ako nije na sisi i ako je ne ljuljam
jer nisam mogla ništa raditi ako ona ne spava pa sam stalno pomagala da zaspe
jer nisam kužila razliku između laganog kme-kme i plakanja
jer sam toliko željela biti savršena mama da sam fulala potpuno....
Ja bi se opet pohvalila, al ne smim...
Malisa sve bolje i bolje spava i sve spontano. U zadnje vrijeme od kako navecer zaspe (oko osam i po, devet) pa dok ja ne dodjem spavat (oko 11) se u principu ne budi tako da stignemo pogledat seriju ili nesto
Sad kad se probudi, sise po pola sata (mozda - ne gledam na sat, al nekad mi djeluje ko vjecnost), a prije se budio cesce, al sisao krace. I jos ujutro spava i sat vremena nakon sto ja odem na posao. Prije mjesec dana bi se odmah ujutro probudio kad bi ja kidnula iz kreveta. Tako da sve u svemu svi bolje spavamo u zadnje vrijeme... dok ne krenu trojke
Jao kako je sve relativno, meni je drama i tragedija što se mala budi u ponoć i u 4 u zadnje vrijeme, toliko se budila kad se tek rodila i to je ok za bebu od par tjedana. A nikako da shvatim zašto se sad budi. Jer kad se i jednom probudi u noći znam da nešto nije u redu, a kamoli dva puta. Što može biti 11-mjesečnoj bebi da se budi plačući po noći? Nemojte se smijati ako smatrate ovo glupim pitanjem
Zubi?
Dajem za probu paracetamol prije spavanja, rekla pedica da probam, stanje nepromjejenjeno. Ili paracetamol ne djeluje ako su kakvi bolovi. Od kad je prebolila vodene kozice ja ju više ne prepoznajem, ko da nije isto dijete!
tiziana, buđenje noću bebe od 11 mjeseci nije simptom za ništa. iako se do tada nije budila. bebe se mijenjaju. probude se po noći, kao uostalom i mi, ko zna zašto, i ne znaju sami nazad zaspati. a ne znaju drugo nego plakati.
ok, ja sam imala totalne nespavače, al isto su imali faze- od par buđenja noću, do buđenja svakih sat vremena. uvijek s plačem. zato što su htjeli cicu.
ovo od cipelice mi zvuči odlično. i mislim da ima itekakve veze. ako bebe, kao moji oboje, uvijek zaspu s cicom u ustima, povezuju cicu sa spavanjem i svaki put kad se probude traže cicu. a ako ne, onda se nekako drugačije uspavaju. to mi zvuči savršeno logično.
i za mene nedosljednu, totalno neprimjenjivo
Slažem se s cvijetom, i u komentaru za Tizianu, i u komentraru cipeličinog posta.
Ja sam radila slično kao cipelica. Dečki su bili odlični i samostalni spavači, a i M., do nekih 10 mjeseci. Tada se više nije dala budna staviti u krevetić, nego je počela tražit da zaspe na sisi. Onda smo jedno vrijeme imali da zaspe sa mnom u krevetu i da je prebacim nakon 10-15 minuta u njen krevetić. A onda se, nakon malo vremena, počela u snu buniti protiv prebacivanja, i završila (pod stare dana, hahaha) s nama u krevetu. Ali i tu je dobro spavala, jedno ili nijedno buđenje. (S tim noću nije bilo nikakvih pokušaja da sama zaspe, nego sisa i bog. Ali po danu smo se držali tog principa da "osvješćujemo" :D krevetić i samostalno uspavljivanje kao nešto baš lijepo i moguće).
Zašto paracetamol? Jer ju uspava? Ma ne pain killerima šopati dijete samo da bi se naspavala!
Ja mislim da si se ti Tizina previse hvalila s djecom koja spavaju... to ne moze izac na dobro.
Još da se nađe svekrva i donese dudu bebi
Tizi, nemoj me
Ne spominji svekrvu i dudu! Ona bi garant pomislila da je to zato sto dijete nikad jadno dudu dobilo nije!!! Kod nje je na 6 mjeseci + 1 dan strogo zabranjeno dojiti jer djeca postanu razmazena!
Paracetamol zato sto je u epizodi vodenih kozica bilo i temperature i da boli jedan zub, onda smo paracetamol maknuli pa je poceo nocni show, onda je rekla da za probu probam dve veceri prije spavanja dati paracetamol u dozi za analgetik pa ako je nesto jako boli prestati ce. Figen. Kako je mala skroz poludila nocu i promjenila se, bas ocajno place onda smo bili kod dr danas pa kaze da su kozice inace virus koji uzme nerve (pod starost izbije herpes zoster isti je uzrocnk), a kako je tih kozica na njoj bilo strasno puno, a sad krasta strasno puno doktorica smatra da su to jos ostaci kozica. Inace se cese zbog atopije, a sad s tim krastama je koma. Al po noci se ne cese, samo tuli. Mozda se u vreci ne uspije cesati. Jao da mi se opet naspavati od nekih 23 do 7 bar jednu noc bez ijednog uaaaaauuuaaaaaaaa
ne znam ja sam isto više luda od svega!
Isto se budi stalno, budi se u plaču, jedino na cici mir.
Zadnjih par dana budi se u pet ujutro pa se vrti pa se dize pa sjedne pa puze....
ja ga uporno spuštam i šššššškam, onda mir par sekundi pa opet u akciju..na kraju ga nekako na cici uspavam.
Uglavnom dosta mi je tih besanih noći...ono sad sam ustvari ok i ujutro ok i jasno mi je da je to tako, ali kad on krene s akcijanjem u pet ujutro mislim samo kako bi spavala još malo..i tako samo mislim o tome.
NE znam , mislim si da su zubi?!
mome isto izlaze zubi, slini da je to nenormalno, oni slinčeki mi se suše po cijelom dvorištu...zbog toga je užas po noći, neprestano sim tam, plače, oće cicu neće cicu.. inače se budi bar 5 puta po noći a sad još i više...ona me izlude sa idejama da je to zatoo jer ide rano spavati, ide oko 7, ali zato što on tako hoće,...pa zato jer je možda gladan, samo cica i tako to...a ja se nadam da nije ništa od toga nego je on jednostavno takav...a ja neka skuham jednu crnu i smirim živce
Evo, moje dijete počelo spavati dio noći (8 sati) u komadu bez jela. Čekala sam 8 mjeseci na to i dočekala. 6 zuba vani, nadam se da će sada nicanje sljedećih malo stati. A ja sam si već stvorila u glavi sliku da nećemo spavati dok ne krene na fakultet i pomirila i sebe i mm s tim.
šta ti znači "dio noći (8 sati)"
"prespavati noć", u medicinskom smislu, znači prespavati 5 sati u komadu (ne računaju se nesvjesna buđenja)
Spava od 20h do 8 ujutro. Htjedoh reći da spava od 23h, 24h do jutra bez buđenja.
Osmosatni san je i moj standard. Ovo s pet sati je paket spavanje + ujutro biti ljut na cijeli svijet
Ajme!!!
Meni kad je dva sata u komadu kazem bila je dobra noc!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom