Može li se beba "naučiti na ruke"?

[vjestica]

Vjerovatno već ima ova tema, ali ja ne mogu da je nađem
imam bebu od 2,5 mjeseca i svako ko dođe, ne propusti da mi kaže nemoj je učiti na ruke, ako je naučiš, gotova si, stalno će je morati nosati
mene već toliko nerviraju s tim, da svaki put kad je uzmem , kažem e idemo se malo učiti na ruke
šta treba, da pustim bebu da plače, da je ne bih naučila na ruke
uostalom, toliko sam dugo čekala bebu, da hoću da je nosam, ne treba samo njoj moja blizina, nego i meni njena
i želim da se moja beba osjeti sigurno, da je tu njena mama za nju
a tek kad kažu beba te dresira, ili beba to namjerno radi

[Anemona]

Mišljenja sam da se beba ne može naučiti na ruke, jer joj je mamina blizina osnovna potreba, ali se bebu može odučiti od ruku, odnosno da više ne traži maminu blizinu. To je tzv. "isplači dušu metoda".

[@n@]

Joj, postojala je davno ovakva tema.

Moj slučaj s 'učenjem na ruke' je ovakav:
kad sam rodila L (prvo dijete) rekla sam sama sebi da ću biti tu za nju kadgod, gdjegod i kolikogod ONA to želi. Ja sam tu zbog nje, intuicija mi je govorila da je to normalno i logično ponašanje majke (pogledaj životinjske majke, ista priča).
Tako je i bilo, čim je L čmrgnula, evo mame.
Moja teorija je bila slijedeća: dok je dijete malo, nesigurno i 'nemoćno', ja ću biti tu za nju. Kad osjeti da je spremna, ONA će otići od mene.
I znaš što?! TOČNO tako je bilo! Nije razmažena, nije plačljiva, nije teška i jako je samostalna.
Jedina stvar koju sam skužila kao potencijalnu zamku, jest da se JA ne bih navikla na tu situaciju da ona mene jako treba, pa da ne bih bila previše posesivna jednom kad odluči 'otići'. Još uvijek se u sebi malo lomim ponekad oko tih stvari.

Beba te ne dresira! Skužit ćeš s dvije godine kad te počne ZAISTA dresirati!
PS: Super ti je potpis.

[Strobery Shortcake]

Potpisujem Anemonu!
I srce mi se stegne kad čujem mlade mame kako kažu "neću previše da je nosam, pa da mi se nauči na ruke". Znate li i jednu majku koja nosi, grli i mazi svoju bebu dok se beba opire? Znate li i jednu majku koja muči djete svojom fizičkom blizinom? Pa niko ne uzima dijete kad ono traži da leži, ili ga budi kad spava (ili bar veoma mali broj). Kad djete plače ono traži pažnju. Moje lično uvjerenje, iz iskustva dosta beba (i mojih i tuđih) je da neke bebe traže više fizičkog kontakta neke manje, i da se sa tim potrebama bebe rađaju. Neke su sasvim samodovoljne, a nekima jako treba da ih se stisne uz tijelo, ili da ih se nosi da bi se kretale ili posmatrale. I ono što je zaista u svemu tome najvažnije je da je ta potreba dokazano fiziološka, kao hrana, kao zrak, to je bebi neophodno da bi rasla i napredovala.
I kad neko savjetuje da se bebe ne uči na ruke, ja bih tražila argument zašto. Ili bih rekla da baš to pokušavam, da je naučim na ruke jer mi je tako lakše, da hoću da bude vezana jako za mene da ne bi bila vezana za nešto drugo, da želim da mi bude teško zato što "poslije neću nigdje maknuti bez nje" jer i ne želim igdje micati bez nje. I kad kažu "eh, vidjet ćeš poslije" samo bih rekla "jedva čekam!".

P.S. Joj, đe me nađe

[Mima]

Mislim da može, ali to nam je i cilj

[ms. ivy]

"naučila se" još u trbuhu, slušajući zvukove majčinog tijela i ljuljuškajući se u ritmu njezinog hodanja.

baš sam danas nešto zgodno pročitala: http://www.net.hr/zdravlje/page/2010/09/23/0022006.html

[anchie76]

I evo tema s koje sam iskopirala svoj stari post i na kojoj se detaljno pričao o "učenju" na ruke http://forum.roda.hr/threads/47971-q...i-na-ruke-quot

Toplo preporučam

[anchie76]

Dijete se ne moze "nauciti na ruke", ono je vec nauceno.. nosili ste je 9 mjeseci 24 sata dnevno. Malo je kasno za "ucenje" na ruke nakon poroda

[čokolada]

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

U razgovoru sam uz osmjeh napomenula da sam to samo na još jednom mjestu vidjela - u dječjem domu u sobi za bebe gdje sve one bešumno leže u krevetićima po cijeli dan piljeći u strop. Vidiš, rekoše mi, da ima još takve djece!

[Maslačkica]

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

U razgovoru sam uz osmjeh napomenula da sam to samo na još jednom mjestu vidjela - u dječjem domu u sobi za bebe gdje sve one bešumno leže u krevetićima po cijeli dan piljeći u strop. Vidiš, rekoše mi, da ima još takve djece!

[tajuska]

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

U razgovoru sam uz osmjeh napomenula da sam to samo na još jednom mjestu vidjela - u dječjem domu u sobi za bebe gdje sve one bešumno leže u krevetićima po cijeli dan piljeći u strop. Vidiš, rekoše mi, da ima još takve djece!

strasno. najezila sam se citajuci ovo...

[mara68]

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

U razgovoru sam uz osmjeh napomenula da sam to samo na još jednom mjestu vidjela - u dječjem domu u sobi za bebe gdje sve one bešumno leže u krevetićima po cijeli dan piljeći u strop. Vidiš, rekoše mi, da ima još takve djece!

Meni je ovo prestrašno. I to ljudi hvale, a roditelje koji su brižni kude jer uče djecu na ruke!!!

Mi smo buckića prva 2 - 3 mjeseca jako puno i vrlo uspješno učili na ruke. Dobivali smo razne komentare, ali se na njih uopće nismo obazirali. Jednostavno sam sljedila svoje instinkte i uzela ga kad god je bio uznemiren. Naravno da ga nisam nosila uokolo ako je bio zadovoljan ili zaigran. Beba se prvih mjeseci ne zna igrati i jedino poznato područje joj je mama. Normalno je da tada neprestano traži blizinu i naručje roditelja. Taj period traje jako kratko i nije mi jasno kako ljudi nisu toga svjesni.
Buckić se danas samostalno igra, vesela je i komunikativna beba koja je već zaboravila da je bila naučena na ruke.

[Lady Grey]

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

Ajme, smrzla sam se na ovaj opis!
Čula sam neki dan i naziv za takvu djecu: ugašena djeca.

[lola3]

Ajme, smrzla sam se na ovaj opis!
Čula sam neki dan i naziv za takvu djecu: ugašena djeca.

nisam znala za ovo. tako mi je žao dječice u domu ....

[lola3]

inače, ne brinite cure oko tog nošenja. pa što bi drugo mogle s tako malom bebom? tako im se iskazuje ljubav. moja ima 9 mjeseci i već sad bi stalno puzala i pokušavala se dići tako da kad kažu mame da brzo prođe stvarno je istina... ja sam od njenog rođenja reagirla čim bi se počela vrpoljiti tako da je rijetko i plakala prvih mjeseci i mogu reći da je izrasla u sretnu i izuzetno smirenu bebu koju se lako utješi

[Žabica]

nisam znala za ovo. tako mi je žao dječice u domu ....

potpis

i meni kažu da sam E naučila na ruke, jer se stalno želi nositi, jer stalno moram u nju gledati, preko dana spava na meni ili ja moram biti uz nju.

smatram da ju nisam ništa naučila, nego da je jednostavno takva, mali priljepak koji je zahtjevan i traži punu pažnju.
i dalje ju nosim, ubrzo će postati veća pa se možda neće ni htjeti nositi.

[anamix]

i ja sam svog 'učila' na ruke i tako 7,5 mjeseci, a onda kad je postao čvrst u sjedenju, propuzao i počeo se idzati na noge (a sve je to počeo u razmaku od par dana) me ne želi ni blizu smijem ga nositi samo za večernje uspavljivanje 15 min. i da, svi baš svi su mi govorili naučit ćeš ga na ruke, otpast će ti kičma, sama si si kriva...a ja sam im redom odgovarala: zar stvarno mislite da ću ga nositi i kad bude imao 18 god? pa izdržat ću valjda tu 1. godinu. eto, nisam ga nosila niti godinu dana. mene je ušokirala priča jedne moje poznanice koja ima bebu od 2 mjeseca i 5 kg i veli da ga ona neće nositi jer joj je težak?!?! btw. ona ima 1,80 i sigurno 90 kg. ja imam 53 kg i 160, a moj mali je sa 7 mjeseci imao 8 kg i nisam se bunila na njegovu težinu jer znam da sam mogla i gore proći
a ovo s prehranjivanjem...užas neću ni komentirati. ko da tovi svinju

[SikaPika]

Ajme, smrzla sam se na ovaj opis!
Čula sam neki dan i naziv za takvu djecu: ugašena djeca.

Da, sad si me podsjetila. O tome piše W. Sears u knjizi Povezujuće roditeljstvo (inače sjajna knjiga pa vjestice, ako imaš vremena, preporučam).

Zapravo, M. uopće ne traži da ju se nosi osim, eto, kad ujutro pravim doručak, onda joj je dosadno sve to gledati od dolje pa traži da ju uzmem. A kad kuham ručak, ne traži da ju nosim nego gura stolicu do sudopera pa ju moram staviti da gleda što radim.
Vidiš, baš ću morati podsjetiti sve one koji su i mene davili da ćemo je naviknuti na ruke, kako su bili u krivu i kako nemaju pojma o odgoju djece

[jele blond]

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

U razgovoru sam uz osmjeh napomenula da sam to samo na još jednom mjestu vidjela - u dječjem domu u sobi za bebe gdje sve one bešumno leže u krevetićima po cijeli dan piljeći u strop. Vidiš, rekoše mi, da ima još takve djece!

Takve roditelje bih najrađe pitala gdje su nabavili lutku! JAdno dijete neće smjeti trčati, jer će mama drhtati da joj ne zakrvari bijeli tepih u dnevnom boravku...

Joj, zločesta sam, ali poludim kad ljudi imaju dijete i ne dozvoljavaju mu da bude dijete!!!

[domy]

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

U razgovoru sam uz osmjeh napomenula da sam to samo na još jednom mjestu vidjela - u dječjem domu u sobi za bebe gdje sve one bešumno leže u krevetićima po cijeli dan piljeći u strop. Vidiš, rekoše mi, da ima još takve djece!

Meni to zvuči da oni baš nisu normalni.
I jadno to djete, samo mi je njega žao.

[anchie76]

Dobro si im rekla.. samo što neki nikad neće shvatiti to što si pričala

Tko nije čuo tu tišinu u sobi gdje se nalaze bebe u domu, taj ne može zamisliti koliko je to neprirodno i strašno... brrrrr... naježi mi se koža svaki put kad se prisjetim

[ms. ivy]

čoksa

[vjestica]

čokolada meni to prestrašno zvuči
tako mi je grozno zvučao i jedan savjet od kolegice- čim je nahraniš i presvučeš, odmah je spusti u krevet
meni je to okrutno
i moja bebica je dosta mirna, ali bih se zabrinula da mi samo bulji u plafon
anchie76 i ms.ivy hvala za super argument kad me počnu gnjaviti da je ne učim na ruke
anemona a ta "isplači dušu" metoda je vrhunac okrutnosti, ja ne znam kako neko to može iraditi svom djetetu
@n@ kako znati kad je počela prava dresura jel 2 g ili ranije
strobery a argumenti su im - nećeš poslije maći od nje, leđa će te boliti, ruke otpasti kad bude teška, vješaće se po tebi, nećeš je moći umiriti drugačije i sl.

[cvijeta73]

[
strobery a argumenti su im - nećeš poslije maći od nje, leđa će te boliti, ruke otpasti kad bude teška, vješaće se po tebi, nećeš je moći umiriti drugačije i sl.

ti si, nadam se svjesna, da je sve ovo, više-manje, istina

[vjestica]

ti si, nadam se svjesna, da je sve ovo, više-manje, istina

ja živim u uvjerenju da ljudi pretjeruju kad tako nešto kažu

[tajuska]

ja živim u uvjerenju da ljudi pretjeruju kad tako nešto kažu

haha, samo zivi

[Strobery Shortcake]

U stvari je do prezentacije istine. I do tebe i tvog stava.
Znači "otpast će ti leđa kasnije kad oteža" ili "pronosam je i šapućem pjesmicu i zaspe za par minuta"; "nećeš je moću umiriti drugačije" ili "zagrlimo se, poljubimo, obrišemo suzice i nastavlja sa igrom".
Kod moje djece nije bilo učenja na ruke ni bez ruku, nosani su, maženi, gnjavljeni, škakiljani, hrvali smo se, spavali zajedno, uspavljivali se na rukama, i dan danas se gombamo. OK, leđa su stradala, no nije strašno, ruke su na mjestu i funkcionalne, djeca najnormalnije ostaju sa poznatim osobama i odvajaju se od nas. A najviše volim leći na pod, a onda se oni nakamaraju na mene. Ne znam, ja sam djecu sebi zato i rodila.
Definitivno podržavam tezu da se djecu jedino može odučiti od roditeljske brige i pažnje, a da oni tu pažnju i brigu po rođenju podrazumjevaju.

[seni]

vjestica prvotno napisa
[
strobery a argumenti su im - nećeš poslije maći od nje, leđa će te boliti, ruke otpasti kad bude teška, vješaće se po tebi, nećeš je moći umiriti drugačije i sl.

ti si, nadam se svjesna, da je sve ovo, više-manje, istina

mozda ce curka biti perolaka kategorija, pa nece leda boliti.
a moram reci da sada ponekad pomislim, di su ona blazena vremena kad smo sve rjesavali zagrljajem i nosenjem.

sad imamo filozofske rasprave na raznorazne teme... i bome dobro se raspravlja, samosvjesno i pametno. i potuce me do nogu ponekad, pa joj sama odem kupiti cd katty perry (valjda sam dobro napisala)
mora da sam je previse nosila i grlila.

salu na stranu. vjesticice, ne daj se.

ps. coksa dobro si izdrzala, a nadam se da ce im doci iz pete u glavu tvoja opaska o bebama u domovima.

[ms. ivy]

postoje bebe/djeca koji se ne vole previše nosati, vole da ih se spusti u krevetić da sami zaspu... ali oni to znaju pokazati. treba samo pratiti dijete i to je to.

[pomikaki]

cvijeto, lol
pa da, istina je, ali ja to sve radim u nadi da ću biti nagrađena kad krene pubertet
onda ćemo imati super dobre tinejđere koji će razviti odnos pun poverenja i bliskosti s nama i poslušat će nas kad im kažemo da se ne laćaju droge
je li?

[cvijeta73]

cvijeto, lol
pa da, istina je, ali ja to sve radim u nadi da ću biti nagrađena kad krene pubertet
onda ćemo imati super dobre tinejđere koji će razviti odnos pun poverenja i bliskosti s nama i poslušat će nas kad im kažemo da se ne laćaju droge
je li?

a šta ja znam jel tako ili nije. bojim se da nije baš tako lako.

a ono što znam je da sam radila tako jer nisam znala drugačije. odnosno, nisam mogla.
kad sam rodila J nisam imala pojma o pojmu, nit foruma, nit literature - niš.
ali sam odmah shvatila da je 1 minuta bebinog plača duga kao cijela vječnost.
to je valjda najiritirajući zvuk koji postoji na kugli zemaljskoj.
i to naročito od ovih najmanjih.
tonalitet koji ne možeš ignorirati

i još cice same cure, kao dodatni podsjetnik

i potuce me do nogu ponekad, pa joj sama odem kupiti cd katty perry

i

[*mamica*]

Ja sam radila ovako:

Skakala sam na svaki njezin kme kojih, doduše, nije bilo previše. Kada je bila mirna, nisam je nosala, nego bih je ostavila da leži u baby gymu i ja bih za to vrijeme ležala pored nje i igrala se s njom ili bih obavljala druge stvari - kuhanje, pospremanje, osobna higijena (da da, kad rodiš, vrlo lako se dogodi da je 2 popodne, a ti tek po prvi put pereš zube...).

Kada bih osjetila da je uznemirena, da joj je potrebna moja blizina ili kada bi kmečala, e onda sam je nosila i mazila. Ako ni to nije bilo dovoljno, dojila sam je.

Rezultat: da, otpadala su mi leđa i ruke iako stvarno nije bila zahtjevno dijete po tom pitanju. No ona je bila i ostala izrazito vesela, vječito nasmijana, ima puno povjerenje u svoje roditelje, prilično je samostalna za svoju dob - hoće ostati i zaspati i sa drugim ljudima, bakom, tetom....

Dakle - samo sam osluškivala njezine potrebe i ravnala se prema njima.

[vjestica]

cura je mašala napredna kategorija i mene već leđa počinju boliti
(ali bitno je da se svako malo neko nađe da kaže možda joj nije dovoljno moje mlijeko )
ma nek sam ja nju dočekala, nosaću je na trepavicama ako treba

[Strobery Shortcake]

(ali bitno je da se svako malo neko nađe da kaže možda joj nije dovoljno moje mlijeko )

Pa i nije joj dovoljno, potrebno joj je da je nosiš, grliš, da te miriše, da te vidi, čuje
Neophodno joj je da budete blizu kao i kad je bila unutra

[spunky125]

očito sam od onih koji su djecu naučili na ruke jerbo kako prvi, tako i drugi, stalno su na rukama. ali i to prođe-i prebrzo.

[Anemona]

očito sam od onih koji su djecu naučili na ruke jerbo kako prvi, tako i drugi, stalno su na rukama. ali i to prođe-i prebrzo.

Volim nositi svoje dijete, ali najviše ga volim nositi sad kad ima iznad tri godine, jer to nije nanašanje cijeli dan, nego ga povremeno dignem kad traži.
Iskreno ne mogu reči da žalim za vremenom dok nam je nošenje ispunjavalo dan između spavaja i hranjenja.

[pomikaki]

Volim nositi svoje dijete, ali najviše ga volim nositi sad kad ima iznad tri godine, jer to nije nanašanje cijeli dan, nego ga povremeno dignem kad traži.
Iskreno ne mogu reči da žalim za vremenom dok nam je nošenje ispunjavalo dan između spavaja i hranjenja.

Ovo mogu potpisati, za utjehu mladim mamama. Nošenje postaje sve lakše kako je dijete teže, jer se nosi kraće i sudjeluje u tom nošenju, ima razvijene mišiće pa to nije više dugotrajno nošenje u istom položaju. Sad to više dođe kao maženje i igranje.

A bez obzira kako trenirali svoje dijete, osim ako ga baš do kraja ne slomite, ono će opet tražiti da ga nosite dok to njemu bude odgovaralo (više ili manje, ovisno o karakteru). I ako se te osnovne potrebe djeteta ne ispune, frustracija će izbijati na druge načine.

[klara]

Sunčicu sam puno nosila i još je nosim, mazim, grlim što više mogu. Ako budem imala drugo dijete radit ću isto, i više jer ću ga se ranije usuditi staviti u maramu. Komentare o "nauči ćeš ju na ruke " ću ignorirati kao i prvi puta.

[Beti3]

Smatram da se beba ne može "naučiti na ruke", kao i svi vi. Bebi su potrebni poticaji, učenje, maženje. To ništa neće dobiti ako samo leži i jede. Ja sam moje dok god su htjeli nosala, s njima kuhala, usisavala, čistila. Kad bebi treba mama, ima da ju nosi i gotovo. Nemojte to krivo shvatiti, ali meni je prestrašno vježbanje bebe do godine dana da ne bude na rukama.

A što se tiče kada nas počinju trenirati-bojim se od kad postanemo svjesni da su začeti. Svaki roditelj postavit će granice u skladu sa starošću djeteta i svojim nazorima prema odgoju, znam to. Ali, ja ih taaako volim nosati, i svoju i tuđu. Pa kad nauče pružati ručice i gledaju te , ma kako ih nećeš uzeti.

A pubertet, uf! kako me dresiraju, što je CD prema svemu što im može pasti na pamet. Ali, čini mi se da to meni ide, skroz su OK ( sad, ne znam koliko su moja mjerila dobra.)

[anchie76]

Nevjerojatno je to kako kultura kroji pravila. Evo u našoj kulturi se slavi kad dijete ima svoju sobu i kad ga se što manje dira. No recimo na Baliju, tamo je dijete 6 mjeseci u stalnom kontaktu s majkom (24h dnevno), nošeno je konstantno i spava s majkom. Nakon tih 6 mjeseci se radi kao obred odvajanja kada ta 24satna veza prestaje. Dakle tamo je sasvim normalno da je dijete nošeno i u kontaktu konstantno 24 sata. Kod nas takve roditelje proglašavaju nenormalnim.

Furajte svoju spiku, a sve ovo što slušate prepustite onima koji više vole slušati druge nego sebe

[mašnica]

I ja sam se naslušala takvih komentara, ali moj je odgovor da uživam u svom djetetu i maženju i nošenju još dok mogu
Kad bude malo veći, kad prohoda, bježat' će od mene.

[mitovski]

Ja svoju Janu nikada ne nosim kad ne plače a to je 20 min dnevno .
Da oprostite ja popi..... na takve komentare, kosa mi se diže na glavi.
Moja Jana od prvog dana urla i šta sam mogla nego nosati je na rukama, valjda sam je trebala pustiti da se udavi od plača. A to da mi je 98% ljudi reklo da sam je naučila i razmazila i da su mi davali savjete kako bi to oni red i disciplinu uveli djetetu od tjedan dana. Pa zato sam je i rodila da je nosam i mazim i ljubim i da mi barem godinu dana bude centar svijeta i da sam 100% posvećena njoj dok ne počnem raditi.
Uglavnom nema šanse da leži na krevetu tako da se stalno nosamo na rukama i nema šanse da se vozimo u kolicima pa se i vani nosamo u mei tai-u i kad vidim koliko uživa i kako je u transu najrađe je ne bih ni odvezala nego bih i legla spavati s njom u mei tai-u .
A uostalom taman da se i može dijete naučiti na ruke a ne može kad tad će se odučiti pa neću je valjda i u disko odnjeti na rukama.

[mamitzi]

imala sam malu bebu dva put. prva je htjela biti stalno na rukama, bilo čijim ali na rukama. prvih mjeseci morala je spavati na nekome od nas (može i gosti koji bi ga došli vidjeti). druga beba nije bila luda za nošenjem, ona je htjela da ju polegnem i razgovaram s njom ili joj kasnije pokazujem igračke. ja sam bila zaprepaštena nenošenjem.
što se tiče čokoladine tužne priče, nije mi jasno zbog čega su ti roditelji poželjeli bebu. mislim da su bebe baš za nošenje i maženje i pričanje slatkih besmislica. (ja sam od onih koji traže bebu od prijatelja da ju malo nose, bile su teme o tome "ne dam nikom da drži moju bebu")

[Anemona]

imala sam malu bebu dva put. prva je htjela biti stalno na rukama, bilo čijim ali na rukama. prvih mjeseci morala je spavati na nekome od nas (može i gosti koji bi ga došli vidjeti). druga beba nije bila luda za nošenjem, ona je htjela da ju polegnem i razgovaram s njom ili joj kasnije pokazujem igračke. ja sam bila zaprepaštena nenošenjem.
što se tiče čokoladine tužne priče, nije mi jasno zbog čega su ti roditelji poželjeli bebu. mislim da su bebe baš za nošenje i maženje i pričanje slatkih besmislica. (ja sam od onih koji traže bebu od prijatelja da ju malo nose, bile su teme o tome "ne dam nikom da drži moju bebu")

Ja bih rekla da su ju poželjeli iz istog razloga kao i svi drugi roditelji, ali jednostavno imaju potpuno iskrivljenu sliku kako izgleda dan s malom bebom. Da li zbog utjecaja okoline, krivih uzora, teškog djetinjstva,.... tko zna?

Imam i ja u bliskoj okolini osobu koja je bebu od 4 mjeseca počela trenirati da se sama uspavljuje. Stavi ju u kinderbet i pusti da plače i kaže da će se nakon dva dana bez problema naviknuti.
U svim ostalim dijelovima roditeljstva se ponaša kao odličan roditelj, ali za ovo smatra da je savršeno ispravno.

I sad kad pogledam s druge strane to joj nije jedino dijete. Prvo dijete je istrenirano na isti način, a dijete je toliko dobro, pristojno, samostalno, umiljato, prilagodljivo,... u svim aspektima i situacijama. Od vrtića, od kuće, novih situacija, velikog društva, novog društva, starog,...
Dosta vremena provodim s njima i stvarno ne mogu reči da to dijete ima bilo kakvu negativnu posljedicu (hvala Bogu).
Time nikako ne nalazim opravdanje za tu metodu, jer sam totalni protivnik, ali jedino što vidim kao razliku između nje i moje prijateljice koja svoje dijete nanaša non stop (kako sam i ja), čije dijete večinu vremena spava na njoj i cijele noći cica, je da je prva naspavana i odmorna i dijete isto tako i onda imaju cijeli dan da u miru odmorni zajedno provode kvaliteno vrijeme, a to i ona radi.
A druga prijateljica iz primjera je kao i večina nas, umorna, neispavana, s bolnim leđima i neminovno nervozna.

Evo, zbog takvih primjera se ponekad zapitam gdje je stvarna i potrebna granica.
I dalje sam pobornik nošenja i maženja bebe koliko ona to treba/traži.

[tajuska]

I sad kad pogledam s druge strane to joj nije jedino dijete. Prvo dijete je istrenirano na isti način, a dijete je toliko dobro, pristojno, samostalno, umiljato, prilagodljivo,... u svim aspektima i situacijama. Od vrtića, od kuće, novih situacija, velikog društva, novog društva, starog,...

mog zakonitog su isto tako "istrenirali" i isto je divan i krasan i pristojan i uvidavan. i vjecno misli da smeta i da nije dovoljno dobar. jednu noc je mala pocela kmecati, nije htela biti na sisi, samo se htela nosati i ja nisam bila u stanju nego sam ju mazila i pjevala joj (spava s nama) na sto je ona i dalje kmecala. i on se digao i nosao ju je sat i pol jer kaj ak ju pustimo da place i onda i ona bude "takva ko on". mene nisu "trenirali" i ako cemo iskreno ja nisam ni upola toliko pristojna i uvidana, ali mislim da sam okej i zasluzujem da me drugi ljudi vole

naravno, mozda, ako ne i najvjerojatnije to nema veze s tim. milijon faktora je moglo utjecati utjecalo na to. no u svakom slucaju mislim da mala beba nije sposobna shvatiti poruku "ne mozes dobiti sto hoces jer zivot tako ne funkcionira" ili "mami se spava i moras to postovati". za mene je granica u onome sto dijete u odredenoj dobi moze razumijeti. ne znam. to je kao da upalim vatru i stavim malu bebu pored nje i onda joj objasnim da to ne smije dirati. mislim da je nekako moja duznost da ako znam da beba ne moze shvatiti sto znaci "nemoj dirati" da je jednostavno ne stavljam pored vatre, a ne da je treniram tako da je pustim da se opece....(da znam da je ovo dosta radikalan primjer...)

no slazem se s anemonom da svatko radi onako kako mu zivotne okolnosti i ino omogucava...i mozda sam ja naivna, ali stvarno vjerujem da svatko radi ono sto misli da je najbolje. meni je moj tata uvijek govorio da nema veze ak nekaj ne ispadne super pa cak i ak ispadne lose tako dugo dok sam dala sve od sebe

[Bubica]

Razumijem te, tako se ja osjecam kada gledam svoje nećake koji zive u Njemackoj i poprilicno su "istrenirani". No, vazno je ravnati se srcem, a moje govori u prilog nosanja.

[Anemona]

Razumijem te, tako se ja osjecam kada gledam svoje nećake koji zive u Njemackoj i poprilicno su "istrenirani". No, vazno je ravnati se srcem, a moje govori u prilog nosanja.

I ja mislim da je to najvažnije, ali da velik utjecaj imaju i životni uvjeti. U prijevodu: koliko svatko od nas ima stvarnog vremena za posvetiti maloj bebi. Ovo mi zvuči strašno glupo napisano na ovaj način, ali je tako.

Ako imaš vremena, mogućnosti i volje onda ćeš bebu nanašati cijeli dan, a ako ne možeš iz nekog razloga (npr. moraš brinuti o još dvoje djece, bolesnim roditeljima, svojoj firmi,...) onda ćeš se prilagoditi drugačije.

Od kad sam rodila cijelo vrijeme sam posvećena potrebama svoje bebe, baš u smislu nošenja, maženja, paženja, jer sam se na to pripremila kroz trudnoću. Znala sam da mi je to prioritet kad se beba rodi, a imala sam i podršku okoline (muža, obitelji) tako da sam i to mogla.
Ali moram reči da puno više uživam u vremenu kad beba poraste pa možemo zajedno svašta po kući pregledavati, zajedno nešto raditi, malo pospremati, malo kuhati, malo razgledavati, malo čitati, crtati, igrati se,...
Kad je bio mala beba mogla sam mu pružiti "samo" to nošenje i maženje, ali smatram da je to ustvari najteže i najzahtjevnije za pružiti bebi.

[cvijeta73]

I ja mislim da je to najvažnije, ali da velik utjecaj imaju i životni uvjeti. U prijevodu: koliko svatko od nas ima stvarnog vremena za posvetiti maloj bebi. Ovo mi zvuči strašno glupo napisano na ovaj način, ali je tako.

.

ma vraga je tako. slažem se s tobom, imam i ja prijateljicu koja lijepo kad je stavila bebu u krevet, bez uspavljivanja, znala je da ima 3 sata za sebe. kad se beba probudila, onda se posveti njoj. svi sretni i zadovoljni. i to nije tako zato što je beba takva, nego zato što ju je "naučila". i niš toj bebi nije falilo. slažem se da se beba može odučiti od ruku, ali da se može - može se.
ali, mora se biti svjestan još jedne stvari, a to je da badava meni što je ona naučila svoju bebu tako.
kad to nisam - ja. i nikad neću biti. i da imam još petero djece, ne bih to bila ja.
nismo svi isti roditelji i gotovo. i ne mora nužno ovo naše biti ispravno - generalno gledajući.
za našu djecu - to je jedino ispravno, u to sam uvjerena.

[Anemona]

ma vraga je tako. slažem se s tobom, imam i ja prijateljicu koja lijepo kad je stavila bebu u krevet, bez uspavljivanja, znala je da ima 3 sata za sebe. kad se beba probudila, onda se posveti njoj. svi sretni i zadovoljni. i to nije tako zato što je beba takva, nego zato što ju je "naučila". i niš toj bebi nije falilo. slažem se da se beba može odučiti od ruku, ali da se može - može se.
ali, mora se biti svjestan još jedne stvari, a to je da badava meni što je ona naučila svoju bebu tako.
kad to nisam - ja. i nikad neću biti. i da imam još petero djece, ne bih to bila ja.
nismo svi isti roditelji i gotovo. i ne mora nužno ovo naše biti ispravno - generalno gledajući.
za našu djecu - to je jedino ispravno, u to sam uvjerena.

Slažem se s tvojim postom, a s podebljanim pogotovo.

[mala nada]

Nosili smo ju stalno i kad bi išli vani jer do 4.mj nije prihvačala kolica sve dok ju nismo stavili u polusjedeći položaj.Sretna ona pa i mi.
Onda je s nekih 6 mj.propuzala i sada a ima 9 i pol kad je postala majstorica u toj vještini hoće da ju nosimo samo da se pomazi,pa traži opet da ju stavimo donje.