 |
|||
Žensko tijelo kroz objektiv fotografkinje
Danas je objavljen članak o izdavanju knjige "A beautiful body project", pa Vam šaljem link na kojemu se može vidjeti i filmić o tome kako, u stvarnosti, izgledaju stvarna ženska tijela nakon poroda i malu motivacijsku poruku o samoprihvaćanju: http://www.kickstarter.com/projects/...y-book-project
Kasnim sa editiranjem, ova stranica je prikladnija: http://www.abeautifulbodyproject.com/
Hvala. Jako lijepo.
Super ideja, raznježila sam se
Slike su predivne
Predivno!
uf, možda se i ja odvažim nakon 22 godine obući dvodjelni kostim :D
Na kraj prošlog ljeta sam kupila dvodijelni, a sad sam se mislila uvrebat plažu koja nije krcata...mislim da ću prestat na to mislit
Prestani misliti na to
Život imamo samo jedan i još k tome kratak, treba uživati u svemu, i u svom tijelu. Ako ne zarađuješ na njemu, šta te briga za krcate plaže, baci pogled u gledalo, digni bradu, naprči usne i kreni
Samopuzdanje i govor tijela su ono što upada u oči, a ne strije, celulit, obješene dojke.
Posljednje uređivanje od šafran : 27.06.2013. at 07:55
baš tamo negdje na nekoj temi pričamo o trbusima i kako ga sakrit, tankinijem, jednodijelnim ili čimegodveć
meni upće nije stvar u tome da me sram pokazat ga ( na kraju krajeva moj dvojac se uvijek šlepa uz mene, mislim da me netko i pogleda jasno mu je što je na stvari) no ja sama sa sobom se ne osjećam nekako ugodno, ne zbog sramote nego nečeg drugog ( eto ne znam ni čega )
ne znam uopće kako bi objasnila
ja pokušavam sakrit i svoja kvrgava koljena ne zato jer me sram nego mi izgledaju bezveze
nisam opčinjena time da sve mora biti savršeno, skladno, ali nekako ne volim neke stvari isticat zbog sebe
to je moja luda glava, nitko se ne bi vjerojatno ni okrenuo
nek se samo netko usudi reć da sam iskompleksirana
Posljednje uređivanje od ZO : 27.06.2013. at 08:00
a video je predivan, sva sam se naježila, pogled na onu predivnu dječicu koja grle trbuh
Prije desetak godina sam trazila badekostim. Bila sam mladja i bez ogromnog kirurskog reza. Gledala sam se u ogledalo, nezadovoljna. Nisam nista kupila, izasla sam na glavni trg. Kako su vani invalidi puno bolje integrirani, susrela sam ih nekoliko i bilo me sram zasto sam ja nezadovoljna svojim tijelom i otada vidim ljepotu i u svom i u tijelima hendikepiranih. Srecom sam to spoznala prije operacije, jer me danas ne bi nitko natjerao na dvodjelni, a ovako ni ne pomisljam na groznu mokru krpu na trbuhu.
Na nekoj od punkcija u Mariboru, gdje si sav u nekim mislima, jedna mi je zena rekla-ajme pa ti uopce nemas celulita (sto nije tocno, samo je bila draga osoba). Ja nisam mogla vjerovati da to netko uopce gleda, pogotovo na takvom mjestu.
Uglavnom - super su slike
prekrasne su fotke i baš pokazuju neku žensku snagu, ali par mjeseci nakon poroda se ta ženska snaga može pokazati i na ovom topicu http://forum.roda.hr/threads/20856-K...mu-vjezbaci-ce
Meni se taj topic ne svidja. On upravo potice ono protiv cega se ova zena bori. Ukoliko je debljina medicinski problem, tu treba djelovati, al inace poludim na reklame: "nezadovoljni ste svojim tijelom?". Ja vise volim Pipi Dugu Carapu i njezin jasni NE na pitanje ima li problema s pjegama. Kad krenu navecer reklame za mrsavljenje, ja svaki put kazem NE pa se i moj muz svaki put smije samnom.Willow prvotno napisa
prekrasne su fotke i baš pokazuju neku žensku snagu, ali par mjeseci nakon poroda se ta ženska snaga može pokazati i na ovom topicu http://forum.roda.hr/threads/20856-K...mu-vjezbaci-ce
Jelena ovisi, ja imam ogromni oziljak na koljenu, vidi se iz aviona, cak me jedno ljeto par dana nagovarao jedan poznati kirurg da ce mi to srediti. na kraju je odustao i rekao da mi valjda ne smeta kad nisam niti jednom popustila.
jedno ljeto sam slomila nos, skacuci u more, pa imam kvrgu, ni to mi ne smeta
ali vjezbam, cak se javljam na tom topicu, ne redovito kao neki ali tamo sam. vjezbam jer mi smeta moj trbuscic. nije veliki. ja sam i z rodilista stigla s kilama s kojima sam zatrudnila. poslije sam natukla kile. cijeli zivot sam bila mrsavica i ne osjecam se ugodno kad me hlace stezu, kad mi se urezuju na bokovima. po meni nije ni rjesenje odmah otici i kupiti nove hlace.
i jos nesto sto mi se dogadja, je da mi se vlastito tijelo mijenja kroz godine. postaje drugacije i ja ga prihvacam. neke stvari nisu iste sa 20 i sa 40 godina.
ali ove slike sam vidjela i prije nego su stavljene na forum i lijepe su mi. jer nije samo stvar slike vec i ono sto one prenose. trenutak dojenja i kapanja mlijeka iz druge dojke ja kad vidim sjetim se toga odmah. da nisam dozivjela mozda ne bi imala taj osjecaj.
Posljednje uređivanje od spajalica : 27.06.2013. at 08:43
ne bih rekla... žena pokazuje kroz fotke kako se tijelo žene promijenilo nakon poroda i kako to treba prihvatiti i osjećati se lijepo i ženstveno u takvom (majčinskom) tijelu ali... zašto bi takvo tijelo trebalo onda takvo i ostati kao trajno stanje?
mi nismo samo mame, prije svega smo žene
potpisujem willow i spajalicu.
Mislim da većini vježbačica nije bitan izgled zbog drugih, pokazivanja na plaži i hodanja u minjaku po gradu.
Ja se osjećam bolje kada vježbam, kada imam manje kila, kada pazim šta jedem pa nisam napuhnuta i troma, kada sam u kondiciji pa mogu cijeli dan jurcat sa djecom, kada me leđa ne bole....zapravo kako izgledam mi je zadnje.
A fotke su predivne.
da ne bi bilo zabune, topic koji sam linkala je počeo s dijetama ali je krenuo u (pravom) smjeru vježbanja i zdrave prehrane (i u skladu s tim promijenio naslov)
Nekako ne vjerujem da se fotografkinja bori protiv vježbanja
I otkud poveznica topica vježbača i glupih reklama za mršavljenje!?
Za mene su vježbanje i forma postali stvar zdravlja. Nisam redovita vježbalica, ali ako me savjest peče što nisam, to je zbog svojih leđa, a ne zbog nekoliko kila više.
Ove godine mi se dogodio klik.
Nisam debela, ali nakon poroda ostale su mi kile koje moram skinuti. I imam nešto više celulita nego prije.
Ali ovo ljeto je prvo ljeto da time nisam opterećena, a izgledam najgore do sad. Nekad sam imala 15 kila, a onda dugo po 10 kila manje nego danas, i mislila sam da sam debela!
Imala sam skoro ništa celulita, a mislila da je to malo smak svijeta i da svi bulje u to.
Ne mogu vjerovati da sam toliko puno ljeta bila iskompleksirana, a zapravo sam bila mršava i vitka ... sa strukom i lijepim i samostojećim sisama.
Kao što sam jednoga dana odlučila da više neću pušiti, tako sam odjednom ove godine odlučila da se više neću stidjeti svog tijela, pogotovo zato jer više nisam mlada cura, rodila sam i ponosna sam na svoje ne više stojeće cice jer one su pošteno odradile ono za što i postoje.
Ponosna sam na njih više nego sve one godine dok su stajale ravno i tvrdo. I ponosna sam na svoj trbuh i na svoj celulit.
Voljela bih da toga nema, ali sigurno zbog toga neću plažom hodati pokunjeno, skrivati se iza parea ili misliti što netko misli o meni. Zaboli me.
Imam nešto naljepše na svijetu, svoju curku, i moje tijelo, jedino i najljepše koje imam, to je omogućilo i nije me ni u jednom trenutku iznevjerilo.
Volim svoje tijelo i zahvalna sam mu. Možda moje tijelo nije zahvalno meni jer se o njemu mogu bolje brinuti, ali ne stidim ga se više.
I ležim tako na plaži i gledam oko sebe...nitko ne izgleda savršeno, osim poneke mlađe cure. I zašto bi netko uopće morao izgledati savršeno, po kojim standardima?
Ionako, na kraju priče, svi mi padnemo na nečije oči, na toplinu koja isijava iz pogleda, na smješak koji nam se čini predivan, na energiju koja nas privuče nekoj novoj prijateljici ili simpatiji...
Mene je majčinstvo učinilo sigurnijom i samosvjesnijom, zrelijom. Plažom hodam uspravnije, mada me bole leđa. A i pogled mi je postao topliji
Drage cure, treba odbaciti komplekse. Ako nismo zadovoljne nečim, poradimo ne tome, ali nemojmo zbog toga propuštati lijepe trenutke u životu. Ni budale ne drže jezik za zubima, dapače, hodaju svijetom glasniji i samouvjereniji od ostalih. Pa zašto bi mi svoje trbuhe trebale skrivati, a nikom nisu nažao učinili, upravo suprotno!
Mislim da je ta tema puno kompleksnija od toga da se jednostrano zaključi da treba samo prihvatiti svoje tijelo. Naravno da treba i naravno da postoji pritisak na žene da zadovolje jako uske standarde ljepote, ali paušalno zaključiti da izgled tijela nije važan- pa nije točno. Na topicu vježbača ima cura koje su vježbanjem i redukcijom hrane skinule po 10,20 kila, kila koje su dugoročno ozbiljno opterećivale njihovo zdravlje. Ima cura koje uopće ne mršave nego vježbaju jer žele biti u formi- jer sjede cijeli dan. Ima naravno i puno onih koje se žele utegnuti, ali ja ne vidim što je tu sporno. Na zdrav način, uvođenjem zdravih živonih navika truditi se izgledati bolje. Naravno da bismo mogli reći da se samo treba prihvatiti, a ne mučiti sa učvršćivanjem guzova, ali onda se moramo zapitati i zašto se šminkamo, zašto se oblačimo kako se već oblačimo (a uglavnom tako da si budemo "zgodni", što god to značilo), zašto se friziramo itd. Da, kultura je fiksirana na fizički izgled, ali baš je vježbanje (barem na ovom topicu) jedna od zdravih metoda sa mnoštvom koristi.
naravno da se slažem da se žene nikada ne trebaju skrivati iza parea božemeprosti, ali to valjda ne treba naglašavati!
Potpis na sasu.
ja potpisujem sve vježbačice
Još jedan
Slažem se i s ovim. Međutim ako netko 20 godina ne obuće dvodjelni badić ili se opterećuje sa time da bude što manje ljudi kada se skine na plaži, mislim da je život jednostavno prekratak za takvo što i da prije svega treba uživati u tim trenucima, plaža, more, sunce, a ne se svako ljeto iznova opterečivati sa time. Netko iz ovih ili onih razloga ne može skinuti te kile, izavnati trbuh, ne znam, ne voli vježbanje, tramak mu je to, nema vremena i slično. Ne govorim ovo iz svoje perspektive, ali svejedno mogu razumjeti s jedne strane, a sa druge mi jednostavno žao da žene, pogotovo još mame, moraju gubiti energiju i misli na takve stvari. Ne govorim naravno o onim ekstremima koju su štetni ili opasni po zdravlje, takve naravno treba stalno poticati da nešto učine, ali se opterečivati time jer se ima škemba ili celulit i strije ili ili, ma to nema smisla.
Lijepo mi je ovo kako je zuska to opisala. Sviđa mi se takav stav. Kada me udari nekakva kriza što nemam isklesano tijelo neke tamo Heidi Klum i nakon 4 djeteta, ja se recimo odmah sjetim invalidnosti, zločudnih bolesti, kratkog života i odmah me prođe.
Tko se ne bi složio sa Sasom, napisala je sve ono što piše u većini časopisa i na većini portala. I ništa tu nije pogrešno.
Ali život je nešto drugo.
Mnoge su žene iskompleksirane, a ti kompleksi se kod mnogih povećaju nakon trudnoće i poroda jer više nisu vitke i zategnute. I taj stav o vlastitom tijelu mnogima truje život i onemogućava da u njemu uživaju.
Ova fotografkinja se upravo zbog vlastitog iskustva uhvatila u koštac s tim problemom. Njenu priču ne vidim kao kompleksnu priču, iako je mi ovdje možemo učiniti kompleksnijom uvodeći teme vježbanja, prehrane, stava prema životu, zdravlja itd. I sve ćemo se složiti oko toga.
Ali ja sam njenu poruku doživjela prvo jednostavno - ovdje je riječ o tijelima majki, o tome da se tijelo žene kad postane majka mijenja, i o tome da to treba prihvatiti, a ne sramiti se, pasti u depru..itd.
"...ali....zašto prihvatiti, ako ih možemo učiniti ljepšima, zategnutijima, mršavijima...?"
Ajmo stati na prihvaćanju. Možda će neke cure napokon obući dvodjelni badić?
ja se slažem sa zuskom. i, moram priznati, morala sam učiniti veliki mentalni napor da vidim ljepotu u ovim slikama. hbg, al tako je.
i, lako za višak kila, to je najmanji problem. ove slike oblih, mekanih, a opet nekako čvrstih golih tijela majki su mi lijepe.
al, strije i celulit...
a strije se ne mogu maknuti vježbanjem. pa da 24 sata na dan vježbaš.
i zato je poruka fotografkinje super. evo, ovo vam je trbuh sa strijama. ovako izgleda. i šta ćemo sad.
tankini (za koji sam btw prvi put čula prije dva dana na ovom forumu) bi trebalo zakonom zabraniti. zakonom, kolika je to pi*darija. gaće i majica. ma mojne me s tom mokrom krpom u more slat.
Zuska, svi su se složili s ljepotom ovih fotografija i stavom da se žene nakon poroda ne trebaju sramiti svog tijela.
Rasprava je krenula u ovom smjeru samo zato jer je Jelena napisala da topic vježbača potiče krive stavove o prihvaćanju ženskog tiijela. Curke koje se svakodnevno znoje da bi se osjećale i izgledale bolje su se osjetile pozvane demantirati
i za cula prvi put ovdje i za ostalo se slazem
Draga Kavofob, ma skužila sam, ali mislim da Sasa nije komentirala samo to pa je rasprava krenula u još jednom smjeru.
I ja sam prvi put čula za tankini na ovom forumu, ali napokon mi je Cvijeta objasnila i što je to
Posljednje uređivanje od Zuska : 27.06.2013. at 13:12
Meni ovo ipak jest kompleksno i čini mi se da se ne može baš pojednostavnit, a da ostane istinito.
Recimo, pogrešno mi je što se ovaj projekt naziva "Beautiful body" projekt. Na taj se način opet stavlja naglasak na važnost ljepote tijela, upravo ono protiv čega se protestira, čini mi se?
Slike su bez daljnjega divne, ali ne zato što je divno kad koža visi, i iskreno, sumnjam da to može postati baš pojam ljepote. Divne su jer se u njima vidi život, jer osobe zrače, i jer je ljepota osobe više od ljepote tijela. I seksualna privlačnost je puno više , ili čak često nešto sasvim drugačije, od oduševljenja idealnom formom tijela.
Prihvaćanje same sebe je nešto što mnogim ženama treba, slažem se u potpunosti. S jedne strane, treba shvatiti da sama fizička ljepota ima zaista puno šire granice od onih koje se standardno i tupavo nameću. S druge strane, treba nekako shvatiti koliko je ta fizička ljepota, iako poželjna (i mislim da će još dugo, ako ne i dok je svijeta i vijeka, biti poželjna) zaista ograničene snage i važnosti u životu bilo koje osobe. Ono - niti ti je bolje u krevetu ako si lijep, niti ti je bolja veza, niti si sretniji generalno...Nekako maknut fokus s izgleda, zaista mu previše važnosti dajemo, u odnosu na ono što možemo od predivnog izgleda u životu dobiti.
I na kraju...aha, ovo s kraja je cvijeta već rekla, otprilike. Super je kad sebi možeš reći - a kvragu, nisam sretna što mi koža visi, ali obožavam osjećaj friškog mora na golom trbuhu. Ili bilo što slično.
Posljednje uređivanje od vertex : 27.06.2013. at 13:16
Aha, ipak nisam bila gotova. Maknut fokus s izgleda definitivno, ali to ne znači da nam mora bit apsolutno svejedno kako izgledamo (a i može, ako nam je tako draže :D).
Posljednje uređivanje od vertex : 27.06.2013. at 13:20
Ja sam naziv projekta shvatila kao redefiniranje pojma ljepote. Ili barem njegovog širenja. Ljepota jest važna, ali nije jednoznačna.
ja uvijek govorim da nije bitno kako izgledamo, vec kako se mi osjecamo u nasem tijelu.
Posljednje uređivanje od spajalica : 27.06.2013. at 13:21
u zivotu nisam imala jednodjelni badic
ko klinka (pa i u srednjoj) bila sam "iskompleksirana" sto sam strkljava.
sjecam se da sam znala u 2. srednje u sred ljeta nositi duge rukave da mi se ne vide tanki zglobici
pred kraj srednje mi je puko film. zapravo, gledala sam punije zene koje hodaju u minicama. imale su debele i celulitne noge, ali su bile predivne. odisale su samopouzdanjem. znale su to nositi.
pa sam sama sebi rekla da sam glupa.
sjecam se da sam se najbolje osjecala kada bi zavrsila negdje vani, spontano, polusredjeno, ni malo optereceno koju odjecu imam na sebi, frizura rep vulgaris, minimalno sminke. i tad sam dobijala najvise komplimenata, a ja sam se smijala.
skuzila sam da sve to proizlazi iz nas. i da nas drugi gledaju onako kako se mi vidimo.
nakon poroda (oba) imala sam brdo kila. pa sam se skrivala iza sirokih majica i osjecala sam se jadno.
siroke hlace, jer di cu ja obuci kratke hlace s ovolikim butinama i tankim zglobicima (da, to izgleda smijesno, ko da je netko spojio tijela dviju osoba). i osjecala sam se jadno. bas jadno. i kad bi vidjela svoj odraz u nekom staklu na ulici, samo bi se pokrila rukom po glavi.
i onda mi je opet nesto puklo, izvukla sam nazad svoje uske traperice, obukla ih lezecki
i smeta me taj visak koze, i smeta me taj trbuh koji je ujutro uvucen, a navecer ko da sam u 5.mj. trudnoce, al ih volim. moji su. i opet sam si poslozila neke stvari u glavi i od tad se puno bolje osjecam.
mnogi kazu da sad izgledam bolje nego kad sam ostala trudna, s 20kg manje. ja se osjecam...samopouzdanije jer znam sto je to tijelo proslo.
(druga je stvar sto moj skelet tesko nosi te kile i sto sam sva troma s njima, al dogodit ce mi se taj klik u glavi pa cu i ja pocet vjezbati, za sad samo brinem o ishrani. ili cu ko i nakon prve, kile izgubiti kad prestanem dojiti
stoga, obucite dvodjelni badic, jednodjelni su i onako out
dok sam ovo natipkala brdo postova...nadovezala sam se na zusku.
Slažem se, to sam i napisala u svom postu (da ljepota ima puno šire granice). Ali iskreno, ne vjerujem da će se ikad redefinirat pojam ljepote tijela tako da uključuje izrazite strije i veliki višak kože na trbuhu. Ali žena može biti lijepa s jednim i drugim. Zato mi je naziv pogrešan.
ma ono što meni smeta (a moguće je da sam to samo tako čula, i da to nitko mislio nije) da ukoliko žena brine o svom tijelu (vježbanjem recimo, ili kontrolom unosa hrane) da automatski ne prihvaća svoje tijelo. što je krivo. ja volim svoje tijelo- a vježbam. voljela sam ga i nakon poroda prije godinu dana, ali ga sad volim još više jer mi bolje služi. naravno da ima žena koje su opsjednute izgledom, pa i vježbanjem, ali nisu sve takve.
e s ovim se jako slazem!
i to zna samo zena u tom tijelu.
bas to- sluzenje.
kad tvoje tijelo ne prati mozak (u smislu, sad cu skociti, sad cu se zasprintati, bez beda cu se nekoliko puta spustiti na pod i ustati ko od sale) onda i sami dobivamo taj kompleks i mislim da je on gori od onog kojeg dobivamo gledajuci se u ogledalu.
Zuska, eto bas to sam ja htjela reći.
Razmisljajuci o sebi nakon ovih par postova sam shvatila da sam ja u potpuno drugom okruzenju (preko 90% testosteronski nabrijanih) od vecine zena pa i na to uredjivanje gledam drugacije.
I ja sam za odrzavanje kondicijei pokretnosti, al to nema veze s povecanim trbuscicem ili strijama.
Meni se to dogodilo zbog bolesti i nije bilo kompleksa, nego panika i tuga. Srecom skoro pa je proslo.
Mislim da je cesto problem "da bog da imo pa nemo". Kad nesto smatras da se podrazumijeva pa izgubis. (Mene lovi panika kad se ne mogu dobro izraziti na stranim jezicima npr. Brzo lovim knjige, novine, otvaram skype i krecem u language building
Ovo mi je najbolje što je na ovoj temi napisano.
Ja sam vjeru u moć dobrog izgleda izgubila onog ljeta kad sam prvi put uspjela i vježbati i dobro se hraniti pa čak i na hrpu kozmetičkih tretmana otići (puna para bila, friško zaposlena, a bez obaveza
A što se tiče seksualnog života, moj i mužev postaje sve bolji iako sam ja najdeblja ikad
Prije sam uvijek mislila: samo da smršavim, bila bih sretna.
Ili: Da smršavim, bila bih još sretnija.
Ma neeee, drugi su uvjeti.
Sviđa mi se i što su pisale Zuska, cvijeta i leonisa.
Iskreno, nisam vec preko godinu dana zavirila na taj topic. Vjerojatno se on razvio u nekom boljem smjeru. Ja sam naivno uletila na taj topic. Nakon par postova sam skuzila da se raspravlja o mrsavljenju s 56 na 49kg, a vjezbanje nije islo u smjeru kondicije, nego ljepote. Eto, ima tome dosta pa vjerujem da i na tom topicu ipak ima razlicite ekipe.Zuska, svi su se složili s ljepotom ovih fotografija i stavom da se žene nakon poroda ne trebaju sramiti svog tijela.
Rasprava je krenula u ovom smjeru samo zato jer je Jelena napisala da topic vježbača potiče krive stavove o prihvaćanju ženskog tiijela. Curke koje se svakodnevno znoje da bi se osjećale i izgledale bolje su se osjetile pozvane demantirati
Ja nisam projekt ove zene shvatila iskljucivo kao oda ljepoti zenskog tijela nakon poroda, vec upravo prihvacanju svog tijela:
"After my Kickstarter campaign is complete, I will work tirelessly on this book until it is completed in January 2014 with the intentions of releasing subsequent volumes dedicated to aging, cancer, and beyond."
Nisam pisala kamo obicno idem na godisnji na topicu o godisnjem. Al idem tamo gdje se tijelo slavi na drugi nacin. Osim mog izrezanog na sve strane, tamo dolaze i ljudi bez nogu, s alopecijom, bez ruku. Necu zaboraviti jednu baku koja je odusevljeno viknula kad me vidjela-ajme mi imamo istu operaciju. To je jedno mjesto u Hrvatskoj na koje ne dolaze Hrvati. Ima tek nekoliko obitelji hrvatskih i stotine stranaca. Dolaze vecinom stranci koji ne vole plaze na kojima se bulji u tijela. Bio je jednom clanak da je veliki dio gosti s doktoratom znanosti. Donio mi ga je jedan profesor koji zna da sam redovni gost. Rekla bih da je to raj na zemlji bez religioznih gosti.
Jelena, vidi se da smo pisale "iz različitih cipela". Ja nisam temu podsjećivala do prije 6-7 mjeseci pa ne znam kako se pisalo prije, ali u svjetlu transformacije koju sam prošla, a koja mi je vratila život na pravi kolosijek, meni je to najdraža tema na Rodi, a cure s teme najdraža online ekipa ikad
Sviđa mi se opis tvoga mjesta ljetovanja. Nadam se da će našoj djeci, kad jednom narastu, biti normalni stavovi koje same sebe pokušavamo naučiti; prihvatiti i voljeti se (i druge) bez obzira kako izgledali.
Meni se nekakav aha- trenutak dogodio nakon rođenja kćeri . Ne u smislu isključivo ljepote , nego snage sto je moje tijelo uz um bilo sposobno izdržati za vrijeme trudnoće i nakon poroda . Kad nije imalo niti dana odmora nego je izdržalo sve napore boravka uz dijete u drugoj bolnici , putovanja vlakom u drugu državu dva tjedna nakon poroda sa dva kofera i elektricnom izdajalicom na leđima ...
i tako , tiho sam mu zahvaljivala na svemu sto je izdržalo i nije postalo.
ali nisam bila fer prema njemu , niti fer prema sebi , nisam ga dovoljno pazila i nije mi bilo vazno. Nisam sebi bila važna , morala sam brinuti o drugima . I natukla sam kile jer sam se tjesila sa hranom , i nisam imala kondicije jer mi se nije dalo pomaknuti iz svoje zone ugode.
i prošle su godine , i tri operacije moje kćeri , i tri boravka uz nju u inozemstvu , i svi emocionalni tobogani prije , poslije i za vrijeme.
kad sad sam malo došla k sebi počelo me je biti sram od nebrige. Moja kćer se rodila sa fizičkim ogranicenjima i prošla je teške operacije i veliki je borac, a meni se teško mrdnuti sa kauca i dati tijelu priliku da ostvari barem dio potencijala za koje je sposobno !?
Zato sam tamo na temi vježbanja , daleko od toga da sam mrsava ili utegnuta ( ok, nuspojava jest da sam mrsavija ).
Sto se tiče ožiljaka meni je najbolji stav moje cetverogodisnjakinje...
Nju djeca na plaži često pitaju sto joj je to , misleći pri tom na njezin ožiljak od operacije preko cijelog prsnog koša.
ona samo odgovori : " to su mi popravljali srce kad sam bila mala beba." I ode se igrati dalje , i drugo dijete se sa njom ode igrati dalje bez ikakvih dodatnih pitanja.
pretpostaljam da neće uvijek biti tako lako , ali to je život .
Oziljak je nešto sto si "zaradio", ali te ne definira.
Dio je tebe , ali to nisi - ti.
Aha moment mi je došao tijekom IVF-isanja, baš mi ga je uvatilo milo (tijela) kako bidno u tom dijelu ne funkcionira, a šta sad, ko da sve mora funkcionirat, u jednom dijelu te supermaltretaže mi je došla i baš neko super samoljublje, ono, ajde, brate mili, ma ja sam super i sve je super, ništa se ne mora, i sve je dobro, neću sad ovaj mjesec na stolove, dosta. Sad sam, stjecajem okolnosti, bila u kratko vrijeme 2x na stolovima, bez anestezije, parila sam sama sebi lik iz reality showa
Inače, i muško tijelo kroz objektiv će isto uskoro postat tema, jer imperativ ljepote i mladosti ne bira više niti spol/rod - eno se Robi Williams, baš ko i Jane Fonda, roka testosteronom za ostat fit itd.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
